Umorni Bukovsky

Bilo je to daavno, davno, ali je bilo.
Subota, kolovoz, Dani svježeg kruha, Velika Gospa, Rokovo, lavovski rođendani.
Posjetila me je prijateljica, susjeda, generacija, kolegica:
» Ovako , medvjediću, ovakva je situacija; došla sam s dečkom i sa cimericom na ovaj vikend. I brat je došao sa svojom djevojkom. Budući ja ne smijem imati dečka, to je dečko od cimerice, a budući da smo nepar, uskačeš ti. Je li ti to jasno , ili da ti nacrtam?
» Reci vrijeme, aktivnosti i koliko ostajete.«
»Vraćamo se u nedjelju a aktivnosti su čista improvizacija. Počinješ s ručkom.
Došao sam na ručak što ga je skuhala mama susjeda. Dobar, seljački, i obilan ručak.
Dobro društvo. Simpa. Trebam odigrati ulogu prijatelja, i starog prijatelja, i dobrog prijatelja pred roditeljima, i trebam se zabaviti sa cimericom. Ovo »prijatelj« nije prvi put, često sam, čak godinama, služio kao izlaznica ali je prvi put da mi je ponudila stvarno društvo kao zamjenu za sebe. Obično sam se sam morao pobrinuti.
Poslije ručka smo prošetali s reketima za badminton do školskog igrališta. Već se društvo okupljalo, društvo za nogomet, odbojku, rekete. Nismo imali rijeku i snalazili smo se u sportu umjesto u kupanju. Inače sam bio prirodno sporski obrazovan… sve mi je išlo od ruke i noge a taj badminton je onako bio jednooki i jednoruki dok sam drugo oko bacao na nogomet.
Hej , morao sam se uozbiljiti jer mi se cimerica Ana ( dugi naglasak na prvom A ) počela rugati s hicima. Gađala me i ciljala u određeno mjesto. Imao sam dovoljno kondicije, i brzine, i snage i počeo sam uzvraćati. Ciljano. Zaigrali smo se i nasmijavali. Bila je jako zgodna u skoku, vitka, tamne puti, golog pasa. Igrala je tu igricu i u nekom klubu. Primijetio sam da je ipak umaram i da se mora potruditi i dobro oznojiti što je samo poboljšavalo i vizelano i kreativno njenu igru.
U paru smo bili nepobjedivi što je sigurno poslužilo za probijanje onog preostalog leda i otvorilo jednu drugu stranicu našeg druženja. Sviđali smo se jedno drugom, iako nam to nisu bile uloge. Ona je protivnike gađala među noge a ja sam šarao…gore- dolje. Nitko se nije ljutio jer loptica nije mogla jako udariti. Samo je pokazivala namjeru…kao da prstom upireš…
Navečer smo na plesu odigrali svoju plesnu ulogu vrlo dobro i popili svoju količinu pića. U dvorani se točilo skuplje piće jer je trebalo platiti neke crvene koralje, neke s vis-a, a mi smo odlazili, za vrijeme pauze, prekoputa do buffeta..i ljubili se.
I svratili smo na još jedno piće kod susjede. Sva tri para. Brat je ubrzo otpičio za Zagreb, prijateljica je rekla da će oni ostati prespavati u dnevnom boravku kao alibi prostoru a nama su rekli da se dogovorimo. Smjestili su je u bratovu sobu i morao sam joj pokazati gdje je i kakav noćni raspored za djevojku u muškoj sobi.
Već je zora ozbiljno kucala kad sam kroz kumov šljivik i strine Anke dvorište došao i do svoje sobe. Nisam ni pitao kako joj se sve to sviđalo…bile su to sedamdesete, bilo je takvo vrijeme i bilo je normalno…
Spavao sam do 12 sati, a onda sam čekao da me pozovu i da odigram ulogu i drugi dan. Nisu me pozvali.
Otišli su za Zagreb bez riječi.
Prijateljica mi nije rekla hvala, a badminton partnerica nije od mene, valjda, više ništa ni očekivala.
Mislio sam da će od nas dvoje nešto biti i na duže staze. Nije. I nije mi bilo svejedno. Došavši u ZG, nisam ni ja nju potražio. I izgubio sam ju iz vida jer su se i cimerice rastale.
********
Tridesetak godina kasnije ljetovao sam na Dugom otoku s prijateljicom ( izvanbračna zajednica, u daljnjem tekstu IBZ ). U obiteljskoj kući imali smo apartmane s jednim parom Njemaca, jedan par mladih ZG-na, gazdin sin sa curom i imali smo zajedničku kuhinju svi skupa.
Opet je društvo bilo zabavno. ( kad su ljudi dobre volje, društvo je uvijek ok )
Poslijepodne drugi dan bio je vrlo uspješan ribički izlet s gazdinim sinom i 20-tak kg ulovljene ribe ( uhvatili smo i jednog –najvećeg- pauka- na prst ). Gazdarica je napravila ogromnu količinu brodeta ( kažu; domaći brodet za koji je potrebno što više vrsta ribe ).
Vježbao sam svoj njemački na temi da li su hramovi-crkve potrebni za vjeru. Nijemaci nisu bili katolici. Imao sam teoriju da je sudnica potrebna sucu, ambulanta doktoru, škola profesoru, brijačnica brici …
Da. I…dobio priznanje da odlično govorim.
Gazda je pozvao i svog susjeda- brata i njegovu suprugu na večeru
Da.
Bratova supruga je bila Ana.
Upoznali smo se i nije me prepoznala. Godine su učinile svoje. Ošišan dogola, sjede brade, 30 kg viška na vagi, s ratom u očima, i nije me ni mogla prepoznati. Nisam ni ja nju. Tako mi je bilo najjednostavnije.
I to večer smo zaglavili do duboko u noć i duboko u pivo. I harmoniku.
Drugo večer se njemački par opraštao i častili su ( pali su u nesvjest kad sam im sutradan sve neotvorene boce Napoleona i Krvi stavio u gepek – nije se popilo i neće se piti bez vas ). Opet je bila duga noć.
»Jesi li ti primijetio da te Ana pažljivo sluša i da razumije njemački? » pitala me moja IBZ.
» Nisam, mučim se s jezikom jer filozofiram. Nije to popravak golfa.«
» I sluša i razumije. Ona je profesorica njemačkog i francuskog.«
Treći susret je bio poziv u njihovu konobu ali da pomognem Ivanu istovariti par vreća cementa. Otišli smo brodicom do tog njihovog otoka i dok smo mi radili, dame su odlučile biti nudisti. Nisam ništa prepoznao jer nisam ništa posebno ni zapamtio. Bila je zgodna žena, 50+, imala je na lijevoj nozi veliki ožiljak od prometne koja ju je i otjerao u mirovinu. Taj ožiljak joj je davao drugačiji pokret pri koraku što mi je izgledalo vrlo izazovno…lijeva dojka je prkosila i puno bolje izgledala.
Iskreno, Ana mi se ponovo počela sviđati. To što sam se i ja njoj sviđao, meni je laskalo, meni je to bilo ispočetka. Govorila je da joj odgovaraju moje teme, da sam drag dok petljam s njemačkim, da dobro izgledam za svoje godine..govorila je o nekom novom Medi koji , eto, malo razbucao otočnu monotoniju.
Ni Ive ni IBZ nisu bili ljubomorni. Obična simpatija. Priznata simpatija. Čak i kad smo govorili male komplimente na njemačkom, nisu tražili ni pitali ono » što kaže… što kaže…
I tako prođe 15 dana u igri, zabavi, dobroj klopi i dobroj cugi.( dogovorili smo da ću im za zimu poslati cijelu svinju preko vozila moje firme…)
Na odlasku…Ive se oprašatao s IBZ s njene strane auta a Ana sa mnom s moje….Izašli su za nama da zatvore kapiju.
I Ana se malo sagnula prema meni i rekla:
» Kad sam se udala, prestala sam igrati badminton!«

Medo Debeli, ipak si imao lijepe dogodovštine,
dobro pamćenje ili imaš samo bogatu maštu

Imam i lijepe godine...
a mnoge lijepe stvari iz prošlosti nam izgledaju kao da smo samo maštali....

hvala Medo...:-)

Od teme da svaki majstor treba radionicu može se napraviti dobra priča. Mnogo nas je napisalo u profila da vjeruje ali da ne ide u crkvu. Jebemti, kako bi to izgledalo da mi sudac usmeno ispriča rješenje na ulici. Samo mi kaže: "Medo , kriv si!" Kako bi se žalio?

Što misliš. Ny-Na?

A dobra mi je tema i kad je neka lagana hendikepiranost ustvari vrlo simpatična i zaštitni znak ( moja šutljivost je 100% invalidnosti, a ne čini mi se tako strašnom, samo malo pametnijim.)

Prijatelji mi govore da sam potrošio svoj fond riječi, a da me Bog nije htio više opominjat da zavežem...

dobro. kako li tek izgleda dok bukowski nije umoran?! :)

Uspokojeni Bukovsky!