1.
Vise te nema...otisla si...vratila se zivotu kojeg si imala i zavrsila svoj izlet u ono o cemu si citala u svim knjigama koje su ti prosle kroz ruke...ili slusala od svojih prijateljica koje nisu imale ''njega'' da mu se obecaju do kraja zivota...
Ostavila si me s uspomenama i okusom gorcine...
Gorcine koja vec mjesecima izjeda razum i srce.
Pitam se hocu li ikada vise moci voljeti kao sto sam volio tebe.
Ili barem mrvicu manje?
Jer...neznam kako ti ovo reci...ali...cekao sam te cijeli zivot.
Bilo ih je i prije tebe...ludih mladenackih ljubavi dok je tijelo trazilo svoje...zujalo od jedne do druge potpuno nesvjesno toga sta treba raditi...slusalo instikte no emotivno nespremno na ista vise...nezrelo...
I dosla si.
Mozda i kasno...tridesete su vec zakucale na vrata...
Pod okriljem ljetnje noci. 06.07.2009 u jednoj jedinoj poruci - ''Bernal zeli uci u flert s vama. Odgovorite s Da ako prihvacate poziv ili Ne ako ne zelite razgovarati''
Bernal? Nije li to muski nadimak upitao sam se?
Ali znatizelja i samoca su me natjerale da odgovorim.
Sjecam se tog prvog dugog tipkanja.
Sjecam se i svakog komplimenta za moju duhovitost ili inteligenciju.
Nisam se nadao da ces se vratiti i sutradan.
Ali poruka za dobro jutro me silno razveselila. Kao i virtualne domace kruske i breskve koje si mi poslala...opet si probudila osjecaj u meni da je nekome stalo...
Dani su prolazili a poruke su postajale sve cesce i cesce...od onih obicnih za dobro jutro i laku noc pa sve do iskrenih ''kako si mi danas''...
Otvarali smo se jedno drugome.
Otresali prasinu koju su vjetrovi zivota nanijeli na duse pune mladosti i zelje za srecom, ljubavlju, paznjom...
Pomagala si mi da prodjem kroz rastavu roditelja a ja (da nisam ni znao) tebi da se lakse nosis s majcinom borbom s rakom dojke.
Zavolio sam ton poruke.
Srce bi zakucalo brze a osmijeh se sam penjao u kutove usana dok bi uzurbano trazio mobitel na pretrpanom stolu ili u djepovima hlaca...
Sjecam se i veceri kada smo prvi puta vodili ljubav porukama...u masti sjedeci na balkonu hotela u Limassolu...
Cudno sam se osjecao jutro poslije...kao da sam izgubio nevinost...a ni glasa ti nisam poznavao...imajuci od tebe samo dvije slikice i stotine poruka...
Rekla si mi da si u dugoj vezi.
Rekla si mi i da tipkas kada mozes...
A ja sam lagao da sam visok i crn, plavih ociju...
(to be continued...)
30.05.2013. u 22:02 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar