Sve i ništa

THE BOUNDLESS OF SANCTITY

Zatvaramo krug. Koraci su sve teži i umorniji.
Došlo je vrijeme da zatvorimo priču?
Vjerojatno.
Pospremiti ćemo je u žutu kuvertu i zapečatiti tvojim suzama.
Svojih nemam. Ne zbog tebe, već zato što jednom sve su kliznule u nečiju drugu priču,
Zauvijek me vezujući za jedna nevina prostranstva.
Sanjam ih i tamo nema zlokobnog smijeha hijena. Tamo neće biti kamena u srcu i ignoriranja.
Možda bi sve bilo dugačije da sam se bojao.
Ili da sam se borio.
Da sam barem lažnim obećanjem pokušao ukrotiti divlje životinje boli u tebi.
Vjerovao sam i smatrao da se ne smijem upuštati u tu borbu.
Nikad nećemo saznati da li je ljubav mogla u prah smrviti znamenje prokletstva što nosili smo u sebi.
Znamo da samo ostat će lutka sa velikim, staklenim bolom u očima koji kazuje da nam se druga prilika samo lažno osmjehivala.
Znamo sada da je to ipak bila pjesma koja to nije, sa previše otužnih melodija u sebi.
Volim tvoje zagrljaje nježnih kapi kiše.
I riječi, strpljive i smirene, odlučne i blage, čija je snaga nadglasavala reski i monotoni zvuk
Crnih zastava mojih divljih legija na vjetru.
Možda je najbolje biti bez snova, ludih, smjelih, odvažnih koji negdje divljaju u zakutcima naše svijesti?
Ruke su umorne. Ruke su teške.
Na izbrazdanim dlanovima nosimo one posljednje riječi, čuvane za trenutak kad progovorit ćemo bez maski.
Okrenut ćemo se i vratiti tamo gdje nam je mjesto.
U slatkastu udobnost tisuće ludila što divljaju u nama.
Pamtim te kao anđela koji je morao skrivati ljepotu svojih krila.
Pamti me kao demona sa vatrenim krikovima duša u očima.
Ostati će samo sjećanja i zvuk vjetra koji će se povremeno pretvarati u tvoje glasove.
Jednom ćemo valjda vidjeti tko nas je tražio i tko je čekao na nas.
Na naše korake kojima smo koračali pored mračnih rijeka.
Mnogo je pjesama. Bilo je divnih riječi, prelijepih situacija.
Nismo se obazirali na golu činjenicu da u svakoj pjesmi čuči zvijer koja je jede, proždire.
U posljednjoj, zvijer zmijske kože će izići i bijesno zavijati.
Cijenu izlaska znaš.
Obriši suze, ne zaslužujem ih.
Spakiraj sjećanja i pospremi ih što dalje od mene.
I ne poklekni, kad noći budu protjecale skrušeno i sporo.
Jednom ćemo život zamijeniti sretnom prazninom olakšanja u očima.
Tada ćemo prošetati šljunčanim stazama sjećanja jednog Kraljestva.
Bez ljubavi, bez očekivanja.

:) ovo je i moja prica. svida mi se.

Drago mi je.
A opet, da li bi nam bilo bolje bez te priče?

Baš mi je lepo sela ta priča :)

razrijesila sam je i povukla.
ti svoju ?

Dobra, ako ne i najbolja. Od onih što pročitah.

"Jednom ćemo valjda vidjeti tko nas je tražio i tko je čekao na nas."

Više-manje..izvučem sjećanja na papir, neka stoji, za svaki slučaj.

Perce i Medo, hvala. Drago mi je što vam se svidjela.

Još jednom. Pa polako...riječ po riječ, stih po stih.
Drugi dio savršen!

sve te neispričane (do kraja, iako se pitam gdje je kraj...ta nije valjda u staračkom domu) priče su tako slične jedna drugoj. a opet....ko ona tolstojeva( "Sve sretne porodice liče jedna na drugu. Svaka nesretna porodica je nesretna je na svoj način")
....svaka nesretna (neostvarena) ljubav je drugačija od drugih...a opet tako ista!

Ne mora biti nužno riječ o ljubavi. A opet, ružno je kad se pod cijenu iste uzima život.
Strana koja je preživjela...ma, nije bitno.
Uživajte.

ima li preživjelih strana u ljubavi koja nije preživjela? i na čijoj je strani ta preživjela strana?

Jedino ako ne sanjaš može se dobro naspavati.

Kad idem spavati, navučem masku za varenje na lice i kacigu na glavu, za svaki slučaj.
Onda se dobro naspavam.

Aha, da ne bi san uletio...

Ma ne zbog toga...nego baš tada slonovi imaju ružan običaj da mi zuje oko glave. I to oni najgadniji, ružičasti.

Odreži im uši.

Ne pomaže.
Helikopteriraju repom.

DA se i to nekako podnijeti, ali neki od njih imaju se ružan običaj i tuširati.
Onda drugi stane iza leđa mu pa mu surlom štela toplinu vode. Općepoznato je da slon na surli ima dvije rupe upravo zbog tuširanja - kroz jednu rupu mu izlazi topla, a kroz drugu hladna voda.

Jebga,. nedaju se. Zavrni im rep.

I zbog slonova se treba paziti kad hodaš ispod trešnje. Zato imaju crvene oči - kad se popnu na stablo trešnje da brste plodove, da ih ne prepoznaš. A tako se dobro maskiraju da nikad nije nitko vidio slona na trešnji.

Pošalji ih susjedu...

Probat ću im pustiti Tompsona, možda pobjegnu.

Upala mi mušica u čašu...Ima ih cijele godine. Ćim izvadiš nešto tekuće odmah se pojave.

Samo pusti...možda pomogne, ako nisu navikli.

Da ti pošaljem kojeg slona da ti to potamani?

Mušice inače rješavam pračkom.
Izvještio sam se toliko da svakoj otfikarim lijevo oko.

Haha...ajd pošalji jednog. Neka bude od neke koristi.

To mogu tek kad zaspim. Sad su skriveni, boga pitaj gdje.
Jednog sam slučajno pronašao u kutiji za cipele gdje čuvam ukrasne salvete koje skupljam.

Hajde pitaj jednog kada ga vidiš, u snu, odagnaju li alergiju na drveće u cvatu.

Pričao m ijedan čovjek, umirovljenik, kako je nedavno sjedio u na klupi, u parku.
Klupu dalje je sjedio mladi ljubavni par. Ona je u jednom trenutku kazala kako je boli glava, a dečko je kazao daj da poljubim, i poljubio je i glavobolja je prošla..onda je djevojku zabolio vrat, pa je dečko poljubio vrat i vrat niše nije bolio. Pa je odjednom zaboljela ruka, pa noga..sve dečko poljubi i prođe. Pitao ga umirovljenik, da li možda liječi hemeroide?

HBS
nisi ti tako loš
ma uopće nisi loš
jebga!

Hahahahhaha! Dobar.

Eto vidiš stari..a sve bez normabella i vina hehehe

Sad ću vas sve pozdraviti i zaželjeti vam ugodnu i laku noć.

jebga
ti si se snašo u seksu
zavidim ti od srca i duše...

Laku noć. I otjeraj slonove.