Sve i ništa

Negdje tijekom popodneva boravio sam na blogu kod ženske osobe koja se na ovim prostorima odaziva na Bell13. Malo u šali, malo u zbilji kazala mi je da joj nije drago kad se svađam po blogu. I....
Ne želim se svađati više sa nikim.
Bio sam nedavno na Velebitu. Odlučio sam po naputku starih indijanskih vračeva provesti mjesec dana sam sa sobom. Sa sobom sam ponio knjigu Nives Celzijus, pola glavice luka srebrenca, ključ dvanaestku i zastavu Europske unije. Na reveru sam nosio bedž sa likom Mislava Bage, da se zli dusi njega prepadnu. Sa sobom sam još imao 36 komada baterija AA 1.5V za walkman marke Yamahondosaki i kazetu od devedest minuta sa A i B strane na kojoj su bili najveći hitovi Siniše Vuce, Elia Piska, Mile Hrnića, Višnje Pevec, Luke Katalenića, Nevena Ciganovića i još mnogih drugih po kojima je naša Hrvatska poznata u svijetu. Hranio sam se runolišćem i jadnim medvjedima otkidao plijen od usta, ispred njuške im.
Doživio sam prosvjetljenje.
Prosvjetljenje mi je donio legendarni i misteriozni velebitski zec, dug šest metara, visok tri i metar i pol širok. Zove se Drago.
Izvrsno priča hrvatski i upućen je u zbivanja na blogu i u stanje crnog fonda HDZ-a. On čak zna koju će fotku Vrbica ujutro staviti.
Tko zna, zeko zna.
Zec ima dah na Orbit blueberry i uredno podšišane nokte. Kaže mi da ga zbog toga u plemenu zovu Mel Gibson. Ima ogromne uši koje mu omogućavaju brzi let na mahove u svrhu prikrivanja na tučcima rijetkog velebitskog cvijeća. Nisam shvatio da li mu je to drago ili ne. Uglavnom, Drago je imao sivu dlaku i zbog toga mu je bilo drago.
Zašto sam baš od svih planina otišao na Velebit, to ne bih znao nikome objasniti, a najmanje samome sebi.
Bio je zadnji dan stare godine i to baš petak trinaesti, dok sam po pasjoj vrućini čistio snijeg, neka moćna sila mi je izbila bacač plamena iz ruku ( naime, sa tim čistim snijeg ). Moja nježna i plaha dječačka psiha je doživjela šok, nevjericu i strah. Koljena su mi klecnula, onako kao kad susretneš ljubav svog života, samo bez leptirića, vrabaca i komaraca u trbušnoj šupljini.
A onda je bijelo svjetlo bljesnulo i na šoferšajbi ljubičastog Yuga 45 koji je bio tik do moje desne strane, ugledao sam lik Drage.
Dođi - začuo sam glas.
G-g-g-gdje - počeo sam mucati od šoka jer mi se smrzlo govno od užasa.
Odjednom Drage je nestalo, a na šoferšajbi je osvanula poruka da će mi se javiti na e-mail.
Pospremio sam bacač plamena u podrum i otišao kući. Sjedio sam ispred računala i svako dvije minute, bez odlaska na WC, kažiprstom lijeve ruke pritiskao funkcijsku tipku F5 na tipkovnici.
A onda je došao. E-mail, ne Drago. U e-mailu su bile detaljne upute kako doći do određenog mjesta na Velebitu. Imao sam ga tamo čekati mjesec dana. I imao sam tamo biti za dva i pol sata. Činilo se nemoguća misija, iz Kardeljeva, doći do mjesta sastanka za dva i pol sata. Nisam se brinuo za to. Moj Trabant nikad me nije iznevjerio. Sjeo sam u Trabanta i na izlasku iz grada upalio sam nitro pogon. Za 45 minuta bio sam na Velebitu.
Mjesec dana je sporo prolazilo. Izgubio sam pojam o vremenu. A onda, jedne noći, taman dok sam se ušuškao u zastavu Europske unije, nešto je počelo zavijati. Mislio sam da su to vukovi, ali jok, nisu bili oni. Odjednom, otvorila se velika svjetlosna rupa na nebu i iz nje zraka koja je završavala par desetaka metara dalje od mene.
Gotov sam - pomislio sam da su po mene došli vanzemaljci koje je poslao Elvis Presley, njihov vrhovni komadant.
Zatvorio sam oči čekao. Čuo sam neke pokrete oko sebe i osjetio miris Orbit blueberry. Zar tako mirišu, pitao sam se?
Otvorio sam oči i ugledao nešto golemo. Bio je to Drago.
Ja sam Drago - zatreptao je ušesima i tako još više po zraku raspršio miris Orbit blueberry Chewing Gum.
Ja sam HaBeEs. Vrlo mi je drago Drago što smo se konačno upoznali - kazao sam.
A onda smo sjeli. Prvo sam ga morao počeškati po stomaku, a onda je izvadio odnekud vreću koja je u sebi imala dvijestotine kilograma mrkve i kupusa.
Hoćeš bombon - zatutnjala je vreća ispred mene.
Hvala, poslije ću - a mislio sam u sebi da nije valjda da sam čamio na Velebitu mjesec dana da bih sad se tovio napojem za zečeve.
Sad ćemo pjevati - obavijestio je sivi zec.
Pa pjevajmo - složio sam se.
Prvo smo pjevali All You Need is Love. Nakon toga smo pjevali Mercedes Benz i poslije još mnoštvo miroljubivih pjesama.
Sa svakom narednom pjesmom mene je sve više prožimao osjećaj nevjerojatne sreće, mira, ljubavi, topline. Naprosto, sve ono loše, sve ono negativno izlazilo je iz mene i pretvaralo se u ogromni, tmasti i olujni oblak iznad moje glave.
Nazirala se zora na istoku, na horizontu. Oblak iznad moje glave je bio ogroman. Bojao sam se da mi se ne skrši o glavu.
Sada moram ići - rekao je Drago promuklim glasom. Pjevanje je uradilo svoje.
Šutio sam.
Idi sada, idi i ne svađaj se više, ljubi sve oko sebe, kao zjenicu oka svoga, kako u stvarnosti, tako i na Iskrica WebLogu.
Drago se okrenuo da će otići, a onda je zastao, namjestio svoje zečje usne kao da će zviždati i otpuhnuo onaj oblak iznad moje glave. Od tog oblaka sedam dana je divljala mećava od Gospića do Karlovca. Osjetio sam olakšanje i suze su mi potekle niz lice.
Zbogom - Drage, tog velikog i simpatičnog zeca više nije bilo, ali njegov glas je još uvijek odjekivao Velebitom.
Sjeo sam u Trabant. Htio sam kresnuti nitro pogon, ali sam odmakao prst sa prekidača. Snagom ljepote ljubavi, za petnaest minuta sa došao do Kardeljeva.
I evo, tu sam među vama.
Sa poslanjem da širim ljubav, mir, toleranciju i sreću.
Ah....



Ovo je sivi velebitski zec Drago u mjerilu jedan naprama petstotina. K'o Boga me moli da se više ne svađam po blogu i van bloga. Naravno, poslušao sam ga.
;)

e moj bože, pa malo predugo...sreća što volim čitati, inaće bih se nakon pola kilometra prevrnuo na leđa ko zeko sa zečice...
...amen!

Predugo?
Da znaš kolik osam kratio ovaj tekst.
Škarama za skraćivanje razlomaka. E to je muka.

Zasto mi se HBS tvoji blogovi svidjaju....pogodi

Ne znam. Nije me Drago još toliko prosvijetlio.

jebala ta ruža tomašišic,glupa je ko američka čurka,odnosno pura,a ružna ko lopov,još ružnija od pusičke,hehehe
a pusička je stvarno ružna,hehehe

Arone, i ona je čovjek. I Pussychka.
I ja ih volim, kao samog sebe.

e jebga tzi si prolupo totalno,heheh

ti bi jeba i darling,kaj ne,hehehe

Kaj da.

Arone, to su vulgarizmi koje neću tolerirati.
Molim te da se sudržiš nepristojnih riječi.
Ovo je blog pozitive, mira, ljubavi...think pink.

Darling je jedna predivna gospođa koju moramo poštovati zbog njezinih godina.

ok ja se ispričavam,
gospođa ima prek stotke,
to treba respektirati,kaj ne,hehehh

to ti je od zraka i prirode sa Velebita :)

Nije bitno koliko, bitno je da treba imati poštovanja.
Eto. Ljubav, mir, kravlji sir, bla, bla.

Dobro crnaženo, a lik Drage na šoferšajbi, a Velebita vidio nisam?

onda je od straha .. u njemu su velike oci ;)

Ma jok, stisle se meni i okice.

O Bože...... svaka ti .... ma svaka ti čast.......... sve sam vizualizirala u ovoj svojoj plavoj glavi...... odličan, kajjeje
i pak sam ljubomorna kaj ja nemrem tak nekaj zmisliti .... jbg

A ja mislio da će kazati, svaka ti dala, a ja prva hehe.

lik drage na šoferšajbi,a to ti galeb posro,ja imao na šoferšajbi sliku delfina kak piški

Galeb ima užasno govno.
Da sam bio pametan i završio za autolakirera namlatio bi para ko blata po Splitu i otocima.
Kakvo je to đubre u galebovu izmetu da u roku od sat vremena počne nagrizati lak na automobilu.

A taj delfin..da li je urinirao čučečki ili stoječki?

zunzare su zakon,imaš sliku u color tehnici

ajd, Bogek dragi, onda kad baš tak oćeš: evo, svaka ti dala .......... vode iz bokala. to mogu i ja prva .... heheheheh

stoječki i dignuo je onaj poklopac s perajom

Upoznao sam jednom jednu curu.
Vinka se zvala.
I veli ona meni da zna recitirati.
Velim ja, ajde, recitiraj.
I krenu ona:
Kad sam bila mala,
slabo sam pišala.
Sada Bogu fala,
točim ko hidrocentrala.

Jel poklopac gdje mu stoji kurbla?

ajme umrijet ću od smjeha.... HBS, baš ti hvala. ...... uljepšao si mi dan ... i večer .... odoh sad škicnut vrbin blog :-)

hbs.jebate lčed ti si i pesnik,

Dobar ti zeko

Zeko je zakon.
Ma nije ni zakon.
Zeko je USTAV.

Nije on pričo viceve
Jel da

sanjah preksinoć zeca, fakat velikog ko klokan:-))

Na žalost, Drago nije baš duhovit.

Poslat ću Dragi e-mail, da ga pitam što znači sanjati zeca velikog kao klokan.

i ja slažem ražanj za velika zecova, a zecov još trči po šumi:-)

Bolje zec u šumi, nego ražanj na Majni.

Sad sam sve pročital.
S tobom bi vrlo rado popio nešto.
Nevjerojatan si.
Jedinstven
Nemrem se prestat smijat :)))

HR bogek je jedinstven u pisanju,
fakat veliki respect bogeku:-))))

Pa možemo neku pijaču organizirati. Ja sam za, u principu.

O hvala Andromedo i ostala sazviježđa.

Kaj oćeš :)
Ti nemreš bit u krivu.
Možda ipak nešto legalno.
Kaj misliš?

naj me faliti bogek RVATSKI, jer opet ću dobiti na vrat babe blogovske...
one pičkice koje se pomalo razilaze,,,,ali vrag nigdar ne spi:.-)
ps... a najsličke ima na blogu,,, lovehunters.. izvrsno...fakat

Ti, i on, držiite štafetu.
Koristim vakum :)

Stvarno ružno zvuči.
Nisam to htio.
Al, to su muške spike :)
Neću moć zaspat

Ajde manitaš jedan, da nećeš zaspat od toga. Ludonja.
Pijem viski, konjak, tu i tamo osvježim sa pivom.
Ne volim miješati piva raznih proizvođača. Vina ista stvar.
Pijem zbog gušta, zato nisam alkoholičar, nego alkofil, jer ne pijem da se napijem.
Ako se napijem, jebiga...a zadnji put sam se napio nedavno sa jednom blogericom, e to je bio šou. Pola puta do doma sam prespavao.

Citam po drugi put, mislim da si origigi vanzemaljac, premalo za tvoj svijet
previse za blogere, vecinsku.