Nemam san da uhvatim...
I opet taj osjećaj samoće
Kad neće nikog
mene krene i hoće...
I opet mrakom
svoje pjesme bojim
Pijan od želje
za usnama tvojim...
16.03.2005. u 10:17 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
joj što bi te karo kad ovako razvučeš pet riječi na tri ekrana!
Autor: PIMPEK_mali | 16.03.2005. u 10:27 | opcije
Nemoj samo mene...
Autor: Balasevic | 16.03.2005. u 10:27 | opcije
Život je more
pučina crna
Po kojoj tonu - oni što brode.
Nije mi srce plašljiva srna
Ja se ne bojim velike vode.
Lome me vali
Nose me struje
Oseka sreće, a tuge plima
Šiba me nebo bićem oluje
al još se ne dam i još me ima.
U jutra rana plaše me senke minulih dana.
Sećanja mutna kao u laži kao u snu.
Opet se borim, opet se nadam sve manje letim
Sve više padam
i sve su jače ruke
Što me vuku dnu.,
MOŽDA ĆE ŽENA SVILENOG BEDRA
KOJA ME ZOVE I PRUŽA RUKE
ULITI VETAR U MOJA JEDRA
DO NOVE ŽENE
DO NOVE LUKE.
Život je more, život je more...........
Ipak se svijet vrti oko nas i samo Đole zna ispjevati ono što monogi od nas žele a nemogu ili ne znaju reći.
Zapravo je sve tako jednostavno.
Autor: Jelena65 | 31.03.2005. u 14:31 | opcije
ja sam to napisala kao pjesmu u strofama , a program ih je razvuko......
Autor: Jelena65 | 31.03.2005. u 16:04 | opcije