Umorni Bukovsky

Inače je Zaprešić poznat kao skupi i težak grad.
Dolazim svaki mjesec podići lijekove. Sa slovenskim registracijama, i iznova se čudim, zašto i kako to da me nitko ne dira, naprotiv…
Podigao sam prošli mjesec lovu, lijekove, kupio špek, mladi luk, krumpir, kupus, sir, vrhnje, gljive, junetinu, novine, knjigu, kavu…. Čak i nekakvu odjeću u trgovini polovnom robom u podhodniku tržnice.
I ošišam se svaki mjesec.
Dobro , nitko nije vidio tablice. A i izgledam kao Hrvat. Možda malo finiji, kao Zapadni Slavonac... otompotom…
Ali, parkirao sam skoro pred zgradom policije! Grade i izgrađuju baš centar grada ( cestu ) i teško je naći parking.
Otključao sam vozilo, otvorio zadnja vrata da svu tu robu malo maskiram na zadnjim sjedalima. Onak, stručno, da izgleda prirodno neuredno…
Gepek uvijek treba biti čist za rutinsku kontrolu. Ako je kontrola detaljna, tako i tako sve nađu. Odmaknuo sam se od auta na onu daljinu s koje će i carinik gledati na sjedala. Bio sam jako zadovoljan svojom genijalnošću u spontanom uređenju prostora.
I tako, mislim, kako sam pametan, kako na sve mislim, kako sam snalažljiv, kako sam sakrio miris špeka i gljiva…mislim…mislim…i čujem klik..
Klik!
Otkud sada taj klik kad su ključevi na prednjem sjedalu?
Gorko sam zaplakao.
U Zaprešiću, sam sa sobom, bez glasa i bez ključeva od auta. Pokraj auta.
Ušao sam u Zgradu policije. Dežurni je bio mlad policajac i srećom dobro čuje i razumije hrvatski.
» Gdje vam je auto?«
Pokažem prstom, onak civilizirano.
Vidim da vidi celjsku registraciju. Znam, sada će se probati izgovarati.
» Moram pitati šefa da li vam smijem pomoći, odnosno, da li smijem napustiti dežuranu-.«
»U kurcu sam! I dalje, i još većem.«-mislim si.
Međutim, mladić dolazi i kaže da ide do bagerista da ih pita da li tko zna otključati, ili ima kakav savjet. Jedan od njih je rekao da bi on mogao otvoriti, ali ne smije otići s bagera. Ostali nemaju pojma.
» Zvat ću mehaničara, ako je doma, tu je u blizini!«
I zove…zove…samo zovi…svi će sokolovi zate život dati.
»Pričekajte kod auta, doći će majstor za pet minuta.«
I dolazi terenac. Izlazi ovisoki majstor, više onako po izgledu trgovac- menadžer nego majstor i nakon bezglasnog upoznavanja, kaže mi da pokušam malo otvoriti zadnje staklo, jer, ako nešto pokvarim da ja budem i kriv. Uspio sam spustiti staklo centimetar i više se nije dalo.
Majstor je uzeo neku tanku žicu kao da je od kišobrana, zauzeo povoljnu poziciju, i pecao...pecao...i da ih upeca neće ih moći kroz otvor izvuću".- mislio sam.
Ne!!!
On je gađao na ključevima koji su na sjedalu dugme za otvoriti… i klik!
KLIK.
Skočio sam kao medo u lovu. Vrata su bila otključana.
» Uh, jebote, to se zove posao ! Svaka čast. Koliko? Spasili ste mi život.«
» Ništa! Platit ćete kavu kad se nađemo u Sloveniji.«
Ne morate vjerovati, ali je čovjek otišao u svoj auto. I dok je okretao svoje vozilo, uspio sam mu doturiti neku svoju varijantu njegovog truda.
Taj rad bi inače koštao jako puno. Svugdje.
Policajcu se nisam ni zahvalio. A imao sam slovenske registarske oznake. I nitko nije ni zatražio moje dokumente.
Ne bih ni mogao dati jer su bili zaključani u autu.

Čista petica za Zaprešić.

ma u stvari medo, mi smo ljubazni narod...samo kad nismo na dužnosti! btw ima još i boljih (da ne kažem gorih)...onomad dok sam proputovala jugu idući dragom u vojni pohod...makedonci, centralna srbija...pa ljudi su tak susretljivi i imala sam dojam da bi sve učinili zate..onomad ko mlada cura putovala sam na dojransko jezero..avion nije poletio, na vlak jedva stigla, ušla u krivi autobus...i tak...na koncu su me vozili u taxi mečki od gevgelije do dojrana. eh, što ti je ljubav...kam može potegnut djeva od 20 let zbog ljubavi?

I na radnu akciju, zar ne? E....to su bila vremena...revolucije...

e za to sam bila prebalava...al sam slušala legende o tome. šteta kaj nisam bila...mora da je bilo ludo?

jutro medo
ja sam pročitala ovo do luka, slanine itd

i meni se čini da pretjeruješ

domaće je domaće....

ne moš tamaniti slaninu pa onda piti jabučni ocat

a i vozačku bi ti tribalo oduzeti

Čuj, Gljivice, a da malo pročitaš jučerašnje zabranjene smjerove...?!

lino mi, ajd prepričaj, dragi djedice

Ima jako puno proširenih ,opisnih rečenica! I nešto si spominjala mrkog medvjeda?

Spominju se Čerkezi, Tatari, Hazbulatov, Čečeni....

mislim da nisam, nemam pojma, majke mi, o čem pričaš
da me nisi zamijeni s nekim

haha
ajd ne zajebavaj

btw smrdljivice...baš sam onak nedjeljom ujutro znatiželjna? kaj će tebi zvijezdica? mislim ova premium...za takvu zajebanciju kakvu ti provodiš (?) toga ne treba. ili uživaš u potaji na pvt?

pa uvalili mi namjerno samo da ispadnem komunjara

Meni često govovore...isti fra šimun šito ćorić...

Samo da sam isusovac a ne petrovac!

i jel onda općiš samo za istima...ili malo zađeš i med...njiove (mislim one od pred pred pred zadnjeg slova abecede)?

mai, ne razumijem te, prorijedi točkice
i što fali isusovcima
meni je vjeko lasić najlipši čovik na svitu

btw medo, ja sam još uvijek plava pa nisam ubrala poantu...zakaj je u cijeloj priči od zaprešića bilo važno da dođeš sa slovenskim tablicama? kaj si se preselio u janeziju?

Josip Pejaković - On meni nema Bosne!

točkice su meni ko tebi..zvijezda! znak prepoznavanja! i uskličnici. i upitnici. i tak...sve neko perje i pezderje!

ajd dobro gđo. tufnice, ali ja i dalje ne razumijem što si ti htjela pitati
ne volim ni točkice, ni smajlove, ni slične pizdarije
e-motikon. pa po glavi

Mai, vrijedi ono tvoje:".....kam može potegnut djeva od 60 let zbog ljubavi?"

ha zna se medo...do zaprešića!

Jebga, Gljivice, ne smiješ svećenike po ljepoti, već po duši....onak kad se poslije mise osjećaš kao da je misa gotova!

pa ja rekoh da imaš zvijezdu, a ti na to da si komunjara...pa ja pitam jel pričaš samo sa istima (komunjarama) ili zađeš med one druge (ustaše, jer slovo u je četvrto slovo odotraga...pred pred pred zadnje). eto, to sam te pitala?

jeba ga led, kad su me uvjerili da je u lijepu tijelu lijep duh

Idite u miru....

ma skontala sam i prvi put
pa ne jebem se po abecedi, nisam štreberica

jel medo, nemoj bolan da te pričestim odavde

Važi i obrnuto: Lijepi duh će sigurno proljepšati i tijelo. To se zove " izmjenjena stanja ". Što sam stariji sve ljepše mišljenje imam o sebi i sve ljepše izgledam. Čak sam prestao nositi i naočale. Ne trebaju mi.

Josip Pejakovic --- Kako bolan nema Bosne ...a hercegovine?

oće to kad odbaciš naoćale
tako mi je i samoj

Govore da svaki narod ima vlast kakvu zaslužuje. Ma, svaki čovjek ima i weblog kakvog zaslužuje....i točka o kritikama.

I govore: " Gle, onog lijepog simpatičnog djedicu s onom finom medvjedicom ( misle na bradu ). U svakoj bolnici .A stvarno je lijepa.

samo da pozdravim, u prolazu...:)))

nisam znala da bradu zovu međedica

Malo sam se hvalio, Iva, isto onako u prolazu....
Mogu i napisati: " Znam da me neće po ničem pamtiti! "
Važno mi je da me dobro prime tamo gdje odem....

a kud misliš otić medek?

To je zaštićena brada i zaštićeni naziv. Kao patent. U Londonu...i u Minkenu.

na smokvu

Iva, ne mislim...to ja onako pjesnički....

dok ne pošalješ sliku, ne virujem
jel mrki medvjed ili srebreni

medo...i ti si pjesnik?
daj napiši nešto...:))

Idem starim ulicama Moskve....kao Jesenjin. I pišem pismo majci: u mome kraju sad je sasvih tiho i visoki toranj stoji tužan, sam...još jedino, majko, tvoj pogled luta i traži sjećanja što stoje tu....tako nekako....

U širokim , prašnjavim, slavonskim šorovima...
Asvalt je ubio svu romantiku, i ceste i dvorišta. Sve čisto, crno, užareno... Draže su mi koprive....

Eto ti pjesme!!!

Volim Jesenjina...:)))
Jesi l živa, staričice moja?
Sin tvoj živi i pozdrav ti šalje.
Nek uvečer nad kolibom tvojom
Ona čudna svjetlost sja i dalje.

Pišu mi da viđaju te često
Zbog mene veoma zabrinutu
I da ideš svaki čas na cestu
U svom trošnom starinskom kaputu.

U sutonu plavom da te često
Uvijek isto priviđenje muči:
Kako su u krčmi finski nož
U srce mi zaboli u tuči.

Nemaj straha! Umiri se, draga!
Od utvare to ti srce zebe.
Tako ipak propio se nisam
Da bih umro ne vidjevši tebe.

Kao nekad, i sada sam nježan,
I srce mi živi samo snom,
Da što prije pobjegnem od jada
I vratim se u naš niski dom.

Vratit ću se kad u našem vrtu
Rašire se grane pune cvijeta.
Samo nemoj da u ranu zoru
Budiš me ko prije osam ljeta.

Nemoj budit odsanjane snove,
Nek miruje ono čega ne bi:
Odveć rano zamoren životom,
Samo čemer osjećam u sebi.

I ne uči da se molim. Pusti!
Nema više vraćanja ka starom.
Ti jedina utjeha si moja,
Svjetlo što mi sija istim žarom.

Umiri se! Nemoj da te često
Viđaju onako zabrinutu,
I ne idi svaki čas na cestu
U svom trošnom starinskom kaputu.

1924.
(Prijevod: Dobriša Cesarić)

najbolja mi je "Keruša" u prijevodu Grigora Viteza. Tužna sudbina i tako svakodnevna. Poklanjam mačke!

meni je najbolja ona čekaj me.
podsjeća me na j.b.

Pozdrav Medo!:-) Mogli su te s pravom iscipelariti, kad ono....ne mogu vjerovat!:-)

Što ne možeš vjerovati? Da sam zaključao ključeve, ili....?
Pozdrav Moru!

Imal' tamo orasa? Bio sam jednom u Zaprešiću preko Črnomerca al' me tada nisu zanimali orasi nego Cure i gljive.

Dobro da nisi zaost'o u Vrscu ili Vrapcu...uz gljive i cure... hoće to!

Bolje i to nego u Mitrovici!

E bome Medo. Nažalost, mnogi mi poznati su zaglavili i u Mitrovici. Gdje se kuha kiselica.

Piše u Mitrovici " Robija, majka revolucionara!" U boj, u boj...