Umorni Bukovsky

Nitko ovdje na blogu nema pravo na posebnu vrstu kukanja. Svi smo zaslužili to što smo dobili i što nam se događa. Izazivali smo sudbinu do krajnjih njenih granica. Ako smo naletjeli na minu, nju smo i tražili, očekivali i nadali se.

Imam srce od kamena.

Imaš, dok ne naletiš na tvrđi kamen, na staru stijenu, na dragulj, na zvijezdu svemira…crnu rupu svojih zasluga.

******
Evo priče iz anala starih priča. Samo ću je pokušati prepričati:

» Bio je ratnik, dobar ratnik, Ratko. U borbama je zagalavio dva dana u jednom kanalu kraj Dunava . Pobijelilo je sve, i kosa, i brada, i nokti, i srce, i mozak.
Kad se dočepao Zagreba, nije ga se moglo prepoznati. Ni žena, ni rođena majka.( žena ga ubrzo ostavila, ali ne zbog preljuba već zbog sigurnosti nje i djeteta )
Ipak se u svemu našlo nešto i dobrog i za njega. Nakon par godina nemira, naslijedio je od strica dva hektara zemljišta, staru kuću ali strašnu lokaciju.
Negdje gore na Sljemenskim obroncima.
On i brat. Brat mu je u Beču, privatnik, i prepustio je sve njemu. Parcelacija, desetak građevinskih parcela i fina lova. Sve je prodao i nestao u zagorskim bregima…s Ptsp-om.

Toni je bio drugačiji . Oprezan, nemiran, kao mačak…slobodan. Rodio se u cirkusu, radio u cirkusu, vježbao i nastupao u cirkusu. Kad je izbio rat, družba se raspala i priključio se vojsci. I prolazio ratišta bez činova, bez napredovanja, bez posebnih zasluga i isticanja. Poslije rata počinje put preživljavanja…od galebarenja, konobarenja, sezonskih poslova i sezonskih ljubavi. Zgodan čovjek, pomalo tajanstven, šutljiv, sklon mistici i s vjerom u sudbinu.
To je poslijepodne stopirao na put prema drugom mjestu…nije mu bilo bitno koje. I stao mu je terenac, tamnih boja i tamnih stakla. Ušao je u auto da nije upitao vozača ni kamo ide…važno je da se ide..putuje, mijenja, pokušava…
Probudio se na dnu praznog bazena, gol do pojasa i s nejasnom slikom što se dogodilo….sjeća se da mu se naglo prispavalo i da je utonuo u san.
I , evo što sada ima…dno praznog bazena.
Ubrzo se upališe svjetla i uđoše dva ozbiljna tipa opasnog izgleda.
» Antonio«- reče, čini mu se šofer terenca, » pogledali smo tvoje dokumente i zadovoljavaš sve uvjete. Nisi prestar, nema te na internetu, u novčaniku nemaš nikakvih slika osim nekakvih cirkusnih reklama. Hoću ti reći da ako večeras loše završiš, a hoćeš, nitko te neće tražiti.«
To mu je govorio naš Ratko. I nastavio:
» Radi se o tome da meni treba povremeno doza adrealina koju ne mogu dobiti u lijekovima. I vidiš, ovdje u brdima imam lijepu kuću, bazen, mir, dobrog prijatelja i s vremenom na vrijeme si priuštimo poneku borbu prsa u prsa s nepoznatom osobom. Ti si peti. Četiri su pokopana u vrtu i , pokazalo se da ih nitko nije tražio. Nestali ljudi. Svaki dan ljudi nestaju, ne?«
I Ratko vješto i lagano skoči u bazen. Gol do pojasa.
»Vidiš onog mog prijatelja, gore? On ima pištolj, vidiš pištolj zataknut za pojas... i kad bi se nešto loše okrenulo protiv mene, on će te ubiti. Ne govorim ti to da ti uništim moral, već ti govorim svu opasnost kojoj si izložen. »

Ratko je bio jako zadovoljan sa sobom, oči su mu sjale onim čudnim, dragim životinjskim sjajem, a smješak čak simpatičan.
» Budući da sam domaćin, ja biram i oružje. Ovaj put je izbor ; NOŽ!
I u bazen doletješe dva noža, bovi noževi, noževi koji pjevaju.
Ratko je svoj spretno uhvatio a Tonijev je pao na beton. Pod noge. Toni je sve vrijeme šutio. Tek sada je pokazao malo zanimanje. Za nož. Poznavao je nekad tu vrstu, ali ne zna da li se puno mijenjalo.
» Domaćine, može li minutu- dvije da sve ovo dođe do mog mozga?«
» Samo se ti pomoli, ispovijedi, sjeti se svega, ali nemoj tražiti milost. Nema je ovdje. Otišla prije 22 godine.«
» Nema pravila? Nema time out? Nema odmora. Nema rundi? –pitao je Toni.
» Nema!«
Sagnuo se, podigao nož, nježno ga pomilovao drugom rukom, pa ga prebacio iz ruke u ruku i čekao.
»Borba može početi!«- oglasio se jedini gledatelj.
Toni je napavio pola koraka i pogodio Ratka u vrat. Pritrčao do njega, dok je padao i uzeo mu nož i pogodio malo iznad želuca, ispod srca revolveraša ali mu je pao u bazen da nije ni pokušao doći do pištolja.
Oba su pala.
Obrisao je svoje otiske, našao svoje papire, uzeo hard disk i napisao poruku.
» Prekopajte vrt ovog čovjeka.«
Čitao je u novinama da su našli zakopane mlade ljude, ali o zadnjoj borbi ni riječi.
Tonija ne traže.
»Vrč ide na vodu dok se ne razbije.«
Trebali su se potruditi pročitati što je radio u cirkusu.
Bio je bacač noževa.
**********

( sve sam ovo prepričao zbog mnogih onih koji na iskricama traže više nego što daju i takvi su sve do onog trenutka dok ne nalete na boljeg od sebe, tvrđeg )

odlicna prica ,svaka cast !

medo Debeli
nemoj biti tako nemilosrdan ni pravedan!

Stari, pravda je izmišljena za slabe. Mi to nismo.

nemam što dodati...ni oduzeti...

Srceizlato, dodaj nešto o pravdi. Bar je pravda relativna i diskutabilna...

nit je srce od zivca kamena
nit je dusa prazna i ne ranjiva
more u venama , voda u koljenima
pravda postoji ali je nedostizna
zivot je samo sudbina , lanac
di pucaju karike ,,,

Medo, aj prepričaj u tri rečenice.
Umorna sam.

Božo, ma piše u tri riječi, čitaj bar početak svakog reda.: " Oba su pala!"

Pročitala.Dok ti sažmeš..

hhhh..bome su tipovi lerme.

Plus traljavi.Diš zarobit lika da nemaš pojma o njemu.

Medo, ako ne ubrzaš opet ću ispast neurotična.

Čekam 17 komentara dva sata. To je neozbiljno i naporno. Pa se odem igrati na fb. Igram i šah i jamb. I kuham, u kuhinji, ne na fejsu.

Plus ti greška da ovdje ljudi traže više nego što daju.
Svi misle da daju više.
Kvaka je u sjebanom viđenju sebe.

radije bih o sudbini...
ponekad se zavaramo i pobjegnemo, a da pritom nismo ni svjesni koju cijenu trebamo platiti...
da bismo na kraju ipak dobili što smo zaslužili....
tako nekako....

Rećemo..da mene pitaš jesam li bacač noževa ili lerma?
Rekla bih da sam bacač noževa.
A jesam kurac.

I svi tako.
Iskra ti je puna vonabi bacača noževa.

Jel ta neurotika prelazna. '? Moram se čuvati...

A nemreš nać troje da prime nož za mazat putar i ne porežu se.

lakiram nokte.
To me uvijek snerva.

Kad me računalo pobjedi u šahu, ja mu oduzmem kategoriju. I opet pobjeđujem. Tako je to u životu kad možeš regulirati jakost. I cimati pravila.

Ima li marelica ove godine?

ko macem sice od maca i gine

Nikad te nisam mogao pratiti. a nisam se ni trudio. Oprosti!

Ima i bolja taktika.
Sve izbanalizirati.
Onda nema pravila.Ni straha.
Uvijek pobjeđuješ.

Kad bi mi rekla gdje se isključuješ, možda bi bio brži.

Lani si kukako kako ti nema tko pobrat marelice.Zato pitam.

kukao, ne kakao.

:)
imaš ignor.

proba, proba...

Ima marelica, a ima i mačeva... Smjena generacija, smjena tema, smjena romantike, smjena ozbiljnosti...smjena nickova.

Kužiš li se u lakiranje?Bilo čega?Mislim da bi upalilo i parketa.
Nikako nemrem nalakirati nokte da budu ful glatki.Uvijek imam nekakve bobice zraka.

Nemam vremena za ignor. Imam tri mačke za pokloniti.

Znam i farbati kosu...

Možda stavim previše laka?
Mrsko mi u slojevima..

Medo, još uvijek me doživljavaš kao agresivnu.
Jebemu.

Kao da je teško napisati" Medo je opet napisao dobru priču" A...Božo?!

Nije loša.
Iako ne volim priče u kojima se likovi zovu Toni i bla.
Ante, Ivan, Mate, Marko...ima imena.

Ratko i Toni.
Pff.

Za prvog ne znaš jel' naš a za drugog ne znaš jel' muško.

fak..sve puno mjehurića..

Onda zabrijem da će bit bolje ako dodam još jedan sloj pa se ne osuši satima.
I stalno tako.
Zašto imam mjehuriće?

Marta i Tonka...Nica...Bogica..., pa opet još jedna Marta.

Na iskri svi znaju Ratka

Gdje ima mjehurića? Nemoj me plašiti:

na noktima.

Još reci da ima i medne rose!

Sviđa mi se priča Medo

ček..idem po aceton..

Objesi se na štrik za sušenje veša...onako, štipaljkama, za ta tvoja snažna ramena. I neka te vjetra nježno njiše...sim- tam, dok se ne osuši... lak.

Pero, ideja nije moja. Priču sam davno pročitao i prepričao svojim riječima u današnje vrijeme. Nije trebalo ni puno truda.

hehe, obrisala jedan kom od cca km. patetičan do nepodnošljivosti. aaaa evo i ovaj obećava lalalallalaaaaa :)

bazni sloj, marta, bazni. suši se u roku keks.

evo stavljam.

pomoglo bi kad biste malo zavrtili šprehicu..

:)

ful mi paše kad su nokti ko uljani onako. samo sjajni.

ostala bih mirna i pustila de se osuši.

ja volim boje.Manje se vidi prljavo ispod.

:)

Mmmka, zar ne osjetiš da zapišu treba patetičnosti. To je ono što mi stalno fali . Jokaj , srce, jokaj!

aštać vrtiti šprehicu. samo mogu glumiti Medu od prije par godina. ja pa ja i moja sudbina na 100 stranica :)

Medo- :*

Pomoglo bi i biti strpljiv i ne stavljat previše laka.

bah.

primila divan mail, danas.

od iskričarke naše ;)

Medo to voli.

A zašto ženama trebaju uljani nokti. Kod nas seljaci skrivaju ruke zbog mrlja od ulja i nafte, a ova oće uljene nokte u srcu Zagreba. Ludost, ili moda?

izgleda ko bezbojan med, Medo. slatko nekako. hm. nevino. ok ok. malo i vampirasto :)

Pričaj nam o mailu.

Mmmka, onaj zapis na krivo parkiranom autu vrijedi i danas: "Uzeo si moje parkirno mjesto, uzmi i moju invalidnost!" Hm, patetično, jelda?

možda se ne ožene. al sanjaju isti san. diš više...

aaaaaa odoh ća. frka. cmoknem vas sve udjuture:)**

joooj...

Kakva je to bolest kad te za tri dana otpuste iz bolnice i odeš na tramvaj? Kurje oko na mozgu?

zamišljam nekog da sanja moj san.
Onaj kako se gušim staklom:)

hhh...vjerojatno neka za koju ne dobiješ naljepnicu.

-Medina je bolest najveća.

šta joj, hbte? kad sa četri banke kreneš kofere, putovnice, gruntovnice.. ha?

nada.

to se zove, faking, nada :) mljac. skroz mi dirljivo to...

The bolest.

Hm.

Kajaznam.Ima muda.

(nema mjehurića al je sve nekako skeljeno)

Sanjaju isti san a ne ožene se.
Tu ima nade za dugotrajnu sreću.

Taj tvoj san mi je lako sanjati: Zamišljati tebe kako se gušiš staklom jer nisu svladala osnove jedenja stakla. Moraš samo imati zdrave zube. Stoka sitnog zuba.

elde odvratno, Medo :D*

ajebiga. da me nisu kupali reikijem mož bi i avansovala u karijeri ;) ošla.

Sanjat isti san bez fige u džepu?A 4 banke?
Hm.

Medo..crknut al progutat.
Jebeš malo stakla.

Morat ću još jednu ruku laka bacit.

Da se doć do silikata i umetanjem.
Ali više nije in

Mmmka, nisi ti još potrošena!

krećem.Medo, drž fige.

Figa u džepu...
nedavno sam čul to
nemrem se s tim složit
nikak

gotova lijeva.
Fige u džepu?
Ma daaj...svi ih imaju.

Da ne bi netko nešto krivo....mislim, kad netko ima još toliko bisera, ne može biti potrošen... A Mmmmka biseruje na veliko.

Medo..kako držiš fige dok pišeš?

Samo kod matičara ne drže ruke u džepovima :)

Bome...volim te malo zlostavljati.
Kajeje.
Sorry.

gotova i desna.zasad je ok.

Božo, ko palma veje ziblje...

A meni su uvijek čini da sjedim na prestolju a ti nešto moljakaš ...kao Grička vještica.

Medo, meeedooo!

bila sam zla kod lanene.Izleti mi..jbg.

Mislim..nisam htjela bit zla ali znam da ispadne tako kad se čita.
Učini mi se da je dobra fora.

Teoretski..nije loša.
Ono, tu si i sprdamo se.
Imao je dobra riječ.

Hhh..na prijestolju?
Rekoh ti da svi mislimo da smo bacači.

Dok nožem za putar slučajno ne odrežemo podlakticu.

eto..nadurio se.

Nije
Samo gušta kad se koprcaš

Careee Medooo?!

(a znam)

;)

Cmok vam.
idem malo vanka.

Medo moj naklon

Medo, odlična priča, al' što spomenu Vukovar?

Medo, što reći? U motu si,ide ti:) Priča nesvakidašnja ,mrvu jeze,ali cute,pouka ,budi temeljit i ne pizdi previše ,i još 2o pouka uz ove dvije ali te bi stavila na vrh,pozz

Dudh, jedan moj je zaista posijedio za dva dana u kanalu negdje oko Vukovara i zaista i danas fura ozbiljni PTSP. Učinio mi se da bi Ratku trebao jaki razlog za odstupanje. Istina je da se moglo prolopati svugdje...
Zbrisat ću...