Sve i ništa

Neću te više pitati
Sa kim sada plešeš, ionako se svodi na ples sa samim sobom.
Ona karirana fotelja, sad je nekom dekom prekrivena
I zauvijek isključena uspomena.
Kao i obično, istina, tvoja i moja,
Jednom će se naći na pola puta, bez nas, kao pouka, za neku drugu priču,
Za nečije druge ukradene noći,
Za bijeg, za snove, za sve ono što me nekad davno činilo čovjekom na okupu.
I što je obećavalo ono malo traženo – svaku noć i dan samo za nas.
Ovo nije ljubavna pjesma.
Znaš li kako je kad ti ožiljci nabubre i puknu?
Kad ti bol liže tijelo licemjernim osmijehom…
Kad ti ostane samo nada da će Svemir čuti tihu molitvu
I sa dobrim osjećajem u grudima čekati leden i smiren Glas čuvara
I njegov poziv da ga slijedimo, koračamo dok se ne pretvorimo u nesvjesno
I utisnemo u beskonačan tok vremena.
Povijest pišu pobjednici.
A vrijeme uvijek pobjeđuje.
Stopljeni u beznačaj istog, cirkuliramo u njegovoj putanji
Između zadanih okvira snova.
Očekujući buđenje, za nas, u nesvjesnom Početku, možda socijalnog momenta poput rođenja,
Gdje će nam se na ovaj ili onaj način, misli nanovo savršeno spojiti, ispunjući onaj osjećaj praznine i nedostatnosti sa kojim odrastamo.
I nema tu zbogom – priča smo koja se ponavlja, svaki put u novom ruhu.
U novim tijelima i novom početku, prepoznat ćemo se…

:*

ove gusterice cupas iz svog terarija..ili?
:)

Onako, naleti tu i tamo pokoji gušter spreman za poziranje.
Onda ga umobilitiziram.

Lanena, amo pisat.
Volim te čitati.

ajd fino...znaci da si na toplom,
kad se oni setuckaju :)

Naravno - nastojim boraviti što više na toplim mjestima.
Snijeg, hladnoća i ostale zimske gadosti me ne privlače niti malo.

ni mene, ali eto..ipak ih trpim :)

Strpljen-spašen.

:))
je je..tak se i ja tjesim :)

Da ti bude lakše nabaviš si tješitelja.

tesko...
to je nemoguca misija :)
a ja nisam tomica kruz :)

ajmo sutra smisliti neki round robin, i neka CC dođe i ostala stara pisajuća škvadra iz amerike:)(

Vrijedi Lanena, tamo negdje osam, devet?
Kul, idemo pisati ;)

Kruz iz Santa Barbare?

ma ne taj...
tomica iz nemoguce misije :)

Aha, Top(less) Gun.

e da taj :)
mali smesni :)

Scijentolog.
Nego, zadnjih par noći, blog je dosadan.
Ali opet nekako lijep, kao kad bura očisti zrak poslije kiše.

nije dosadan, neg je miran,
nema nekih veces sukoba...
mislim da ih je nekaj procistilo :)
jel bura il jugo..ne znam, ali dobro je :)

može, lanena, ako imaš prijedlog za temu, daj
ili ću smisliti nešto još večeras pa staviti blog da se vidi ujutro

A kako si ti?
Što si za ručak danas spremala?

Odmah ujutro kristalka, da bude natašte.
Za dobro jutro - Round Robin u glavu.

ja sam...
tak tak...
za rucak...samo salata od svega i svacega...
prehodala sam pola dana... :) pola prespavala...
i eto..od rucka ni r :)

To se zove biti na pozitivnoj nuli.

je...
recimo da je tak...
iako mi je dosta vise ovog mraka...fali mi sunca...

Ima na youtube zanimljivih linkova sa pogledom na sunce.
Npr:

http://www.youtube.com/watch?v=tY2n2CHMXfI

ja bi vise da me ogrije
ne samo da ga gledam :)

Ruke na radijator i gledaj link.

ok, cim dodem doma
poslusat cu te...
a za opekline ti si kriv, i mjenjat ces me na poslu :P

Može za mijenjanje na poslu.
Satnica mi momentalno iznosi oko 60-tak kuna, pa sad računaj.

a gle, ja ne placam nista, ti si kriv ako se opecem...
pa ces me mjenjat gratis :)
nis od kuna :)

Manitovino jedna mracna, nekako mi nisi drag, a opet nisi mi ni mrzak, ali svakako si mi za procitat, ma ustvari neznan sta bi ti reka e,
osim da budes dobro. Eto.

Onda ne govoriš ništa, ae.

Ali ok je jaretino...navikao sam na to da ne ostavljam ljude ravnodušnima.

Od nijednog, može i u naturi.

e ne moze :)

ametist me drži na ignoreu, pa moram ovdje da pročita :)

zašto je orwel obrisao blog?
kakva je to vjerodostojnost :))

(sori na privatizaciji)

Onda ništa od nijednog...mislim, nije ti od zlata, a spržena ćeš morat na posao, jel.

Orwell je obrisao blog jer je shvatio da je 1984-a prošla.

ma ne...
ja se necu spec i ok..
jednostavno te necu poslusat...
od zlata ili ne...moja roba moj ducan :)

gugi ti ima pogled inkarnirane zlobe :D

E da ja mogu mucat, prije bi puka nego nereka, taki san :-( ustvari ti nemozes bit "manitovina" prije manitas ili mandrilo :-) znas sta ocu rec?

Dakle...

http://www.youtube.com/watch?v=TXCbmNfDF44

Naravski jarče...istu stinu smo cuclali.

I maslinovo uje pili, jel.

Benti ove vase linkove kad ih nemogu vidit e. Ajd laka noc.

Desna tipka miša, staneš na kraj linka...držiš desnu tipku stalno i povlačiš, s desna na livo...pustiš, opet desna tipka miša, moš copy pa otvoriš novu ponistru pretraživača, u adress bar paste i enter.
Jebogati.

Ali sevdah je, nean pojma jel bi ti se svidilo.

http://www.youtube.com/watch?v=s0HEz6AGgDg

Eto vidiš, vrtila mi se ta, negdje u tok noći.

laka noc, u nesvjesnom pocetku nadanja da ce svemir cuti nase molitve
sevdah caruje :)

Iako nije isto kao prije, volim Bosnu.
I Hercegovinu.
Volim tu mekanu sirovost ljudi, one tople poglede.
Voli onaj njihov stav ''jebaji ga''. Njihov humor. Hranu.
Proći srednjom Bosnom u kasnu jesen, kad već miriše snijeg, kad prijevojima, poput Komara, divljaju jarke boje šume, a asfalt je mokar.
Ili skloniti se od mostarskih vrućina negdje uz Neretvu, uz hladno Sarajevsko
Voziti od Kupresa, preko Livna, prema Buškom, pa na Kamensko i nestrpljivo očekivati kad će sa brze ceste odjednom izroniti Split, prelijep, ničim izazvan.
Ćevapi kod Bajre, na ulazu u Travnik, ili u samom Travniku, kod Harija.
Otići u Jajce, na Plivska jezera, voziti se uz Vrbas prema Banja Luci, i dalje prema Gradišci.
I krivo mi je, zbog prošlih vremena, zbog toga što je netko isti mentalitet uspio razvaliti na tri dijela, i taj jaz koji je nastao ispunjavati mržnjom.
Ostala je sad ona neka sirova mekoća....
A sve je isto...Banja Luka, Sarajevo, Mostar...negdje nešto je puklo, jednom, na tri dijela.
Povratka nema.
Kao što Meša Selimović u Tvrđavi kaza - '' ne valja ni haljina kad se pokrpa, a kamo li ljubav. ''

http://www.youtube.com/watch?v=mk4S8ZqH57A

Rajvosa, dusa si :)))

I zapravo..što imamo svi, danas od toga?
U redu je imati svoju zastavu, državu i sve što ide uz to..ne razumijem mržnju, ne razumijem prijezir, zbog nekoga tko je drugačiji.
Odgajan sam da ne mrzim, na način da gledam da li je čovjek dobar ili loš. I zahvalan sam na tome, jer je to jedina mjerodavna pojava. Sa jedne, druge i treće strane, izmet je izmet.
Osobno nemma nikakvih problema ući u manastir, ''zlamenovat se'' tri puta, sa desna na lijevo.
Biti na procesiji sv. Duje, prekrstiti se jednom, s lijeva na desno i prozborit - '' U ime Oca, Sina i Duha svetog...''
Malo iza zore, ući u džamiju, otklanjati sabah namaz, a onda klanjati Bajram namaz i poslije s prijateljima se 'bajramovati', otići na kahvu i baklave i slušati priče starijih kako se prije išlo i ovima i onima na Božiće, Uskrse, kako se dolazilo na Bajrame, a toga više nema, pa zato baklava više nikad neće tako slatka biti, a i fildžana će uvijek viška biti, i nekako u vitrini sve to tužno, osakaćeno stoji....

Volim prošetati Sarajevom, ima ulica Aleja lipa se zove, kad sve na kilometar, u praskozorje onog pravog ljeta miriše na procvjetalu lipu, kad je zrak topao.
Onaj šušur Baščaršije, nedjeljne jutarnje kave na ( u ) At-mejdanu, ako ocijeniš da će biti sunca, zaputiš se podno Koševa, put Pionirskog grada, ili ako si lijen samo produžiš prema Palama, na Bentbašu...

Imali smo nešto, imali smo mogućnost..i to stoji dan, danas. Ni nakon dvadesetakinešto sitno godina nismo to uspjeli razjebati, i nećemo.

Kad se susjeda ne zove da dođe, nego susjed sam dođe, jer za susjeda će uvijek biti '' malo šljive i meze'', kad vrijeme stoji, kad je sve nekako bilo opuštenije i ljepše.
I da, ovo nije ''homage'' nekoj tamo Jugoslaviji, ovo je ''homage'' nekim sretnijim, bezbrižnijim vremenima, u kojima je bilo manje straha i neizvjesnosti.
I ja bih danas mijenjao to, manje straha, neizvjesnosti, za vožnju ''par-nepar'' ili povremene redukcije struje.
Mogli smo.
Pobijedila je kao i uvijek sitničavost i zaslijepljenost.

Znas onu, iako su djeca najokrutnija, ipak ce prije oprostiti nego star covjek uvredu
kad volimo nekog sve njegovo volimo, trudimo se postovati tudje
Ljudi su promjenjljive cudi...



http://www.youtube.com/watch?v=6akPhksS_Gk

nocccc....

I dobrog čovjeka ću prihvaitti.
Dobar čovjek ne nosi za mene epitet Hrvata, Srbina, Bošnjaka.
Dobar čovjek nema rasno obilježje u nekom mom poimanju svijeta.
Dobar čovjek je dobar čovjek.
A izmet, sa koje god strane dolazio, uvijek će isto smrdjeti.

Treba znati ostati čovjek.
Zanimljivo je to da sam upoznao mnogo ljudi koji su u ovom sada prošlom ratu, igubili nekog jako bliskog..sina, sestru, brata.
A opet, najmanje sam u razgovoru od tih ljudi čuo išta što bi moglo upućivati na mržnju. KAd bih sve skupa zbrojio, podvukao pod neki konačni zaključak, svelo bi se na isto - ne ponovilo se više nikad.

I zanimljivo je to, da oni koji su se snašli, da su oni najglasniji u ''očuvanju'' novonastalih vrijednosti.
To su licemjeri.
Sa enormnim mirovinama, bogzna kako stečenima, počesto na račun boravka u neki mtamo '.minken' bojnama i interventnim desetinama lokalnih kafića.
Licemjeri koji su smatrali da samo onaj ispravnog rasporeda krvnih zrnaca može na jedini ispravan način braniti rodnu grudu.
I sutradan, na sudskoj reviziji nekih događaja, bez ikakve grižnje savjesti, tog istog koji je časno i bez pitanja služio, usositi jer mu krvna zrnca nisu raspoređena podneblju određenog događaja.

I da, jebe se meni ispod koje je zastave i u ime čega, i zbog kojih pobuda je uzeo pušku u ruke..svatko, ama baš svatko, treba odgovarati za svaki nepotrebno ispaljeni metak, za svaku nepotrebno spaljenu i opljačkanu kuću, za svako hladnokrvno ubojstvo nenaoružanog i samim time slabijeg od sebe čovjeka, a u ime ideologije koju je par pojedinaca iskoristilo u ime neke povijesti...
Povijest?
To je nešto što je bilo. S vremena na vrijeme ljudska glupost, pohlepa i gramzivost nam omogućava da imamo, barem na ovim prostorima, reprizu iste, svako pedeset godina.
GArancija mira, onog boljeg sutra je u nama, u našoj svijesti i poimanju onih osnovnih i temeljnih ljudskih vrijednosti.

Gledajući u zadnjih dana napise u pojedinim tiskovinama, vidim da nam se isto sprema i kroz kojih tridesetak godina.
Glup smo narod(i), od Vardara, pa do Triglava...prije dvadesetak godina se vodio nekakav rat ovdje ( namjerno kažem 'nekakav')...oko petnaestak tisuća stradalih, što zbog slabosti, što zbog krivo postavljene politike ( rat je, upamtimo, ipak na kraju krajeva politička odluka ) je izgleda stradalo uzalud. Jer boril ose za tu neki samostalnost, suverenost, nezavisnot...činjenica je da danas nemamo ništa od toga. I činjenica je da smo se pozitvno, nekom večinom izjasnili da uđemo opet u neku federaciju, u kojoj ćemo opet biti sa onima od koji smo se krvavo rastali. A to mije, barem meni, poprilično budalasto.

I zašto ja kao ja, ne bih u petak pljeskao i protivničkoj reprezentaciji ( iako navijam za našu ) ako bi ista izvela neku bravuroznu akciju, nešto ono, nepredvidljivo, nadahnuto, ono nešto što nogomet čini lijepim, zašto ne bih zapljeskao?
Na kraju krajeva, svi koji na primjer gledaju utrke Formule 1 ne gledaju zato jer navijaju za nekoga..kad bolje razmislimo, gledamo tko će se dobro unesrečćti i udesiti, da bi mogli sutra, jednom negdje, pričati o tim događajima. Zašto tu filozofiju ne bi mogli primjeniti i na nogomet, samo obrnutim redoslijedom? Gledati nogomet, radi nogometa, navijati za Hrvatsku, ali pri tom i zaboraviti tko je sa druge strane, gledati nadmetanje radi nadmetanja, a ne kroz neke političke konotacije, u kojimasmo više-manje svi sjebani i zajebani.

kakve pjesme, skidaj gaće

sad sam pročitala
blago tebi
ja se ne volim saginjati ni po sapun, kamo li u džamiji

bogme bih i u manastiru imala problema
malo mi vuče na kokoš to troprstno
a i što ću se ćokati ako nisam maznula novčić iz škrabice

plus bi ima najmanje problema s jehovinim svjedocima npr.
neš ti, pustiš čovjeka u stan par sati, ugasi ti tv- i radio da vas ne ometa i divanite o broju sjedećih i stajaćih mjesta uz jehovu
izbrojali su 144000 tisuće rezervacija do sad
a i ne bi te ni kikirikijem ponudili
ako već i bi, jeo bi kikiriki do kraja života
i ispunjava križaljke u kuli stražara
ne znam koji kurac im ne uvale popis plina kad već vole obilaziti stanove
plus bi mogli naplaćivati tv pretplatu svim nevjernicima koji gledaju u te izdajničke kutije
a ja, ko zavadi
sve je to tv-e zavadio. jedino mi nije jasno kako goran milić i yutel nisu uspili izmiriti braću. al ne sa sestrama. već s drugom braćom