Sve i ništa

Iako naizgled sasvim obična, bezlična, uobičajena, podrazumijevana, svakodnevna, bijela boja ispod svoje površine jednostavnosti krije kompleksan svijet, ili više njih. Kako je tema novog Round Robina upravo bijela boja, nastojat ću u ovom zapisu iznijeti svoje viđenje bijele boje. Napominjem, da je ovo isključivo moj doživljaj bijele boje. Dakle, daljnji tekst se može iščitavati kao subjektivan dojam autora.

Sama simbolika bijele boje razlikuje se od područja do područja planeta Zemlje. Tako na području Zapadne Europe, te na večini američkog kontinenta bijela boja simbolizira čistoću i vrlinu. Sa druge strane, u Kini, bijela boja simbolizira žaljenje i poniznost, dok u Japanu predstavlja žaljenje i smrt. Na srednjem istoku, bijela boja znak je čistoće, ali i žaljenja. Dakle, od područja do područja, bijela boja se tumači na raznorazne načine. Uzroke u tome treba tražiti u kulturnom naslijeđu stanovnika tih prostora, odnosno njihovom tumačenju i poimanju vremena i prostora, kako onoga oko njih, tako i onoga unutar njih samih.

Meni osobno, bijela boja simbolizira čistoću, nevinost, svjetlo, dobrotu. Bijela boja u mom poimanju je polazišna točka iz kojeg se razvija sve ono, za naša shvaćanja, pozitivno. Isto tako, predstavlja mi ništavilo, prostor gdje je sve vidljivo i gdje nema mjesta iznenađenjima. Naravno, kao sve što smo u stanju doživjeti, ipak je relativno.

Da bi bolje razumjeli sam značaj bijele boje, krenuti ću na kraći obilazak, prvo u smjeru svemira, a potom unutar nas samih. Neosporna činjenica je da ljudski rod pati od kompleksa veličine. Tome zasigurno pridonosi nešto što se zove ego i koji je zapravo najveća kočnica, kako u razumijevanju nas samih ( uvjeren sam, glavni krivac zašto su nam moždani resursi nedovoljno iskorišteni ). Kao što sam maloprije napomenuo, krenut ću u svojevrsnu usporedbu, odnose stvarne veličine čovjeka naspram svemira. Put započinjem na Zemlji. Ako postavimo čovjeka prosječne visine pored stabla sekvoje, vidjeti ćemo ogroman nesrazmjer u veličini. Kad gledamo dalje, ta ista sekvoja izgleda minijaturno naspram Burj Khalife. Dalje, Burj Khalifa je naravno u odnosu na veličinu Zemlje samo par kamenčića vješto posloženih u toranj. Odlazimo li sa Zemlje, vidjeti ćemo da je Zemlja manja od Saturna, Jupitera, Sunca…dio smo galaksije zvane Mliječni put i naspram njene veličine, prosječna veličina čovjeka je zapravo beznačajna. Traženje početka svemira, pogotovo u Big Bang teoriji i Božjoj čestici je uzaludan posao. Jednostavno kazano, od većeg postoji veće, od manjeg postoji manje. Kada bi krenuli na put unutar sebe, naišli bi na sličnu prepreku na putu. Ono što nas razlikuje od ostalih živih bića je naša svjesnost, um i svi slojevi istog. Još uvijek nismo uspjeli pronaći mjesto gdje se naš tijek misli materijalizira u naše postupke i odluke. Sklon sam vjerovanju da smo poput svemira, interferencija raznih frekvencija nastalih u sudaru nama nepoznatih dimenzija iz kojeg izlazi nepojmljiva količina energije koja se spletom, zbog još uvijek nepoznatih okolnosti, materijalizira, kako u nežive tvari ( planeti i sl.) tako i u žive ( od jednostaničnih organizama, do u konačnici, nas ljudi ). Uzeti ću za pravo, kao boju sudara tih dimenzija, odabrati bijelu. Kao i sve, tako i ta energija, ispočetka divlja u kaosu. Udaljavajući se od središta sudara, ona postaje sve slabija. Zapravo, da li je slabija? Krenemo li do srži pojma te bijele svjetlosti, do onog prvog fotona, njega možemo smatrati kolovođom ostatka istih fotona koji tvore svjetlost. On je taj koji predvodi ostatak u smjeru u kojem je izbačen, tvoreći tako svjetlo za koje smatram da je izvorno bijele boje, ali zbog visokih temperatura koje se oslobađaju pri takvim sudarima i toplini ga vidimo kao žute boje. Da bi jasnije pojasnili cijelu stvar, za primjer ću uzeti zvijezdu, odnosno sam nastanak istih. Ako bi gledali početak stvaranja zvijezde ( znači ne već postojeće koje su nastale kao rezultat Bing Bang teorije ), one nastaju kad se osnovni plinovi poput helija i vodika, odnosno oblaci istih, koji su nastali kao, na primjer, posljedica super nova, zgušnjavaju zbog određenih razloga
( gravitacija crne rupe, obližnjih zvijezda ili planeta ). Isto tako njihova rotacija je uvjetovana rotacijom putanje galaksije u kojoj se nalaze ( naša galaksija ima spiralnu putanju ). U određenom trenutku, ti plinovi, kao posljedica prethodnih razloga, prelaze u sve gušću formu, sve do točke dok ne počnu tvoriti materiju. Prilikom formiranja tih plinova u materiju, oslobađa se ogromna količina energije. Između ostalog, kao dio te energije, nastaju fotoni, koje daju sjaj zvijezdi. Za naše poimanje protoka vremena, to je dugotrajan proces koji se mjeri u milijunima zemaljskih godina. U poimanju vremena svemira, cijela stvar se odvija strahovito brzo. No, vratit ćemo se na fotone, odnosno čestice koje tvore svjetlost.

Udaljenost nebeskih tijela, zvijezda i planeta, mjerimo svjetlosnim godinama. Tako je naše Sunce od Zemlje udaljeno osam svjetlosnih minuta – dakle,u slučaju eksplozije istog, za osam zemaljskih minuta bi posljedice iste se sručile na zemlju. Radi se o strahovito velikim brzinama čestica svjetlosti koje su sposobne na svojoj putanji ( u ovom slučaju prema Zemlji ) iskriviti tijek vremena. Savršen primjer pronalazimo u promatranju zvijezda teleskopom. Ako usmjerimo isti na neku zvijezdu, to ne znači da je njezin položaj u prostoru ( svemiru ) upravo na tom mjestu koje promatramo. Podatak o udaljenosti u svjetlosnim godinama te zvijezde ( ukoliko ga posjedujemo, ako je primjerice udaljena od nas desetak svjetlosnih godina ) daje nam informaciju da se prije deset zemaljskih godina zvijezda nalazila na tom mjestu. Svjetlo koje vidimo nije indikator položaja promatrane zvijezde. Matematičkim izračunima, poznajemo li prethodni položaj zvijezde, možemo izračunati njezin trenutačni položaj uz određena odstupanja. Isto tako, slijedom prethodnih izračuna i podataka, možemo ustanoviti položaj u kojem će se nalaziti recimo za pet zemaljskih godina. Ukoliko smo na aparaturu kojom pratimo položaj promatrane zvijezde, spojili uređaj koji bilježi ( zahvaljujući česticama svjetlosti ) energiju koju ista isijava, dolazimo do nečega što intrigira – uređaj će bilježiti energetske oscilacije istim intezitetom kad usmjerimo teleskop na mjesto odakle dopire svjetlost koju vidimo, kao i kad namjestimo teleskop na položaj koji predstavlja stvaran položaj zvijezde. Ono što je posebno zanimljivo, približna očitanja energetskih oscilacija, uređaj će vršiti i na položaju u kojem će se promatrana zvijezda nalaziti u budućnosti ( u ovom slučaju položaj na kojem treba biti, po matematičkim izračunima, za pet zemaljskih godina ). Fascinantno je da smo sa jedne točke na Zemlji, uspjeli očitati prošlost, sadašnjost i budućnost, a što nam daje nepobitni dokaz da je dovoljno velika brzina u stanju oblikovati vrijeme i dati nam na uvid, sa jedne točke gledišta u isto vrijeme, podatke o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. A tu smo blizu i teoriji o uparivanju čestica ( o tome jednom drugom prigodom, kad bude fokus na dimenzijama ). Sada je vrijeme, da se iz svemirskih prostranstava vratimo na Zemlju, odnosno čovjeka.

Vratit ću se na svjetlost, odnosno fotone koji tvore istu i koji se kreću za naše prilike nepojmljivom brzinom. Poznato je da magnetna polja zemlje odbijaju večinu kozmičkih zračenja, ali ne i svjetlost. Bazično, svjetlost je u jednoj boji ( bijeloj ). Lomi se u boje u trenutku odbijanja od neke površine. To odbijanje mijenja osnovnu frekvenciju svjetlosti, koja na novim frekvencijama čine snop zraka ( čestica ili valova ili oboje istovremeno što čini dualnu prirodu svjetlosti ) koje mozak, preko oka, percipira kao boje. Znači, ona osnovna, temeljna boja je bijela. Od davnina je poznato da čovjek ima u sebi energetske otvore – takozvane čakre. Jedna od njih je treće oko, koje se nalazi na sredini, malo poviše čeone kosti. Svaki čovjek posjeduje sposobnost otvaranja trećeg oka. Postoje raznorazne tehnike kojima uvježbavamo otvaranje istog jer preko njega ostvarujemo dovoljno jaku koncetraciju potrebnu za kanaliziranje snopa iskonske svjetlosti, one koja je bijele boje. Energijom te svjetlosti, pročišćavamo sebe, svoj um, svijest, razum i podsvijest. Koliko vas je razmišljalo o tome što vidite kad zatvorite oči? Probajte minutu držati oči sklopljene i koncetrirati se na ono što vidite. Ne vidite samo tamu, vidite fragmente svjetlosti, valovite, isprekidane, u raznoraznim oblicima i bojama. Ono što bi zapravo trebali vidjeti kad zatvorimo kapke je svjetlost. Preko trećeg oka, raznoraznim tehnikama, poput meditacije, određenim načinima disanja i sličnim, kanaliziramo bijelo svjetlo kroz svoje tijelo, uspostavljajući na taj način što savršeniju ravnotežu između našeg tijela ( materijalnog ) i onoga ''nečega'' što pogoni naše tijelo ( nematerijalno ). Dalje je nadogradnja i održavanje postojećeg stanja, a ujedno i početak spoznaje samog sebe.

Ovaj zapis polako ću privesti kraju. Podvlačeći crtu ispod ovog teksta, bez obzira na moje mišljenje o bijeloj boji na početku ove kratke opservacije,zaključit ću izjavom da je bijela boja između ostalog i simbol kako spoznaje ( osvjetlava tamu neznanja ) tako i kontradiktornosti ( a naoko je tako jednostavna ).

Također, prije samog završetka, želim naglasiti da sam posebno za ovaj blog otvoren za sve kritike, ispravke, sugestije, produktivne i kontraproduktivne komentare i razmjenu mišljenja.

Do slijedećeg čitanja, šaljem vam pozdrav. ;)

sram te i stid bilo,toliko teksta a sex ništa

opet vzt-a sreo

vzt = velebitski zec travar

http://www.youtube.com/watch?v=MLGFc8ZQYGg

pozdrav od tamne tvari uz muzičku želju http://www.youtube.com/watch?v=2Kw3xQXyZA4

U početku bijaše riječ i riječ bijaše od Boga (AUM).
Po tome je cijeli svemir nastao od zvuka tj. vibracije koja je pokrenula sve ostalo.
Odličan ti je tekst za izgubit se nekoliko puta tokom čitanja :-) za nas koji sporije mislimo, ali mi se sviđa kako si uspoređivao "veličine".

Dobro jutro.
Pa sad Romane - zar Bing Bang, nije svojevrstan oblik orgazma?
Pas, pođimo od toga da je svemir kakav poznajemo mogao nastati na isti način kao kad se zvijezda stvara, samo u nekim većim razmjerima...nedavno su znanstvenici uspjeli, zahvaljujući tehnologiji, uspjeli rekonstruirati zvuk koji je nastao od oprilike prije 14 milijardi godina, koliko su daleko teleskopima uspjeli otići u svemir. Nakon pojačavanja istog, jer se radi o frekvencijama koje ljudsko uho ne može registrirati, i nije baš da liči na 'Ohm'. To 'božansko', nije ništa drugo nego srž nečega što bi mogli nazvati informacijskim poljem svemira - izvora prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, ali ne samo u dvanaest ( koliko ih je matematički dokazano ) dimenzija...n osvakako, bit će o tome uskoro opširnije riječi.
U svakom slučaju, hvala na čitanju.

:) zanimljivo. pisano u 2:11? bravo :)

Bing bang kao orgazam?

Bas si sexi pretvorio bijelu u crnu
a crvena ekspolodirala .))

tri svijeta
pakao raj i svemir
u dimenzijama boja um se poigrao
naoko jednostavno a bijela ne moze bez crne :)
samo to su asexualne boje, ostale se praskaju, lol

U prirodi samo je cviječe bijelo :-)