Umorni Bukovsky

Što ostaje poslije ljubavi, poslije rastanka?
To su dva različita događaja. Znači da bi trebalo postaviti i dva zasebna pitanja?!
Što ostane poslije rastanka?
Što ostane poslije ljubavi?
A onda se mogu pitati zašto je došlo do rastanka? Splet nesretnih okolnost, osobna tragedija, poslovne ambicije, odvojenost…može se brojati u nedogled.
Što ostane poslije ljubavi?
Tu je odgovor puno lakši kad bi željeli biti iskreni. I obično je jedan jedini: nestalo je ljubavi!
( Zaljubili smo se. Volimo ponovo! )

Netko je u rastanak i propalu ljubav potrpao svašta, od emocija do administracije:

"Telefonski broj u memoriji mobitela, koji s vremenom izblijedi, i jednog dana se greškom samo obriše.
Lozinke, nickovi. codovi od raznih računa kao kombinacija naših rođendana, slavnih susreta, najljepših ljubavnih dana…
Ostanu i neke pjesme koje nas sjete, i neka mala praznina u srcu kad negdje u pozadini zasvira neka balada.
Ostaju i neke ulice kojima smo skupa prolazili, koje još uvijek u svojim zavučenim kamenjarima skrivaju naše mirise.
Ostanu i neke stare poruke u inboxu mail-a, koje se ne brišu jer su poezija, jer su svjedoci jedne velike ljubavi.
Ostaje i pokoji pogled slučajnog poznanika koji više ne vidi tvoju ruku u mojoj ruci;
Ostaju naše raširene zjenice shvativši da su među našim prstima sada neki drugi prsti.
I naše skrivene staze s kojima smo se vraćali poslije ljubavi.
Ostanu naši prijatelji, koje smo, onako sponatano nazivali našim prijateljima, a danas, kad nas nema okreću, glavu na ulici. To nisu bili naši prijetelji, bili su tvoji i moji, jer se prijatelji ne djele.
Ostaje rodbina koja nam uvijek nešto čestita jer se lakše sjeća .

Ostane u ustima gorak okus, gorak zbog mnogih uzaludnih godina .
Spoznaja da više nikada nećemo biti mi i biti tu. Jedno više iskustvo i jedno poveće razočarenje. Ne ostaje baš mnogo, zar ne?"
Sve to ostane kad se rastanak dogodi iznenada i kad se ljubav ponovo dogodi s novom nadom i novim početkom ( »sve ljubavi na vrijeme prekinute su velike ljubavi« )
Htio sam napisati nešto za odmor. lagano, lepršavo kao …:
''Hodaj uspravno, ne plači pred tuđim vratima, jer iza tih vrata za tebe nema nikoga! »
Čak ni kad su otkljčana.

Mi smo…da!

cestitam medo, lijepo i iskreno ..znas to se i ja pitam, ali za svaki slucaj zakljucavam...

O3, sve se može ponoviti iako je već rečeno... Kako sam ostao bez glasa, ostao sam i bez znanja jezika...10 godina jezične tišine i neka sam svaki tjedan zaboravio samo jednu riječ, to je 520 riječi, a to je poprilično za stranca... Treba ponavljati.

pa gdje si ti, ja svoj materinji jezik nisam nikada zaboravila, a bila sam jako dugo vani...

ostaje vrijeme koje mora odraditi svoj posao
i zakučasti dijelovi naše duše u koje pospremimo, ponekad nesvjesno, ono kaj ne želimo da vrijeme prebriše

jutro :)

Poslije rastanka, ostaje tuga.
Poslije ljubavi...ostaju otisci, zvuci, mirisi...

surpi, nekima i olakšanje :/
ovisi tko koliko voli, i rastanci su takvi

meij..kad ja sve uvijek shvaćam osobno:)

Vrijeme je alibi, Meija. Ono što se mora dogoditi, događa se u mozgu bez utjecaja vremena, osim što ono prolazi. Prolazilo bi
i kad bi mi pamtili zauvijek.

Eh ta spoznaja, o promašaju.
To...
To ubije čovjeka.
:-(((

surpi, dobro je to. i nije ;)

ako je bila ljubav, ne može biti promašaj.

meij, kad sam se rastajala... bilo mi žao samo godina, koje su trebale ostati čiste.

Medonjo, vrijeme ipak radi svoje, priznali to ili ne. ako i mi nekaj napravimo, u dvoje je lakše

Poslije rastanka, ostaje tuga.
Poslije ljubavi...ostaju otisci, zvuci, mirisi.

Da, tako je to. Prvo je rastanak ( tuga ) a drugo je ljubav... Da si prije to rekla , ne bih pisao ovaj blog.

Jutarnji, daj sliku koju ne moram više puta gledati!

neka si ti pisao blog:)

život je jako kratak
pre kratak čak
nemoj ga shvaćati ozbiljno
on je energija
energija je neuništiva
uživaj energiju

surpi, bilo bi idealno da se u dvoje, emotivno podjednako (is)praznimo

događa se i to.. ali rijetko.
obično jedno ostane, stajat i čekat
Godota vjerojatno:)

Medonjo, tuga ostaje kasnije, prije nje puno toga kaj je itekako egom obojano
od nevjerice, ljutnje, do tuposti

Stari, iako je energija neuništiva, bio sam nijemi i nemoćni svjedok kako mijenja oblike. Neka ih mijenja na nekom drugom a ne na meni. Ja joj vjerujem da je neuništiva.

darling, ključ je ispod otirača.

Medo, ta bar te jezik više niti jedanput ne može učiniti gluhim.

Bome Medo, tvoja je poprimila ljudski oblik. Tuga.

hm...baš si nekaj mislim...čini mi se da ono vrijeme prije prekida je još gore nego poslije, kad se u zraku sve može opipati, a još nema konačni oblik
kad se jednom izgovori, ipak je lakše (mada se to tek shvati naknadno)

Dudh, sada i lopovi znaju gdje je ključ...da ne bi ,slučajno, imao gužvu?

dud zar i ti?....a ja mislila ono da si kakti drugaciji....

Gužvu na ulazu!

darling, samo po kvantitetu sam drugačiji, a po kvalitetu sam isti kao i svi.

Medo, kod mene su vrata uvijek otključana. A opet mnogi se ne usude ući nego stoje pred ulazom i pokušavaju naći zvonce. Kojeg nema.

ah, osjecam guzvu i ja, no medjutim necu biti u redu
ma necu ni zamisliti ulazak, jer mislim uzalud je sve...

Ostaje iskustvo,
koje nitko ne želi čuti.
A onda im se obije o glavu jer nisu htjeli slušati.
Neka.
:-)))

i jako mlad srce,,,,bemu mischa

darling, ulazak u harem.

cemu sve to vodi...kamo? zasto? komplicirano?....necu si opeci prstice sa zvoncem ili bez...

dud et vidis, pa sto cu ti onda ja...sva jadna i nikakva...

neznam zasto ali uvjek si prizeljkujem biti 1 violina, nikada bas nikada
da sam na cekanju...zato izbjegavam hrpu toga sto se nudi...

A mene opet cijelo vrijeme uvjeravali da svaka žena želi biti zadnja violina nekom muškarcu. I opet niti jedna žena ne zaboravi muškarca kojem je bila prva violina, odnosnoga onoga koji ju je prvi zadovoljio.

:)
http://youtu.be/XQEe96iL1dg

darling, trebaš mi jer spasenje je kolektivno.

ostane prazan prostor ili svijest.

Bome ivančice, dođe ti do samkya filozofije. Sve se raspršilo u eter.

nismo se razumjeli dud....objasnjenje: pod 1 violinu smatram ja i nijedna druga kuzis, necu nikome biti ni ljubavnica ni prileznica....mozda previse pisem gluposti ali ovoga se strogo pridrzavam...

haha dud trebas me za kaj....koljektivnu paljotku e nemereeeeeee

dud, tako je to kad se nema pametnija posla. negdje sam pročitala da se zvuk ne prostire u vakuumu što objašnjava zašto tako rijetko u posljednje vrijeme slušam glazbu.

ivančice, s naglaskom u umu. I zato treba isprazniti um da ne bi slušali šum.

(se vama isto to događa, da kad se pomaknete s komentara, pa se u međuvremenu naštancaju ostali, nemate pojma kak nastaviti čavrljati?)

darling, a jel' ti se bar katkad sniva? Koljektivka.

meija, nama se događa sve što se može dogoditi virtualnom čovjeku.

dudač. sad mi lakše. hvala na svjetlu na kraju tunela :)

darling, 1 violina je za uvce, ali orkestar je za srce. Junačko.

meija, ta nisam ti dao utjehu ili olakšanje nego ozdravljenje.

medo, stvarno dodbar blog
i dobro je kad ipak nešto ostane
jebeno je kad sve možeš pokupiti u lopaticu i prosuti po polju

A u mom selu se za lijek nikad ne kaže hvala. Jer poslije toga ide:- I drugi put!

darling, ja te podržavam u tvojim nastojanjima.

dudač, imaš za posuditi maramicu? šmrkava sam :))
(toliko o ozdravljenju ;)

ahhhhhhh, bolje da se sakrijem, vidim da me se ne razumije....
na mladjima svijet ostaje, ja cu i dalje po svom...najbolja taktika...dud

smrdo, ovisi kaj ostane
ako ostane ono kaj i dalje, ko svrdo, po duši ruje, ostavljajući rupe, nije dobro

meija, nemam maramicu, ali možeš mi u košulju. Imam ih dvije.

darling, tko se nije skrio magarac bio.

i jos onako uz put dud tebi sam odgovorila na harem, sa koljektivkom....ne taj izraz ne postoji u mojoj intimi...

iako znam da su instant rješenja varka za malog marka, bilo bi super kada bi postojao neki jednostavan, brz i uspješan način za isprazniti um.

ivanschica, hvala na podrsci....kuzis me vidim...

darling, spavajući u Martinovki sam shvatio da je intima glupost tj. iluzija jer uopće ne postoji.

medo oprosti sto sam skrenula, ja tebe podrzavam blog je napisan iz unutarnjih pobuda
a i svi mi to dozivljavamo u reali....nisi jedini

Mislim da nismo svladali tehniku određivanja što će ostati. Ostane ono što je najjače i što se ne da obrisati. Obično to zovu ožiljcima, iako je to puno ozbiljnije i življe od ožiljaka. Ostalo je zato što je jako jako. Neka mu svatko da svoje ime...intimnije je.

dud....zasto si tako prazan, steta put te vodi u neke druge vode....zalim te
tako neces upoznati ljubav vec samo praznjenje na brzaka....vjeruj znam o cemu pisem...

ivančice, dovoljno je gledati petnaestak minuta u mirnu površinu mora ili kakve velike rijeke. Ak' posve ne isprazni, bar će isprazniti ono maligno iz uma. Jer voda je jako inteligentna i voda je ljubav.

03, nikam ti nisi skrenula. Voziš hrabro po sred ceste.

medo vjeruj mi pozelim da sam santa leda i da nikada nisam upoznala emocije
jer one me ubijaju...

Medonjo, dok god smo emotivno zvuzlani, čak i bez želje da to i dalje budemo, nemremo selektirati ono kaj je za reciklažu, a kaj za glomazni otpad
opet, vrijeeeeeeeeeeeemeeeeeeeeee ;)

darling, pražnjenja su različita. Između oblaka i oblaka, između oblaka i zemlje, oblaka i mora...Kod nekog samo obnevidiš, a kod drugog pražnjena i oglušiš.

darling, prazan i ohol.

Dudh, voda je ljubav je isto među onim malignim iz uma...rijetko uspjeva samo buljiti u vodu... Buljio sam godinama i onda su ribe počele gristi...postao sam ribič!

a za kraj price.....laz svuda oko mene, zalosno ali istinito kuzis medo...

dud, da znaš da ću danas otići do vode. isprazniti se :D

darling, ajd´ i ti!

Nemam dokaza, ali nije vrijeme! Ne znam što želim, ali ne trebam vrijeme za ništa.

Krizmanička je jednom objasnila zakaj se tak čvrsto držimo i za loše emocije, za one koje su u međuvremenu devalvirale
kaže da su nam i takve potrebne jer je teško prihvatiti da nakon nečega više ništa ne postoji
valjda i iz tog razloga hranimo male emotivne demone u sebi, iako ih je bolje pustiti da crknu od gladi ;)

Medo, ne godinama nego 15 minuta. U suprotnom si čuo zvona hladne vode. I jesi li što upecao?

Šarana, štuku, a boga mi i kečigu.

necu nabacivati vise svoje misljenje uzalud steta moje pozitivne energije
jer ima i previse negativne i labilnosti ....zato odustajem...lala picim i picicu i sve
dalje sticicu....pocetak kraja ili kraj pocetka....ma tu negdje, samo nek meni violinica zasvira necu orkestar...

Včasih se iz vrtinca dvigne roka
in me potegne dol. Na dnu je hladno.
Mrtvi flosarji. Razočarane neveste.
Pijani ribiči. Šoferji, padli s ceste.

03, nije to laž. to je samo nespretna informacija, greška u prijevodu, kut gledanja, mrtva točka...dan kad nismo za toleranciju... ako me direktno ne pogađaš , nitko mi ne laže...laže sebi a ja njegove laži oko njega ne vidim. ( Namjerno!)

(ja ko prava štreberica, držim se teme zapisa :)))

zivim u nadi ....a nada nisam
osjecam zelju....a zeljka nisam

Orkestar za svadbe i sprovode.

i ja se isto držim teme, ne znam zašto me nitko ne shvaća ozbiljno. niti mene, niti dragu.

Opasno je biti ravnodušan. Teško možemo to postati bez meditacije. Ako je uz meditaciju, onda je trening a ne utakmica, ili nastup. Dakle..?
Ipak je izbor a ne vrijeme!

Ciao medo! Svaki tvoj blog je gušta pročitat!:-)

medo, cemu zavaravanje.....pisem upravo iz osobnih iskustva,obicno mi uspijeva
da dobijem informaciju iz prve ruke....i onda mi se zgadi sve....a lazi na izvoz ma
bolesnika pun kufer...

Medonjo, to je limitirani izbor
kad ispred sebe imamo praznu ploču na koju možemo upistivati kaj hoćemo, riječ je o izboru
ako već imamo unaprijed određen tekst (kao dvije ili više opcija koje su u ponudi), hm...baš i nije neki izbor, kaj ne?

dud kuzim te na sto aludiras...neka te ne zamjeram ti neznas ti drugacije,
to je tvoj hendikep treba znati i podnjeti poraz onako muski...a sad si misli
a o god nebi ja sa tobom.....lose bi bilo da se utopis ako nis drugo a ono u gluposti...

medo imas pvt

darling, mislim da se grdno varaš. tvoja projekcija je tvoja osobna/intimna stvar.

Sve je more, navrati . Uvijek si dobro došla i osjetim miris mora...bar na tren...dok ga ne sakriješ.

Mislim da nismo svladali tehniku određivanja što će ostati. Ostane ono što je najjače i što se ne da obrisati. Obično to zovu ožiljcima, iako je to puno ozbiljnije i življe od ožiljaka. Ostalo je zato što je jako jako. Neka mu svatko da svoje ime...intimnije je.

Autor: MedoDebeli | 18.07.2013. u 10:59 | opcije

ostane ono što mi proglasimo najjačim.
bah.
naši Proglašivači mogu biti... svakakvi.
bah2.

onda bolje citaj ivanschica....samo toliko

Schch, danas si meni u formi. Nikako nemam što dodati na tvoj komentar. Danas sviramo u istom orkestru. Neka drugi kažu kako je za slušati.

uzivajte hvala na paznji...

Hvala lijepa:-) Tvoj blog nikad ne preskačem. Ako ga ne komentiram znaći da se slažem sa napisanim.

pretpostavimo da postoje oni koji vide u širinu ili daljinu ili dubinu mnogo bolje od nas. od svakoga možemo naučiti nešto.

I moj brat također :)

Mmmmka, u životu nije tako. Jako treba prepoznati da ne bi došlo do podcjenjivanja. Moja objava je moja želja, a ne objektiva koja je često gadna.. ( uzmi neprijatelja...nije on bio moj odabir, inače bih izabrao pješadiju sa Aljaske...)

ahoj društvance:)
oću li ja sad ispast iz teme ako velim da poslije ljubavi ostaje i neka nejačad?

a nekad i dugovi...ugggh ovo je bzvze,ali je

i pjesme i mjesta i onda to bude..izbjegavanje, u neke one dane kad dođe melankolija i tuga

je dono...i pinkleci stvari u hodniku :)

no da, htjela sam ovo napisati i ranije ali sam se zanijela sa pražnjenjima. primijetila sam da mnogi nakon rastanka srljaju u nove odnose. misleći kako ona "klin se klinom izbija" vrijedi i u pitanjima međuljudskih odnosa, da ne kažem, u pitanjima srca. to je pogrešno. sve dok za novu osobu koju želimo pustiti u naš život nismo tabula rasa, sve dok se potpuno ne očistimo od prošlosti, sve do tada nismo dobar materijal za novi odnos.

slažem se sa ovim...
»sve ljubavi na vrijeme prekinute su velike ljubavi«
to ide pod kaj ja znam..ono kaj su nas učili, nikad nemoj otići zadnja sa zabave

a bilo bi najbolje, umjesto pozdrava reći "jebi se" i zatvoriti vrata, bez zamaha ;)

(ma pokušavam se sjetiti jednog krasnog a neprevodivog neobjašnjivog izraza koji opisuje to stanje..melankolije, tuge, žaljenja a pomirenja prihvaćanja)

hm. šta ja znam. u mom životu je baš tako:)

odluka da svoju želju/ viziju/ iluziju/ subjektivnu stvarnost proglasimo istinom u odnosu na drugu opciju(koja u sebi sadrži milijun drugih podopcija) je determinizam koji ima i svoju nagradu i svoju kaznu.

svi i u svakom trenutku možemo odabrati poziciju osobnog arbitriranja. ako smo skloni determinizmu. ako nismo... samo smo determinirani kao kronično neodlučni. hm. il ko vrhunski vilozofi. to isto može :)

ive, emotivne kompenzacije nikad nisu dobre

aaaaaaaaaaa .ddd

legendarno! :D

mislim da nikada nije bilo bolje ilustracije (od ovog posta):

da se svatko češe di ga svrbi.

isss. pa vidite, molim vas, kako svatko brije svoju briju. hehehehehe. mi smo svi zaukurac. čoporativno. sami sebi pričamo. većinu vremena.

aaaa eto (nakon škrip škrip od mašinista u mozgu)
duende
which translates as an inexplicable sense of longing, an unnamed and enigmatic yearning of the soul and it is this feeling that lives in the realms of imagination and inspiration and is the breeding ground for the sad ...

pa nisu dobre, da, jer opterećeni prošlošću nismo u stanju dati se. predati se. iako čeznemo za tim. i pod tim teretom klonemo i padamo na najjednostavnijim ispitima.

mmka :)))))))))))))
diš bolje...blog ""spikerkorner"
badava terapija

samo da ne postanemo ko oni koji hodaju gradom i sami sa sobom pričaju, ko s najboljim frendom ili susedom koji je 598. put zagradil kolni ulaz :P

upravo radi toga važnost održavanja nekakve, nazovimo to tako, mentalne higijene je itekako velika.

eto... rečemo donna... fino je mogla pitati ko je još tote prevoditelj- pa tek onda po temi posta. a ne obratno :D

ive, a kaj ak nekome na taj način treba da novo blokira staro, dok to staro ne postane nevažno?

(nisam nikad skakutala iz veze u vezu jer sam previše cmoljava i trebam se resetirati, ali kajaznam, nismo svi isti)

Dona, što se tiče voća?! Dobio sam od prijatelja ovakav odgovor. Imam dvije opcije: da sam oberm šljive i da ne dočekam nikad isplatu i druga, puna bolja, da netko po noći sve pobere. Ako želiš u akciju, javim ti adresu i ako su veće količine ne treba biti ni po noći...pa izvoli u humanitarke.

nisam sigurna da li ikada prestaneš al onak skroz na skroz prestati voljeti nekoga koga si svarno ali stvarno volio
bez obzira na naknadna kompliciranja, objašnjavanja..nerazumijevanja i svašta nešto

prisiljavaju me na ručak. vjerovali ili ne. aj, pozzzzzzzzz*

šta sam sad zeznula?

emocija se ne može blokirati. može, ali tada nastupa bolest. emocija mora ići van, kroz meditaciju, pjesmu, ples, sport, kroz bilo kakvu zanimaciju. nema to veze sa cmoljavošću, resetiranje je dobro.

(a apropo termina "zakurac", zakaj je to tak negativno? pa mislim, ni to tak loše, baš naprotiv ;)

jel se uvažava..da
(kasno se zbudila
1. mi kava
a?
objašnjenje molim
smijete i crtat
šamarat ćete poslije):

ive, zaeb je kod ljudi kao kaj sam ja...ful racionalna, a emotivno zakopana do grla, s druge strane..tak da, ak mi se ne skuri hard, kliknem na reset ili na formatiranje....prežderavam se nutellom i provjeravam u kutu koliko dugo mogu čučati skvrčenih koljena :P*

u stvari, kad razmišljam i o emotivnim sranjima, nemojmo nikad poželjeti da ih se riješimo, na način da njih hladnije reagiramo.
umire duša tako

sve ono što nam se događalo i što će nam se događati jedna je prekrasna paleta najljepših boja, a zove se našim imenom. i ne možemo se nikada zaista odreći samih sebe. jer od sebe se pobjeći ne može.

na gornjam gradu ima muzej prekinutih veza

A Tehnički muzej s onom starom lokomotivom...samo joj trebaju tračnice...i vozi ponovo i neće prolaziti Gornjim gradom, i neće obilaziti druge muzeje...

Vrijeme i mogucnosti.

Oznojite se i tirade uma prestaju ...