vještičje kronike

jer nismo mi od jučer

bio je opet vikend, naš vikend
oboje smo ga očekivali sa nestrpljenjem, iako je prošlo već nekoliko desetaka takvih,
a naših vikenda…jer mi baš nismo od jučer
došao je u točno dogovoreno vrijeme, priznavši sam da je krenuo ranije, ali je šetnjom sebe prilagodio dogovoru,
ja sam ionako već bila nestrpljiva, kao i uvijek, željna da ga vidim, posve dirnuta načinom njegova dolaska, u očekivanju, njega, u čežnji za njegovim poljupcima, toplim rukama, zagrljajima, šarmantnim pričicama i komplimentima…
a on nimalo drugačiji, već i dalje nježan, pažljiv, nasmijan, i ono što mi se zbilja sviđa…
nasmijanih očiju koje su me i dalje gledale, znatiželjne kao da smo od jučer, još istom pozornošću pratile…
vrijeme nam je teklo, gotovo neprimjetno
između poljubaca, šala, razgovora, prepričavanja, dodira, vina i muzike…
da bismo vrlo skoro prestali sa pričama i smijehom i počeli sa ljubljenjem, sve jačim, sve strastvenijim, udisali i oduzimali dah jedan drugome
sa njim je uvijek sve tako neobično
istovremeno i jednostavno i komplicirano, strast kao da nam jača i raste,
jer na neki čudan način on osjeti, predvidi i sve zna…što bih radije i što mi u kojem trenutku odgovara…
a onda smo vodili ljubav, sa toliko strasti, sa toliko entuzijazma, kao da smo od jučer,
kao da se tek sretosmo, istražujemo, prepoznajemo…
da bismo oboje u jednom trenutku osjetili nešto skroz nadnaravno, osim zajedničkog vrhunca,
otvorio se prolaz u cijeli svemir, gdje smo odaslali to neko sićušno sjajno zrno, a buduće kozmičko dijete
u neku čudnu dimenziju, kao garanciju naše buduće (rebirth?) karme…

ROUND ROBIN: bilo je to nezaboravno iskustvo....koje je dijelila s drugim ljudskim bićima...

Ali nije danas srdita ni toksična zbog nje, nego zbog festivala kratke priče koji je prije 4 dana raspisao natječaj za priloge s temom "Žena, obilje, oskudica". Ma za popizditi!!! Točno zna kakvo obilje im je na umu - majčinstvo, mlijeko, teške dojke, teška dilema, teška misaonost, teška samostalnost - i kakva oskudica: materijalna, logističko-muška, seksualna, ali bez eksplicitnosti molim! - odbiše joj preklani priču s jednim grande orgazam, simultanim, muško-ženskim i podjednako zaslužnim; ali prihvatiše drugu, punu ekskluzivno ženske patnje. Gade joj se! Te babe sa Ženskih studija, gade joj se više od svih malih i velikih maza ovog svijeta koje su dovoljno časne da budu mazne, jer treba petlje i za to, treba ženskosti, treba samostalnosti: uostalom, trebaš biti jak da priznaš slabost, potrebitost i nenamirenost. Malamazo, samo hrabro naprijed!

Ali ove babetine koje manjak svoje privlačnosti, manjak svoje orgazmičnosti - ili njen višak, neobjašnjiv im imperativno nemuškim shvaćanjima - omataju debelim slojevima prefabriciranog toalet papira s toksičnih smetlišta raščerečene ljudskosti podvojene prvo u dva spola, a zatim u one misleće i one nemisleće na NJIHOV način - e od njih je spopada ne samo bijes, nego i mučnina, egzistencijalno nesperiva i nepohranjiva.

Poznaje osobu koja je festival utemeljila, poznaje njene podvojenosti, nedosljednosti, slabosti i nepomirenosti, ZNA da joj je ženskost bila (umrla je) amblem na štitu protiv toksičnih smradova prostora bez mjesta u kojem bi mogla biti svoja... ZNA je. I zato je voli. I još više prezire babe iz prethodnih odlomaka, koji u njeno ime provode teror nadahnut njenom slabošću, njenom glupošću, njenim mrtvim kutem, iz kojeg bi sigurno - sigurna je! - svojom kreativnošću, misaonošću i ženskosti IZAŠLA.

To je zlo mjesto. Takav festival.

moj odgovor je bio:

To je zlo mjesto. Takav festival....gafa....
bla bla bla---------------------------------+
raspisuje..pogotovo od natječaja...i nikada nismo, niko od nas nikada iz ovog ili onog razloga..
bili pozvani u basaričekovu 24... ili na dolac 8...ili perkovčevu 2..
i nikada se nismo sreli sa nekim, a kamo li sa nekom od članica žirija..
............--------------------------
pa bla bla bla+
jer jedna,jel da sad citiram opet?..well...persona,opet udara..ali sad što se kaže onako...nož u leđa..svoj toj finoj ideji…svim tim osobama…koje su pokrenule nešto i guraju uporno to nešto dalje, dio su..
makar jedan kotačić prema svjetlu..u općem neznanju i nemišljenju…
i mogla bi ja sad toj nekoj ili nekim -konkretnim- tamo, pokretačima, tim osobama reći:
...-a znaš kaj, ima tamo jedna..zelena..na tom jednom blogu..na tom jednom site-u
evo ti link pa si pročitaj kaj misli...pa ćeš znati…šta misli
-kad se smije i kad plješće i kad govori to što govori..i kad čita, to što čita..i kad se predstavlja i pozdravlja
i rukuje i upoznaje…
ali neću...nekako ipak neću..
neka samo ja budem malo tužna...neka samo ja to znam..
------------------------------------------------------------17.11.2011. u 16:17
ali smatram da je to, ta stvar stara...od tamo i tada...kako je već rješena i na dušu, kome već

o dono, o ženo!

Sad sam skužila zašto ljudi briju na seks :-)

Krasna priča :-)

i jednostavno i komplicirano...baš tako!

toliko strasno da izaziva čežnju.