Umorni Bukovsky

Sjedio sam jučer i prekjučer na obali Save kod Zagreba. Mislio sam pecati. Promjenjljivo vrijeme i vrijeme pred kišu ne daje dobre preduvjete za uspješan ribilov…i odustao sam. Sjedio sam, gledao vodu oko stupova mosta i bavio se mišlju da nešto mislim. Nisam ni primijetio da sam počeo misliti, da se sjećam i događaja i riječi koje hoću zaboraviti. Ili sam pokušao. Imao sam dobru namjeru.

A onda su se oglasila zvona sa svih zagrebačkih zvonika.

Da. Zvonila su zvona Zagreba, zagrebačke županije…možda i šire….možda su zvonila zvona cijele Hrvatske!?

Što se dogodilo?

Da li je opet izabran Papa?

Da li je opet umro drug Tito?

Zračna uzbuna?

Opći potop?

Da li su uskrsnuli sveti Petar i Pavao?

Ništa takvog sporadičnog. Zvona su zvonila jer su dvije slavne osobe našeg bloga objavile svoju bolest.

Jedna ima bolest zbog koje se ostaje bez vozačke - epilepsiju( opasna u prometu ) a druga treba dobiti vozačku za upravljanje invalidskim kolicima ( artroza kukova )

I ništa više nije kao prije… i ništa više neće biti kao prije…

Prelila se moja čaša.

Preplavila me neka čudna emotivnost.

Zar samo ja čujem ta zvona, zar je to samo mene dirnulo??

I evo me, ove nedjelje, ovog prijepodneva pišem tekst, remniscenciju, pišem, umoran od svoje pokvarenosti. Neka mi bogoprostigrijehemoje.!



UVOD:

» Ne vidim zašto ljudi smiju dijeliti radost, smijeh, gluppost.....zašto ne mogu i smiju dijeliti dvojbu, strah i mudrost? ta očito jest da čovjek lamentira nad svojom rakom...čega se to vi svi bojite? svoje rake, znam. al ovo je ipak njegova...neka čovjek priča ako ima potrebu...i neka istog neba i nad njim i nad nama...vama. u čemu je problem? zar svatko mora pobjeći u mišju rupu kad se susretne sa izazovom zvanim bolest i smrt. zašto ju ne bismo mogli slaviti ili prije uobličiti, kako bismo se lakše s njome sreli? zašto nije dopušteno čovjeku za života jadikovati nad samim sobom? a zašto je tako poželjno da se svi skupimo nad rakom pokojnika (ma koji to bio) i važno ridamo...kao da je to važno...post festum! ma jebite se sa dvostrukim moralom!







RAZRADA:

»Medo, gadiš mi se! Doslovce i beskompromisno. Još nisam upoznala gadnijeg čovjeka koji bi gadnije eksploatirao bolest da dođe do potpuno iluzornog i potpuno nevažnog statusa među ljudima koji bi nekome zdravom u umu trebali biti usputno razonoda. A njegovala sam terminalno bolesnog djeda, muža, prijateljicu i sad majku. Fuj, fuj, fuj, fuj, fuj, fuj, fuj, fuj...!!!

Preletjeh komentare i na osnovu preleta odgovaram: tekst je shit, mudrosti nema, Medo je nula od osobe. I kvit

Daljnje komentare Medine ogavnosti pišem na svojem blogu. Tko mi se želi "napiti krvi" nek izvoli maknuti prste onamo.

Ovom crvu ne želim davati ni slovca koje ne zaslužuje. I neka se da pokopati, a ne spaliti - crvi će ga unatoč svemu još uvijek htjti.«

( sve ovo je Artroza kukova napisala o Medi bez stvarnih razloga, onak, iz zlobe.)

Autorica: ARTROZA KUKOVA

Dijagnoza:

»(O čemu je današnji zapis? Ma, ni o čemu, zapravo... Zapravo odgađam odluku što ću za ručak. Kuha mi se nešto fino, jede mi se nešto fino, ali mi je teško mrdnuti. Evo, odoh po čašu vina, zlatnog muškata kojim se počastih jučer poslije fizijatrijskog pregleda, jer uvijek se počastim nakon spoznaja koje mi nisu ugodne: imam artrozu kukova. Nije katastrofa, ali ako tu činjenicu ne prihvatim i ne pozabavim se njome na odgovarajući način, postat će, a ja ću završiti na operaciji, ili u kolicima. U kojima ću vjerojatno završiti poživim li dovoljno dugo. Jer, ta je boleština progresivna, degenerativna i nasljedna. I zato molim konzilij da joj ne liječi uzroke, ne, nije to zbog toga jer me jesu ili nisu dovoljno voljeli u djetinjstvu, nego zato jer sam naslijedila majčinu tjelesnu konstituciju, skup s boleštinama, a pride i sklonost sjedilačkom životu (od oba roditelja), i da me ne znam tko ne znam koliko volio, elegantno bih ga odjebala ukoliko bi ta ljubav podrazumijevala veranja, pentranja, istezanja i naprezanja koja su mi oduvijek mrska. »

*********



»Ma boli me taban izmišljaš li ili ne....ja nemam tih potreba cjepidlačiti oko toga je li netko napisao istinu ili ne. Jebemise...stvar je u razmišljanjima...i ne komentiram komentare nego tekst...u kojem ti svojoj izopačenoj percepciji daješ sebi pravo nekome reći da mu obitelj jedva čeka da umre jer im treba 'njegov' kvadrat stana! Pa rekla bih ti pučkim izrazom: pi*ka ti materina tko si ti da nekome tko umire kažeš takvo što? Koliko trebaš biti trul?? Očito ti se prvo raspala duša..a s njom je i tijelo počelo.

sigurno si našao svoj način ..koji vidim, nije dovoljan samo tebi...iako ga tako prezentiraš...ali kao da želiš tuđu potvrdu....koju pak...tražiš prilično autoritativno..i agresivno! Surova istina...je tako individualna da je to brutalno. Po toj istini...ja bih ti raspalila šamarčinu posred face da mi tako pametuješ nad mojim mudrostima...samo zato jer ti imaš svoje..i to što umireš...možda brže nego drugi...ne daje ti pravo da drugima zvocaš!

Autorica: EPILEPSIJA SUICIDA

Dijagnoza:

Hvata me strah...steže se grlo...steže me u prsima. Boli... Srce preskače..i čujem samo njegove nepravilne otkucaje. Oblijeva me hladan znoj dok hvatam zrak...a kao da ništa ne udišem. Crnilo pred očima....zaspe se bijelim točkicama...i ja napokon pomišljam...evo ga! Umirem! Ovo je infarkt!!!

...u slijedećem trenutku sjedim kraj otvorenog prozora...osjećam vlažnost lica...dobivam zrak...i vraća mi se vid. Ispred mene nekoliko ljudi...svi zure u mene...zabrinuti...ispituju jesam li bolje...je li mi dobro...

Već dugo nisam imala napade. Još od prošlog proljeća...kad sam ih intenzivno doživljavala...i visila po medicinskim ustanovama...šetajući od specijalista do specijalista nebi li netko...itko..ustanovio što mi se događa. Neurolozi su sumnjali na aneurizmu...psiholozi na stres...magneti...ctg-i i ostala testiranja nisu pokazivala ništa abnormalno...sve dok neuro-psihijatrica koja me zadnja uzela na obradu nije posumnjala na epilepsiju.

...da...imam je u obitelji...naslijedila sam gen sklonosti....

..nego...bez obzira na to što sam cijeli svoj život suicidalna...nikad se nisam od toga liječila. Nekako sam živjela....i preživjela s tim. Ipak....onaj osjećaj...kad zaista povjeruješ da upravo umireš je tako....konačan..i beskompromisan. I kažu da ti preleti cijeli život pred očima..u trenu.....ali ja bih rekla da nije život...već sve ono što želiš učiniti...reći...vidjeti...otići...svega toga se sjetiš u tom trenutku...dok shvaćaš da ništa od toga nećeš moći...jer upravo sad..umireš...i kraj je. Nema dalje. Sreća je valjda...kaj se nekon toga mozak isključi...ili izgubiš svijest....pa sve to brzo prestane..i nestane. Ako se ne probudiš...i ne dođeš k sebi...ni ne znaš da....te nema.


ZAKLJUČAK:

Zašto imaš potrebu to reći? ta valjda zato što je i taj čovjek drugom čovjeku imao potrebu nešto reći! i čije je veće pravo reći? tvoje? to ti odgovori sebi!

*******

Kako ti rekoh i na pvt, a ovaj put naglas. Ovo nije zajebancija, majka si dvoje male djece, pa nemreš tu primati medicinske savjete na blogu. A takvima kao ti je i sranje dati savjet, jer kaj ako ga slijediš i pogorša ti se? Ok, kao terapija,

Pišeš o suicidu, pišeš priču (ili kaj) kako se rješavaš vlastite mame, pišeš o očima koje ti ne funkcioniraju, sada o epilepsiji, o emocionalnim, mogu reći ekstremnim, usponima i padovima, pa kak da se ne zabrinem? Ili muljaš?

Zaboravi spiku o lijekovima ovdje!



Ne mora sve ovo biti svakom jasno. Kad se podvuče crta i kad se napravi rekapitulacija, konačna specifikacija svih računa, mnoge stvari će biti puno jasnije.

ne virujem da mulja
pa šta, ako joj se priča o tome ovdje, nek priča
doktori ionako samo gataju ko i mi (ako nije ovo, je ono. boga ti, odeš zdrav, uvik ti nešto nađu)

hm. ozbiljno pitanje: vrijedi li se osvrtat?

Meni je jako žal kaj ti je propala ribičija.
Lijep pozdrav Medo :)

Kad bi svi bili zdravi, milijuni ljudi bi ostali bez posla. Isto tako kad ne bi bilo ratova.

Styx, uvijek je nešto u nama jače od nas. Nekada je to bolest, nekad zloba i zlo, a nekad sjećanje.
Nekad pobijedi i ljubav!

s druge strane, ja imam problem previsokog praga tolerancije.
i to vraćanje izaziva mi previše negativnog, pa izbjegavam dok mogu.

neki dan riješila skoro petogodišnje slanje žaoka. uvijek sam mislila da će samo prestati. nije.
kad je došlo do potpunog apsurda, odreagirala sam jednako drastično i riješila.
za sad. ali ne osjećam neku satisfakciju tipa "e, sad sam vratila". jednako je neugodno bilo to što sam morala vratiti kao i ono što je poslano s druge strane.

"gađenje" je dobar izraz za to. imam osjećaj gađenja i prema onom tko mi nanosi štetu, i prema sebi kad se nađem u krugu vraćanja.

Styx, ovdje pada kiša. Prava ljetna kiša. Možda je za nijansu prehladna, ali rashlađuje. lakše dišem poslije ovog teksta. Kao da sam rekao sve što imam i mogu otići....sa sastanka. Zaboraviti i točkice , i menadžersku slavu i književni opus.
Medo je našao svoj mir u svom brlogu . Ne bih ovo zvao vraćanjem nikakvih dugova. Ovo je portret jednog dvojca bez kormilara i jedan autoportret. ( jednoklek )

styx je stvarno takva kako priča
meni draže vratiti
opraštanje u Božjoj nadležnosti
ne vratiš jednom, ne vratiš drugi put, treći put te gaze kako stignu
ko hrvatsku

nekad mi je svejedno, ali vratim iz navike
mislim da se to zove - dobar odgoj
di'š ostati dužan

Gorak je okus toga i ne liječi dušu

Dobra ribičija.....
to da :)

:)
scena gdje dramski subjekt stisne gumb za aktivaciju nuklearne reakcije i zamišljeno pogleda kroz prozor kako pada kiša.:)
ma, ne sugeriram jesi li u pravu ili nisi. samo se zbilja pitam može li kontrareakcija zaista izazivati zadovoljstvo.
i je li osvetoljubivost stvar samopoštovanja. :)

stvar odgoja stiks
ono - tražili ste-gledajte

haha, smijem se ko luda
(pade mi na pamet jedna otmica aviona)
zvala sam ga kad je pao snig da otme ralicu

posla me je u tri pičke m.

mislim, nije normalno ni trpit da te netko gazi pod samoopravdavajućim mottom "a valjd će prestat, ne da mi se".

nije.
ode ti kičma dok tom nekom ne dosadi

sad tek čitam kolko propuštam što ignoriram (ne čitam) vegine blogove :)))))))))))))))))
imam i ja njezino: fuj, fuj,fuj.. i meni je pisala tak lijepe komentare :))

joj sirota...

mentalitet žrtve, tako tipičan na ovim prostorima.

istina će vas osloboditi :))

ivančica radi za udbu
nikad neću zaboraviti kad mi je jedan milicajac doša s takvim forama
policajac, priučeni psiholog
tajni obožavatelj jehovinih svjedoka
taman ko da ja više znam što je istina
nakon ovoliko godina iskrice

već sam se na peticijama i referendumima počela potpisivati s anđa.pok.kurca
uspuut, tko je vega
ona što je bila dobra sa mnom?
e neka je, pokoj vječni ...

juh, što ja volim onu pjesmu vječna japamja
tribalo bi to obraditi
pa malo repati
prredložit ću ovima iz suvaga
govorne vježbe za zagorce

a štajaznam. zapravo sam bila zadovoljna sobom što se ne spuštam na reakciju "udari natrag". dok nije postalo zajebano:))
ali mislim da sam jako pogriješila što sam dopuštala. nagriza to pomalo.
jedino što me sad grize otvaranje novog bojnog polja. slab sam ratnik, nemam volje. koji će mi to k?
jednom kada više nemam što reći nekome, meni je rat završen. i ne kužim prepucavanja preko granice.

Ivančica, puno sam uložio u svoju slobodu da bi je nekava fraza mogla kompletirati. O čemu pišeš kad govoriš o istini koja oslobađa? Je l' to " osvješćivanje životne svrhe- Nova Zemlja? Pobjegneš mi s temom u formalnost.

ako imaš potrebu vratiti, vrati. i to odmah. mislim da ne bih bila daleko od istine kada bih rekla da je u svakom trenutku, pa makar se nalazili u samom epicentru problema, potrebno pronaći barem trunku zahvalnosti.

pa medo, ne znam mnogo o osvješćivanju životne svrhe, uporno mi bježi riječ kojom bih mogla jasno i glasno izreći što životna svrha zapravo jest. možda mi je bježala zato što sam je gonjala? :) niti to nije isključeno.

znači: zahvalnost. što ja mogu naučiti iz ove situacije u kojoj se nalazim? hoću li naučiti nešto novo o sebi? o drugima? kako će ova situacija utjecati na poboljšanje kvalitete mog života? i tome slično.

(ok, vjerojatno teorijom o "iznad" opravdavam svoj manjak samopoštovanja i autodestruktivne elemente:))

gledajte tv shop reklame, imaju rješenje za sve
slava alahu na raketici

hahahha, al ste ga zamumuljili..
kak veli ona stara: saka rit dojde na šekret
pardon maj frenč
dakle..kolo sreće se okreće
i tako to
:)
nema potrebe gubiti svoje vrijeme i energiju na ljude koji su ljuti na sebe
a da toga nisu još svjestni..sve u svoje vrijeme..
:)

ma kakav manjak samopoštovanja
to svak normalan ima tu i tamo
ne moraš se samopoštivati
ali moraš voliti svoju guzicu
jer i drugi vole svoju
ako više vole tuđu, onda su ili pederi ili sveci

Tražiš slobodu, a to što tražiš, već jest sloboda...imaš ju, našla si ju, jer se obračunavaš i sama sa sobom. ( Moj prilog osvješćivanju svrhe.)

to se zove izbjegavanje odgovornosti za ono što nam se događa u životu. ono što se događa kod prihvaćanja takvog obrasca jest to da nas taj isti obrazac dovodi u situacije u kojima se iznova ta naša uloga "žrtve" potvrđuje. jer svojim "nastupom" biramo ljude koji će tu našu ulogu "žrtve" učvrstiti, da ne velim zabetonirati. to je pogrešno. jer takvim stavom dajemo drugima moć da utječu na naš život na način koji nam očigledno ne odgovara.

smrdo, naravno da bi trebao poštivati sam sebe. ako sam sebe ne poštuješ, možeš li poštivati drugoga.

medo, vrtim se u krug. i pomalo se dosađujem.

Medo, to su zvona tamne vode.

Včasih se mi, ko hodim preko mosta,
zdi, da kličejo za mano spodaj v Savi.
Ko pogledam dol, se naslonim na ograjo,
vidim sebe tam, nejasno na gladini.

Včasih se iz vrtinca dvigne roka
in me potegne dol. Na dnu je hladno.
Mrtvi flosarji. Razočarane neveste.
Pijani ribiči. Šoferji, padli s ceste.

Plešejo. Čakajo.

Čakajo divji Turki, skriti v črno blato.
Pogrešan mladoletnik s pisano kravato.
Zraven njega nemška četa nima domovine.
Kličejo me kot zvonovi ven iz mrzle vode.

Še vedno me, če pogledam danes z mosta,
spodaj pri njih Medo na gladini vabi:

Pridi dol! Pridi k nam!

Mogoče nisem jaz na mostu, ampak tisti spodaj.
Kličem sebe kot zvonovi ven iz mrzle vode.

nah. samo je rad na sebi vječan:))
odoh spremat. opaka generalka :)*

ivančice, rekla sam ponekad
usput - mogu
to su fore tipa - ako ne voliš životinje, ne voliš ni ljude
fore za dokone domaćice koje između dva obrooka promišljaju o elemntarnoj psihologiji i opstanku kidelog kupusa u uvjetima globalnog zatopljenja
mogu u jednom trenutku mrziti sebe, a voliti cili svit i misliti da su svi drugi bolji i pametniji od mene
u drugom trenutku se probudim i prestanem samokažnjavati
ne znam kako se to zove
možda nedostatak samopouzdanja, možda kompleksi koji ne znače nužno da si zao
valjda odrastamo cili život
jeba ja čovika bez kompleksa
to mi isto kao novčanica bez naličja

Na tu temi imam samo reći sljedeće.....

Pitanje: Tko me voli?

Odgovor: Ne znam.

Pitanje: Zašto bih željela da me netko voli (sad ću vam se krvi napiti)?

Odgovor: Nije pitanje da li tebe netko voli, nego je pitanje imaš li ti sposobnost voljeti. Žao mi je što nisi naučila kako se to radi, jer ljubav se uči. Cijeli život smo na ovom svijetu samo zato da bi naučili što to ljubav jest i da bi sami mogli postati ljubav. Tada su pitanje tko me voli i želim li da me vole potpuno nepotrebna samoljubiva glupost.

(u djevojci s invaliditetom vidim pašemku s ispričnicom....jer mrzim što ju ljubim...koliko je to sick????).

pa eto, kako se ljubav uči tako i samopouzdanje raste.

Čovjek koji voli često razmišlja kako ne pogriješiti. Ljudi koji ne vole nemaju tih problema.

Medo, pozivam te na mahune. Domaće. Iz Konzuma. A baš sam majstor u pripremanju mahuna.

ja veoma često promišljam o svojim greškama. voljela bih kada bi i drugi promišljali o svojima.

kada bi svi promišljali o svemu- ne bi ni bilo ovakvih tekstova. iz oba pravca. ma. velika jaja. šta sad... neke borbe se vode tek sporta radi. bez strasti i pravog motiva. jbga. reda radi. da se neko ne zanese prekoviše itd. al,hm.

gdje si ti, Medo, sad? zašto ti je laknulo hipotetsko namicanje pravde na balans tasa, kad to nema nikakve veze sa tvojom realnošću?

e ovo mi se sviđa

kada bi svi promišljali o svemu- ne bi ni bilo ovakvih tekstova. iz oba pravca. ma. velika jaja. šta sad... neke borbe se vode tek sporta radi. bez strasti i pravog motiva. jbga. reda radi. da se neko ne zanese prekoviše itd. al,hm.

da se ne raznese

iako nisam pročitala blog do kraja
;))))
http://i.imgur.com/8jUT1vx.jpg

mmka, nemam pojma gdje sam duhovno, nemam pojma kakv je efekt i da li ga ima, nemam osjećaj da je netko pobjedio ili izgubio...Napisao sam jedan post koji mi je odgovarao ovo jutro. Ne želim tražiti dublji smisao, jer ne mogu tako duboko roniti. Čak ne mogu ni plivati...
Jel ti od mene očekuješ nešto univerzalno i vrijedno? E...pa varaš se. Mali čovjek u dolini Savinje , a iz Slavonije.

Baš se medo odlučio za Tehnicolor, što će reći Marion Morison ?
Biće mu drago ...

Medo, bez obzira koliko duboko roniš, ali roniš i pišeš majstorski. Mene si i ovaj put potpuno razgalio. Pisanjem.

a ma... vrijedno je ako je tvoje, 'osobno- univerzalno'. na tom tragu je bilo moje pitanje. do čega si ti došao. pusti nas... sitne lokal političare, promatrače kazališta sjena ;)

"Ne mora sve ovo biti svakom jasno. Kad se podvuče crta i kad se napravi rekapitulacija, konačna specifikacija svih računa, mnoge stvari će biti puno jasnije."

mislila sam da je citat tvoj.

hm nešto je istina, nešto baš i nije ..al nema veze
i to je svakako moje osobno mišljenje
da se ogradim odmah

a zakj se ne bi moglo pisati o svemu i kolko ko oće i želi i svašta nešto
a zakaj isto tak se ne bi moglo reagirati na sve kaj nam se sviđa kaj nam se ne sviđa i kaj je tak nebitno ili bitno

čovjek reagirao...neka je
i ja sam za mnogo manje
pa šta
nikom nije narasla kruna al nikome nije ni pala

i svako ima pravo na apsolutno divne momente..pa ih uobličiti na blogu
i isto tako isti taj na točku sliku i link
i???
jel jedno poništava drugo?
umanjuje? unizuje?

aj donna ne navlači temu u močvaru :)

poanta je, hbte, di se mrdamo u svojim životima. pa tako i Medo, ovim postom. ne- imamo li pravo. nego. gdje i na koji način i u kome pravcu itd.

aha. ček... sjetih se seke...i,

ČEMU.

:)

:))

kaj je najveći štos..lako je reći..ah odmahni rukom, nemoj se spuštati na taj nivo i bla
dok se o tebi ne radi
ali onda te se pikne
pa te se pikne opet
pa opet..pa si misliš..a šta...ajmo kad već gubimo vrijeme, ozbiljnije gubiti vrijeme
pa smo se barem obrecnuli, i nekak dali na znanje da nam pikanje više nemre promaknuti
i da ćemo na pikanje reagirati kad tad i opet i stalno
i to nas ne uzvisuje al nas ni ne unizuje
to je jednostavno tak
ili kak bi neki stari indijanac rekal:.
danas je dobar dan za -..komentiranje

aaa vi oćete pouku?
pa šta...mrdam se na mjestu...onak -na mjestu voljno!!!!!!...to ne znaći zaleć, zasjest..
to znači opustiti ruke..i malo šutkat kamenčiće...

a zakaj ja ne bi i malo unatrag..korak dva

zato što, dok ti šutneš jedan kamenčić u prašini u dvorišću, kasnije u japanu nekom padne cigla na glavu :)

a u koji svemir to vodi? u svemir da nismo upecali ribu, već odgovor, reakciju
pa ako treba upecali smo si satisfakciju
pa ako treba pokazali figu
ili jednostavno objavili prisutnost

neka pada, šta treba pasti
pada kiša
padaju vlade
padaju maske
pada..khm stojko
ix straha:PP
i brige

:)

ne znam za vi al ja tražim ovdje Kontakt. jebo, bijeli šum. to može svatko, uvijek, beztrudno. ja sam zapela za Medom ko gluv u goč, i jurcam sa svjetlećim kažiprstom i jurcam par godina zanas... ne ne neee... godina već, jel... čemu? blazirana faca i 'ovo je odlično pitanje, hvala što ste mi ga post....' da bih vidjela svoju suštinu. onaj najbolji i najgori dio. Medin put je uvjet moga puta, obratno isto drži vodu... i... tako nekako. ne da mi se biti koncizna za razliku od uobičajenog mi izričaja ;D

jbt, mislim da napuštam determinizam. počela me brinut kauzalnost:))

ladonja, sedam puta padne ali osam puta se digne.

...ko instalirani Budha.

i da.. ti oš sad da se ja tu osjetim nešto odgovorna za leptire i tsunamije..e nemere..i ja sam dio puzzla..i kao takva oću da dejstvujem puzzleovski
puzzlim

kod mene najviše volim što je postojan
ko taft na kolindi
vazda mrkotipan
još nisma vidila da se nasmija
i to mi je super
valjda sam i sama takva

ma, eksperimentiram:))

dakle puzzliram..puzzlim..puzzlujem
:DD

jer i moja puzzla pomaže ga tkati:PPP

A meni je najbolje kad mi pulzzira u ruci.

ej, btw

jučer sam popušila jednoj koki. i danas opet mogu bez. lalalallala. ja sam pušač koji puši jednu cigaretu svakih 50 dana. tolko o neizrecivim užasima kauzalnosti i apsolutnoj krutosti i rigidnosti ekipe naklonjene determinizmu.

stikovska... lovi!...:*

Bolje u ruci nego na granici.

Mmmka, kad dođe vrijeme onih " morituri te salutant! Vrijeme gladijatora!

...a tek kad dođu Petrove vrućine.

ulovila. ulovi ti ovo: najgore je bit rigidan prema sebi popustljivom :))

jer i moja puzzla pomaže ga tkati:PPP

:D

ko je reko da je tehnologija uvijek nehumana, ko?!! si vidla kako i puzzla ima izvjesnu duševnu strukturu, na prvi pogled nevidljivu i blaaaaaaaaaa. di je Medo da me ugasi?

bome znam o čem pričam. joj. off sam :)

ma štać loviti rep i još trčati ukrug pritom, pih :)

Medo nije ništa ulovio u mutnoj savi, ali zato stiki i mmmmmmmka ga love. Love li ga love. I love You!

ali to je igra:))

Igra staklenih perli.

bzvze je kad postane opterećenje..poslije, prije...onda ili se ne zna igrati ili nisi za igru
e onda idi stvarno lovi leptire..i nemoj da mašu krilima

Onda će netko napraviti " kontrolu prihoda " i rashoda.... ulazno izlazni računi...knjigovodstvo jedne propale družbe koja se pokušala družiti na plemenitim principima...
Jebote. ovo stvarno zvuči kao obično sranje.

ak smanjiš na 25 dana, zovi me da ti ga ja odsiječem. mogu ja to:))
joj, to je priča o čvarcima, zapravo. a meni bolno gledat ljude koji žude. nema veće okrutnosti nego satirat žudnju:)

bah. off.
budite što god jeste. al tu je moja crta: ___________
ne prelazit jer ću vas špriherom.

brat bratu... nemam pojma šta oće Medo od mene sad:O

e. ae. zamisli ovo. jebote. taman, iza 7 gora, iza 7 mora, tamo neko, taman porodi svjetleći prst i drhtavo ti ga ponudi na krvavom pladnju sopstvenog premorenog uma(amoram malo, ša sad:D)... a ti, nako... off si. skroz naskroz i beznadno. a ovaj maše li ga maše s onom lampicom i plače plače usitno i

(hm. zašto je smijeh tako šarmantno po- gubilište?)

Mi hodamo po crti. Tankoj stikinoj crti kroz mrak.

a jbg. tako je pao grah:))

gadljivo. fakat :)

jer je netko prije toliko i toliko taj grah posadio, uzgajao, ubrao, očistio, bacio na stol :D
zato je tako pao grah.

Bolje hoditi u svom mraku neg uz tuđi svjetleći prst.

to je crta pod računom zbrajanja uročno posljedičnih veza:)

Spomenik palom grahu.

*uzročno.

:)*****

odoh ća.

stiki, di je grah tu su i uroci.

....a posljedica je nadimanje.

..ega i taštine.

Odoše, a mahune nisu probale.

"Ne mora sve ovo biti svakom jasno. Kad se podvuče crta i kad se napravi rekapitulacija, konačna specifikacija svih računa, mnoge stvari će biti puno jasnije."

Sada ću to za Mmmku lagano da bih došao do "gladijatora" i onih "umirućih ".( vrijeme života i vrijeme smrti )

Htio sam reći onu biblijsku, ali pomalo i humanističku: kako si sijao, tako ćeš žeti!" Bez da naglašavam da će Bog ispostaviti svima račune. Nekima inkasatori donesu na zvonce, neki moraju na poštu, nekima gavrani, a nekima i anđeli. Neki imaju negdje nekakve konce i uopće ne plate račun dok ne pojeftini roba.
Uz sve to bih dodao i jednu dozu vlastitih zasluga za sve ono što nam se događa. Nije sve u DNK, u genima, u precima. To se ne tiče tebe već aktera ovog zapisa, onog dvojca i ovog jednokleka. Nisam ništa htio od tebe i vjerojatno smo u izgubljeni u prevodu, jer i dalje mislim da ćemo svoje račune vidjeti i platiti, pa makar to bilo i u švicarcima ( devastiranim )

Ako ti ni sada nije jasno kakvu specifikaciju pravim, sačekajmo anticiklonu....

"U mene supruga" napravila salatu; kuhane mahune, mladi crveni luk, bućino ulje, malo sitnog peršuna, malo bibera i malo jabučnog octa i sve stavila u hladnjak dva sata. A sinoć na DVD proslavi na Bregu smo kupili kg pečenice... Nije loše. Meni sve to, globalno, izgleda samo kao salata... tj, i dalje sam gladan. ( za Dudha )

aha.

:)

totalno je nevažno kaj tko misli o ovakvim podvlačenjima crte. bitno je kak se osjeća onak koji ju je podvukao.

ove godine sam radila na projektu na kojem sam morala surađivati s glupačom koja nije dorasla poslu, koja mi je spletkarila iza leđa, ucjenjivala jer je iza tih istih leđa imala dobar oslonac..a morala sam šutjeti zbog ostatka ekipe koji je trebao, zajedno sa mnom, odraditi posao do kraja.
znam kaj znači držati u sebi, a najradije bih je bila dunula u debelu guzicu i skinula joj lažljivo-ironičan osmijeh s lica...dala do znanja da sve znam

ali eto, netko je to odradio umjesto mene :)...mada bih radije da sam to mogla sama ;)

tak da...tkogod ima potrebu zbrojiti, oduzeti, neka to napravi. zbog sebe :)