Sve i ništa

Mnogo vremena proveli smo
Lutajući kroz beznadne noći.
Mogao bih ti sada pisati o beznađu.
Mogao bih ti pričati o tuzi
I gubitku.
Otvori oči i otresi ljepljive snove sa sebe.
Čekam da vratimo se bezbrižnom umu djetinjstva.
Nema veze što slomljeni smo jer ćemo i dalje
Plesati, dok nas negdje iz prikrajka
Smaragdnim očima promatra voštana figura umorne Valkire.
Ohrabruje nas da ispitujemo granice stvarnosti.
Ne gledamo u stare fotografije.
Možda se bojimo onoga što bi nas ondje zateklo.
Jutrima ti pogled odavno više nije blag.
U očima ti stanuje mješavina mirisa krvi i znoja
Rimskih gladijatora.
Hladan osmijeh moj u prostor urezuje palac dolje.
Jednom ću ljudima, stotinama njih, ispričati
Ovu priču, u crvenoj sobi plavog svjetla,
Sa zlatnom čašom u ruci punog njenog toplog
I slatkastog grimiza.
U crno su se obojila moja mora.
Ustuknuo je tihi vjetar sa mojih obala.
Zatišje pred oluju?
Izazivaš me ciničnim nevoljenjem u očima.
Prije no što zamahneš odati ću ti tajnu.
Oni zbilja misle da pričam o ljubavi.
O usamljenim i bolno vrištećim nepomičnim
Relikvijama prekrivenih prašinom.
Primičem čašu ustima.
Zatvaram oči jer ne želim gledati kako bolno
Grimiz umire ponižen pred satenskim sjajem tvojih snova.
Umirujućim stiskom želje bodež ti je u rukama.
Ne čekaj, ne oklijevaj.
Prilika je tu, osjećaš plamen sa njenih grudi kako potpaljuje
Križ na tvojim leđima.
Oslobodi Ga!
Čuješ li, jednostavno je, oslobodi ga...
Ne dopusti da te nedoumica odvede u ledeni zagrljaj
Topline nekih davnih obećanja....
Uradi to tiho i pogledaj me, kristalnim pogledom,
Koji nas je vozio tihim mjesečevim obalama, u jednoj,
Punoj obećanja, noći.
Bit ću ti zahvalan.
Puno je krhotina molitvi u mom tijelu zarobljeno.
Znaš da se nikada nisam bojao boli.
Kao i ti, znam da nije kraj, nego nedostatak ljubavi
Ono je što razdvaja.
Želim se probuditi u staklenom potkrovlju.
U crno si obučena. Stojim pored tebe.
Odlučni ženski glas zauzdava vrijeme
Oko nas.
...po ravnoj crti i vijugavoj crti,
Zovem vas i pozivam.
Drvo, kamen, vjetar, vatra, zemlja, voda.
Dovode vas.
Klanjamo se drevnim silama.
Velikoj majci, trostrukoj božici.
( Iz posjekotine sa zapešća krv nam se u zlatnu čašu slijeva )
I rogatom bogu lova.
Smrt ne rastavlja, samo nedostatak ljubavi.
Zavjet je uvijek božici pred očima...
Žedno prinosim čašu drhtavim usnama.
Ispijajući gutljaj, u smaragdu tvog pogleda u kip se pretvaram.
Zavjeti su vječni, najdraža.
Oni hrane vrijeme.
Bez obzira na nas.

"Smrt ne rastavlja, samo nedostatak ljubavi."

respekt.

:*.

Mala...
;)

http://www.youtube.com/watch?v=HUiTSHkdn5U

Malo sam se zamislio nad riječima lanene, da se prije ovdje mnogo više pisalo.
Šteta što nije više tako..nekako vjerujem da tko želi razumijeti, da u pisanju drugog ( bez obzira na kvalitetu napisanog ) može vidjeti i shvatiit esenciju one druge strane.
Bez suvišnih susreta, riječi i ostalih komplikacija kojijma su ljudi inače skloni.

Na primjer, rijetko tko je shvatio da večinu stvari koju napišem ( mislim na pjesme ) da se tu radi o poezij podsvijesti.
ne treba toliko okolo glavinjati u potrazi za isnpiracijom. Mada, na kraju krajeva, ukoliko pisanje koristimo kao svojevrsni ispušni ventil, onda se i treba raditi o poeziji/prozi svjesnosti.

Nedavno je moje pisanje okarkterizirano kao naginjanje k egzistencijalizmu.
Slažem se da postoje dijelovi koji s vremena na vrijeme ozbiljno koračaju u tom ( ili 'k tom' ) pravcu, ali ne mogu prihvatiti da taj 'egzistencijalizam' je drugi naziv za pisanje iz podsvijesti, zapravoiz više razina iste.
I onda to vodi prema maskama koje počesto spominjem u pjesmama.

Smrt i rastavlja, koliko god negirali to.. Pozdrav!

Maske su potrebne, pogotovo onome tko nosi se se ADHD-om, veliki dio života.
U jednom trenutku shvatiš da i svaka razina tvoje podsvijesti ima masku.
Za istu skinuti treba smoći snage. Ponekad zbunjuju sjećanja od prije rođenja, nisi na čisto da li je to još jedna odora odgovornosti podsvijesti ili se radi o zamki iste.
I zaključiš da je najbolje ne razmišljati.

Večer Nei...

Veče, podrško moja...

U stvarnom svijetu, maska je potrebna.
Stvarno stanje stvari i tempo koji živim rijetko tko može prihvatiti.
Opet, nikada neću kazati za nekoga da je slabiji od mene, jadniji i sl...jednostavno, čovjek je drugačiji, a opet isti, ponikao iz istog kalupa kao i većina društva, u kojem se naravno zna red.
Koncepciju remete neki koji su u stanju treptajem oka izazvati nered u to naoko kolikotoliko uređenom svijetu i pobuditi osjećaje, od mržnje, pa do ljubavi.

A mržnja je podcijenjen osjećaj, kao što je ljubav ponekad precijenjen osjećaj.

Prijatelj sam vještica.
Njihov zaštitnik od lomače, njihov glas garancije.
Prijatelj jer znam jako dobro što znači biti drugačiji. Htio ne htio voziš svoje. Ponekad se sjetim perioda kad sam išao kontra sebe i pokušavao se 'ukalupiti'.
Naravno, nije baš uvijek najsretnije završavalo.

volim te čitati
volim poeziju
ali ju ne znam ni tumačiti ni analizirati

svijet bez poezije bio bi siv, ljudi bi kraće živjeli, ne bi znali za dušu, bio bi pakao
ha-ha, to sam ja nadrobila jer tako trenutno mislim :))

poiesis, znači stvaralačka energija
pa zar se može energija bolje usmjeriti ?!
ne.
sigurna sam.

Večer Petra.
Nije baš ovdje riječ o peziji..poeziju predstavljaju neke artikulirane misli iz podsvijesti, barem ja mislim da bi tako trebalo biti.
Najbolja je poezija ona poezija iz koje se osjeća iskrenost. Nisu tu bitne ni jezične ni rečenične konstrukcije, bitan je samo onaj 'feeling' koji dolazi do čitatelja, energija.
Ako možeš vizualizirati napisano, ako možeš osjetiti, tako da to djeluje stvarno, ispisane riječi su ostvarile svoj cilj, bez obzira u kojoj formi i kojim redoslijedom ispisane.

Stvaralačka energija nije samo poezija, ona je ( barem u mom slučaju ) samo jedan od više ispušnih ventila.

naravno da nije samo pisanje pjesama
samo sam se poslužila izvornim značenjem te riječi...

Naravno, razumio sam.

Nije bitno znati tumačiti ni analizirati poeziju.
Bitno je znati osjetiti.

Lijepa pjesma.

Hvala.

Inače, kao da je u ovom zapisu pjesma bitna..bitna je fotografija.

Smijem izdvojiti jedan stih?

Gušter je prelijep.
Volim guštere i zmije.

Slobodno, izvoli.

Naravno, ne volim zmije u ljudskom obličju.

"Jednom ću ljudima, stotinama njih, ispričati
Ovu priču, u crvenoj sobi plavog svjetla,
Sa zlatnom čašom u ruci punog njenog toplog
I slatkastog grimiza.
U crno su se obojila moja mora.
Ustuknuo je tihi vjetar sa mojih obala.
Zatišje pred oluju?"

Iako je cijela pjesma jako lijepa, ovo je posebno dobro.

Možeš li ukratko opisati zašto te se ovo posebno dojmilo?

Mogu. Samo mi daj nekoliko minuta.

Naravno, samo daj.

Pjesma je u obliku priče, to mi se sviđa.
A ovo što sam izdvojila, predstavlja poseban trenutak osjećaja. Kako će pisac pričati, obasjan plavetnilom mira i spokoja; strast crvenom bojom okupan u svom slatkom grimizu.
Potom, crna mora, dilema. Zatišje pred buru? ...crtica...Jeli to dobro ćemu spremim?
Lijepo opisani osjećaji.

Da li je osjećaj struja nesvjesti?

Struja nesvijesti je puno jaći osjećaj nego kad se vratiš u stvarnost.

Ničim izazvana?

Ovo je isto snažan dio pjesme:
"Klanjamo se drevnim silama.
Velikoj majci, trostrukoj božici.
( Iz posjekotine sa zapešća krv nam se u zlatnu čašu slijeva )
I rogatom bogu lova.
Smrt ne rastavlja, samo nedostatak ljubavi.
Zavjet je uvijek božici pred očima..."

Ovo kako se klanjamo drevnim silama. U biti ne znamo kome se klanjamo, zar ne? i to da je; drevna misao u krivu..."smrt samo razdvaja" ... odlično si predočio da to nije tako. Istina je da razdavaja nedostatak ljubavi.

Odlično napisano.

''...tumptumptututmp...začulo se kucanje na vratima u neko doba, kad je u mom poimanju vremena započinjalo jutro, a narodu završavao radni dan. Ignorirao sam. Tumptumptumptutuuttum. Opet kucanje. U prvi trenutak pomislio sam zašto budaletina koja stoji ispred vrata se ne posluži zvoncem, a onda sam se sjetio da sam od istog prerezao žice, da ne zvoni uzalud prokletinja.
Tumtumtumtumpmptumutumu. Opet kucanje. Što znači da je taj netko uporan. U sebi sam odlučio pričekati još malo, i ako još jednom bude to lupanje na vratima, dignuti se sa stolca i otključati vrata. Postojanje ''špijunke'' u toj odluci nije igralo nikakvu ulogu.
Kucanje. Opet. Jebi ga, obećao sam samome sebi. Otključavao sam vrata, a ispred vrata je stajala Jasna. Kao navodno, trebala se poslužiti šekretom.
Jasna je imala jasno ime. Ostalo je sve bilo nejasno. Shvatio sam jedino da e i ovaj put sudbina odlučila sa sasvim jasnom namjerom poigrati sa mnom.
Prihvatio sam igru i zapečatio je gutljajem neke tvorničke travarice koju mi je uvalilo pod 'domaću'...''

Stih koji si citirala, sada zadnji, je obred sklapanja braka na vještičji način.

Kako je lik skužio je li domača ili tvornička travarica? hahhaha
Dobro, nisam znala je li u igri vještičji obred. Dojmilo mi se kroz stihove.

Nije to neki problem, skužiti.

:)

Jel da da je gušterčina lijep?

Naravno, gušterčine svojim ljuskama navode ljepotu.

Gušterčina je zakon.
Ma šta zakon, ustav.
Vesper, vesper...zanimljiv nickname....

ej, nešto ću ti napisati na mail. može? imaš onaj u niku?

Popriplično zbrčkano..vesper, na latinskom može biti dječak.
Isto tako vesper može značiti predvečerje, čak netko spominje i pojam ''evening star''..što me opet navodi, da je lucifer koristio naziv ''evening star'' or ( ili ) ''morning star''..a znamo da su snovi tada najači, jel...
I kad bi dalje išli u detaljniju raščlambu ( čitaj - bili picajzli ) vesper je bilo i prezime nekog poznatog terorista. Što mu dođe na isto kao i lucifer.

Može.
Mail je kao i kod berezina.

Piši luciferko.

hahah, da, ok. napišem ti.

Inače, lucifer i ja smo stari prijatelji.
Nešto smo se malo razišli u zadnje vrijeme, nije mu sjelo onih par udaraca koje sam mu uputio, ali jebiga, sve je to život.
Na kraju krajeva, on je samo nesretni i odbjegli anđeo.

Lucifer je onaj tko donosi svjetlo, zoru.
Ali isto tako može biti podjednako i onaj koji donosi mrak.

Ali pustimo sve ovo, gušteronja je super.

Inače, kaže se da se ne smije često spominjati guštere.

Puno ljudi u zadnje vrijeme spominje guštere.

Zato se svako malo zemlja otvori.

Danas proguta ovcu, sutra kamion.

Jeste li spremni za revoluciju?
Za stvarno stanje stvari?

Pusti što se ne smije, ti radi po svom navođenju. Ako ti se spominju, slobno. ;)

Zapravo, revolucija je tako ''demode'' riječ.
Bolje je koristiti sinonim ''preokret''.

Prosjećna temepratura tijela mi je tridesetisedam sa pet.
Voli toplinu, jako. Podnosim hladnoću, ali rado bih bio bez nje.
Hrani me vruć kamen, škrti uvjeti za život i blizina neke vodene površine.
Tada najbolje funkcioniram, osjećam da mi se pune baterije.

A klima postaje sve toplija i toplija...mislite da će te izdržati?

Cvrčat ćete na žegi, nenavikli na ekstremnu toplinu.

U pustinji se isto super osjećam.
Nekako sam svoj na svome.

Tamo, u pustinji, prestaje čovjek.
Ili ćeš postati gušter i preživjeti, ili će ti koja zalutala hijena ostatke tvog tijela, poslije gozbe lešinara, plašljivo glođati.

Češ postati gušter ili čovjek? Zanimljivo.

Ako ćeš prihvatiti izbor da preživiš prilagodit ćeš se načinu života guštera.
Ali ni to ti ne daje garanciju da ćeš preživjeti.

Upravo tako.

''...skinula je sa zida ogromno raspelo. Okrenula ga je naopako, leđima se naslonila na zid i započela lap-dance. U ovom slučaju cross-dance, On je samo sjedio, nijem od šoka, što je neka strankinja tako nehajno jahala ono što on voli. Molitve su mu prolazile kroz glavu, Očenaš, Vjerovanja, sve slike tako nevinih grijeha koje je ispovijedao, kad i koliko je mogao...Noćas je Lucifer uzeo obličje žene, razvratne, punih, napadno našminkanih usana, dugih crvenih noktiju i još dužih nogu koje su bile presvućene mrežastim čarapama. Pakao je tu. Pakleni užici Sodome i Gomore su palili vatru u njegovom tijelu, vatru koja je nemilosrdno pržila sav njegov odgoj, vatru od kojeg nije kogao vidjeti jasno napaćeno i samilosno lice Spasitelja našeg, oganj koji se pretvarao u planinu među njegovim nogama. Vjerovanja. ZdravoMarijo. Očešnaš. Majkomila. U fragmentu lucidnosti ugledao je otvoren prozor i kao da mu se nasmiješi Gospodin. Jednostavno je izjurio...
Rotacijska svjetla Hitne pomoći i policije. Svjetla su se palial na susjednim zgradama. Sve je stalo.
Stao je život.
Odoljeti Iskušenju ima svoju cijenu...''

Ma, kada je palilo ljude nešto poput Božje šalosti, više od "Luciferove vatre?" Mislim da nema neke raščlanbe oko toga. Jedno te isto. Uostalom dobro i zlo mora imati ravnotežu. Možda su Bog i Lucifer jedno te isto...Samo ih se se razdvaja na jedinke.

..down the memory lane..sa 17 sam napisala: Spremna za izlazak..samo da još nabacim masku za danas.
(i popila trojku iz hrvatske zadaćnice, ja - ljubimica profe, jooj..jer ..nije razumjela kak to mogu tak osjećat sa sedamnaest)
..e i da..gušteru, kad izgubi djelić ..ponovno naraste, zar ne :)