vještičje kronike

dobivala sam ih, pisala
godinama u nizu
jedno dobiveno jedno poslano i smjenjivala su se…
u danima kada je postojala odvojenost kao moranje
u tjednima kad je to bio jedini dokaz misli, pripadanja
godinama, dok je trajalo, a onda ponekad samo zato što je zaista bilo lijepo
dobiti pismo, mirišljavo..od žvake koja je poslana uz to pismo
kao i ono krvlju napisano, skroz ludo romantično
i ona pisma koja su napisana i nisu poslana, a onda poštar donese sva tri
i kolaž razglednice koje smo sami radili, a na kojima je pisao samo stih te neke pjesme koju smo slušali,
pa smo raznježeni, umireni, sretni
a najnovija su se držala pod jastukom, i ponovo i ponovo čitala
i skupilo ih se zbilja gomila..i sva su sačuvana
u jednoj velikoj starinskoj kutiji za šešire, povezana vrpcom
izmiješana moja i njegova

valjda je tako bilo zapisano

nije to krv, to je jeo ciklu i pisa

beelj..

de mi dođi na pvt

To je bila masivna ljubav :-)

ajd slikaj kutiju
pojma nisam imala da ima kutija za šešire

a imam sačuvana i još jedna..ljubavna, poslijeratna..onaj ww2
ali nisu moja..svejedno krasna

i ni jedno nije napisano..strojem..sva rukom
jer tak se piše pismo, a ne ko službeni dopis..pfff

mogla bih jednom napisati pjesmu kako je moja ljubav od mahagonija
al nemam pojma šta je mahagoni
čak se više ne sjećam ni što je ljubav
otprilike to kad me zabole pluća jer znam da ode ća
i onda kažem - ko te jebe
preživjet ću
tribam samo spojiti ekoliko praznika da se onako pošteno izrevem
haha, mišo kovač sretne curu pa plaču zajedno
odavno se nismo iskakali tako.
a budale bože moj
umjesto mene, neka plaču drvene škure
umjesto mene, neka plače okićen bor na sred polupraznog sela
a preostali gledaju vijesti s estrade s rtl-a
ja više neću
nemam kad

ako plačem, to obavim onako usput

i? kaj sad? da to stavim ko tvoj zapis na temu RR?

ma jok
bezveze
ajmo se zajebavati