Sve i ništa

Rijetko pratim događanja oko mene, preko vijesti, ali eto, kad mi neki vrag ne da mira, onda onako škicnem i svaki put naletim na nešto što me kosne.
Ovaj put je to vijest da je preminuo Ray Manzarek, utemeljitelj The Doorsa, i po meni ( subjektivan dojam ) jedan od najboljih, ako ne i najbolji klavijaturist današnjice.
Počivao u miru. Sad možete Mr Mojo Risin' i ti nastaviti i dalje...

Link

Link

I tako dalje...

http://www.youtube.com/watch?v=ZRAr354usf8

Komercijalni štih.
Jedan od favorita, njihovih:
http://www.youtube.com/watch?v=qI8l1h3UrrY

A i od svih bjelčuga, jako dobro su koketirali sa bluesom:
http://www.youtube.com/watch?v=QpPB6DRUIWo

r.i.p.

Btw, film o Doorsima Stonea je čisto, komercijalno sranje.
Iskrivljena istina.

Zapravo, zaglavio sam u tim starim stvarima, ako išta, čine se iskrene.

Odlična stvar.


I ova mi je jako dobra.


http://www.youtube.com/watch?v=JSUIQgEVDM4

Zapravo, prikladna bi bila za ovaj blog ova stvar:

http://www.youtube.com/watch?v=jLAr-WlxMZY

I ta vesperovka...kraj svih planova moj prijatelju. Ovozemaljskih.

http://www.youtube.com/watch?v=KXfrqsbMULo


Laku noć.

Laku noć i za kraj, u njihovoj izvedbi Albignioniev Adaggio.
http://www.youtube.com/watch?v=ZJhfgybmfZQ

Zapravo, i naslov je u onoj stvari...ne treba previše pizditi zbog malog pomaka postojanja.
Ionako to legne, kadtad na svoje.

Poslušala Adaggio. Fino, mirno...

A da sam umoran, umoran sam.
Ne fizički, nego onako...od vrtnje, od uskoće pogleda drugih ljudi...
Povučem se ponekad u sebe. Ne vodim razgovore, pa ni one sa samim sobom, iznutra, u tišini.
Odem tamo gdje pripadam, slike samo dolaze, poput razglednica..ni sam ne znam gdje je to, ali nije ni bitno.
Tamo je dom.
I blizu sam njega - bljeskaju zvijezde u očima boje Azurne obale.
Nikad ne spavam. Omnia insomnia.

Noć zna biti ponekad tiha, mirna, ispunjena svečanom dostojanstvenošću Mjeseca nad nama. Ostavim tada za sobom sve svoje radosti, tuge, boli...
Ostavljam svoje kamene kuće. Ostaju samo koraci rastopljeni na sivom asfaltu izmiješanih postojanja.
Uvijek mogu leći na majku Zemlju, gledati kako otac Svemir brižno pazi na moje sestre Zvijezde.
Smoći ću jednom snage u kapi rose na trepavicama zamrznuti zoru, onaj obećani prijelaz prema mjestu gdje pripadam.

nemam priliku jutros poslusat...rado bih...na tabletu sam...
a sta reci...odrasla sam uz doorse...stonse..ccr...i sve velikane tog vrimena...a bilo ih je....pocivali u miru...
jedino sta je za mene dobro ja nisam zapela u tom vrimenu....
glazbu volim...i idem nekako uvik naprid....slusam nove stvari....
volim na takav nacin....

slazem se s tobom, film je ocajan...ne virujem da je tako bilo.....

Jutro mazo..velim taj duh tog doba koji se proteže kroz ondašnju glazbu. Večina danas dostupnog je stvoreno isključivo radi novaca. Volim osjetit u glazbi strast, iskrenost, kako bi se reklo da je odrađeno ''iz jaja''...a danas je rijetkost naletjeti na tako nešto: ili se radi o preseravanjima ili o onoj ''ajmo zaradit para'' misao vodilji.