Moja riječ nema smisla...

Ajme, what a day...today...:(
 
Prestrašni osjećaji su me danas spičili u glavu..
Naravno da mi je život i dalje u konfuziji..
Naravno da će takvo stanje potrajati, mislim skromno, ne tako kratko..
Nemam pojma kad sam se zagubila, kad sam prestala uživati u životu..
Znam da nije bilo tako davno dok još nisam razmišljala nego sam znala da koračam pravom stazom, osjećala sam  da su sve kockice mozaika na svom mjestu, imala sam zaštitu, imala sam ljubav, imala sam tebe, imala sam svih, i što je bilo najvažnije imala sam sebe..
A sad?!
Sad odjednom NEMAM NIŠTA!!!!
Apsolutno ništa..
Neko nezadovoljstvo se zavuklo duboko u mene, neki kukavičluk, neka nervoza i sve to ne jenjava ni milimetra, jebem ti...
Već me izluđuje...
I samo se talože novi razlozi za strah i paniku...
 
Jedan
Mali
Jeftini
Drveni
Štapić
Na
Stolu
Puno
Toga
Bi
Mogao
Sjebati
Do
KRAJA!!!
/A na njemu piše:
onako kulturno- « baby check»/
/umjesto- «shit heppens»/...
 
kako god bilo, znam unaprijed da će mi jutro biti za kurac...barem tih 5 min. gledanja u jebeni drveni štapić!!!!
Ali koji kurac sad serem tu i kukam kad bi ja u istoj situaciji rekla drugima:»poslije jebanja nema kajanja!»pa sad to isto vrijedi i za mene!/eto toliko, stara moja, samo toliko ti mogu reći trenutno../
 
E da, ljudi, počela sam glumiti samostalnost!
Ne na svom terenu..
I sve što vam mogu reći je da je samostalnost jebeno skupa...skupa je financijski, ali i fizički, a ni psihički nije laka...volim ju i mrzim istovremeno...a do nje je došlo:
Nakon veoma ružne scene (kao iz brutalnih francuskih filmova)-pa nije ni čudo- gdje murija koju sam ja pozvala upada u moj stan i odvodi moju staru koja je usred sloma živaca napravila kaos u stanu, a bogami i u mojoj duši..i da mi je netko rekao da ću pozvati muriju da mi odvede staru, rekla bi mu da je lud, a ovako sve se čini kao mutan film, iako znam da nije film...ujedno znam, da je to bilo jedino moguće rješenje i ne žalim ni trenutka, i da se ista stavr desi, opet bi isto reagirala..dosta mi je maltretiranja i gledanja svakakvih sranja, dosta mi je zataškavanja svega što se dešava između naših 4 zida, dosta mi je slomljenih čaša, noseva i isplakanih suza... **** želim svoj mali mir i želim živjeti svoj život...
 
Pa zašto onda i dalje plačem i zašto imam osjećaj da tek sad ne živim svoj život?
/jel moguće da sam skroz otišla u kurac?/
 
gdje je nestalo veselje, bezbrižnost i sreća?
Još jučer su bili tu...
A znam i zašto, jer nisam bila u ovom gradu duhova, bila sam na svom terenu, u svom gradu, ne u ovom vašem...
 
Al dobro, što je tu je..prolazimo već 2 tjedna jedna pored druge bez pozdrava i jebe mi se živo..nije baš da mi se jebe živo, ali pokušavam da mi se jebe živo, kad se već tebi jebe živo..
 
 
Došla je žuta obavijest o primitku paketa za koji ne piše odakle dolazi ni tko ga šalje..ne bi se čudila da si mi poslala bombu ili mrtvu mačku, iz pakosti ili inata...
 
Postajem li paranoična?
 
Ma ne, samo serem...
 
Odluke dana:

pod hitno probati naći liječnika ili znanstvenika koji mi može isprati mozak- da krenem od početka, bez duhova prošlosti, bez slika tužne mladosti i još tužnijeg djetinjstva, i srce-da napokon prestane lupati kao ludo, da prestane krvariti od boli i usamljenosti, da prestane plakati..- nerealno-zaboravi...sad bi moj bivši meni rekao: «svatko svoj križ nosi»i ima pravo, zato kučko stisni zube i tjeraj dalje!
Upisati yogu-ponovno, da mi malo steše živce ako je to moguće..
Pokušati živjeti donekle stabilno i normalno
Raditi samo ono što me veseli, a tu definitivno ne spada sex bez zaštite.../glupačo../
Baciti se pod tuš i leći ranije napokon jedan dan... /0:23 h je tebi ranije?!)
Prestati srati gluposti po tastaturi, jer pola toga ionako ne misliš baš tako crno, jer svi znaju da si glupi optimist po prirodi i za koji kurac onda sereš ovako?!!! Povremeno...doduše....
 
Laku noć moji mazohisti koji ste uspjeli doći do kraja ovog odurnog teksta...
Laku noć i ostali koji ste na pola puta odustali, i ja bi na vašem mjestu, za koji kurac da mi neka budaletina kvari doživljaj krasnog i toplog početka proljeća?
**** so long.....