Umorni Bukovsky

Nedavno sam ti napisao da ćeš možda nekad trebati ovo moje jako rame.
Nisam pri tom mislio na stvarni zagrljaj , već na jednu drugu vrstu potrebe koju smo, nažalost, već oboje prolazili.
Kad smo rastali bili su dani žetve baš kao i danas, ( možda i zbog tog mirisa otkosa pšenice pišem i rekla si da nikamo ne ideš, ali da nemaš više vremena za mene),.Napravio sam ono što i drugi; bez riječi sam odstupio. Pametno ili ne, ali sigurno najlakše i s najmanje pogrešaka, krivih riječi i krivih koraka. Samo sam zakoračio u stranu sa tvog puta ( kasnije sam uzeo ono najbliže što bi se moglo nazvati mojim )
Onda si jednom kasnije napisala: '' Trebaš mi! '' što je izazvalo jedan davni, divni, nepotrebni osjećaj. Osjećao sam se kao da nekog imam. Bila je obična zabluda. Tada sam mislio da je samo to, obična naša zabluda, danas vidim da je bila i zabluda i zamka. S dosta podlosti i kušnje. Kao da si htjela vidjeti neki stari film. Ako bude karata, dobro, ako ne, bar si se prošetala do kina.
Prkosno sam ti napisao da mi se više sviđaš s dugom kosom. I to nije bilo bez razloga. Kad god si me varala, vraćala si se s kratkom kosom i drugom bojom. Ne znam što si s tim htjela, valjda sakriti dodire i mirise tuđih prstiju u svojoj kosi, otiske, ugodu..ne znam, jer nisam pitao a nisam ti nikada to ni rekao.
Napisala si :„ Trebaš mi!“, a ja sam te pitao da li ćeš se poslije susreta ošišati. Nisi razumjela ( često me nisi razumijela ). Uvijek si se bojala da se u tim mojim nerazumljivim pitanjima otkrivaš a da ne znaš koje dijelove sebe otkrivaš. To te samo malo uznemiravalo, bilo je nešto što trebaš zaobići a mrzjela si zaobilaznice i kružne tokove ( da, otkrivala si se, ali nisam to nikad koristio protiv tebe )
( Ošišala si se poslije Francuza, poslije doktora, poslije Vukovarca. Sjeti se da li je toga bilo još. Možda je to nekakva podsvjesna ženska radnja, mudrost, predstava. Pišem ti zato da znaš da je to dekodirano )

Pomirio sam se sa svim ( imao sam dobre razloge za to ), shvatio da se ja mogu nositi s ljubavlju. Bol, ljubomora, beznađe, sve je lakše od bezosjećajne ravnodušnosti i stalne večernje depresije. Mogu se još s tim nositi, mislim, s ljubavlju, a i nadam se da će i bola biti sve manje, da će se prilagoditi, i organizmu, i godinama.
Nadam se da će bol promijeniti svoje navike.
Dosadan je i kao gost.
Ona stara indijska kaže da Bog daje svakome onoliko boli koliko može podnijeti. Budući da ja imam još nekih olakšavajući faktora, stvarno bi se mogao potpuno opustiti i uživati u novoj snazi emocija, u novoj emotivnosti.
U ljubavi, jebote!
Još kad bi bolje poznao ovu ženu kao običnog čovjeka, kao običnu ženu koja priprema slatko i džemove ali zna uživati i u slavonskoj žestici i u jelu i u piću
Bolest me je naučila i privikla da me se može prekinuti u razgovoru bez ikakvih problema i da ja tu ništa ne mogu, mogu otići ili fizički zaprijetiti.
Isto tako mogu i prekinuti ovo pisanje ( komu ovo treba? protok vremena?)
Pomislim da će čitatelj poželjeti da dovršim što sam počeo pričati, a onda vidim da nitko ni ne misli od ovog nešto uzeti za sebe. Tada bih pisanje trebao završiti, izlet je završio pa se i ja vratiti kući.
Neću.
Imam tuđih misli za sve vas nepostojane , i nevjerne Tome, i Jude, i Utajivače.
Nemojte tražiti dlaku u jajetu, jer nastavak je samo moj odabir.
Kakogod nazvali tu našu igru, tu našu izmjenu riječi, istine, djelova dana, znam jedno; meni se sviđa i mislim da će se nekakav ozbiljniji smisao svega toga samo odjednom pojaviti kao čudo… kao čudo neviđeno….
Oprostite mi što zavirim i pod drugu stranu novčića. Sigurno nisam netko tko bih vam mogao nanijeti bol, pa čak i u nekom velikom nesporazumu.

***************

"Ali nema smisla da se u pismu, koje ti ionako nikada neću napisati, svaka druga rečenica bude sastojala od te dvije riječi i tri točkice koje nagovješćuju još teže osjećaje. Mogla bih ti reći još tisuću stvari, mogla bih te držati budnim pričajući ti noćima, ali sve bi se to svelo na te dvije riječi. Zar ne?"

"Nakon nekog vremena uvidiš tanku crtu između držanja za ruke i vezanja za dušu. I naučiš da voljeti ne znači oslanjati se, a društvo ne znači sigurnost. I naučiš da poljupci nisu ugovori, a pokloni obećanja. I počneš prihvaćati svoje poraze uzdignute glave i otvorenih očiju, sa ljupkosti odraslog čovjeka, a ne tugom djeteta.
I naučiš da sve puteve moraš sagraditi danas jer je sutrašnje tlo isuviše nesigurno za planiranje.
Nakon nekog vremena naučiš da i sunce opeče ako mu se previše približiš. Stoga, sadi svoj osobni vrt i uređuj svoju dušu, umjesto da čekaš da ti netko pokloni cvijeće. I nauči da možeš mnogo toga pretrpjeti. Da si uistinu snažan i da uistinu vrijediš.
I pamtim naš prvi put. Ti si se pretvarala da se ne bojiš, ja sam se pretvarao da me nije briga. Pamtim i zadnji put kada sam te vidio, onaj dan kada sam te zauvijek izgubio. Ja sam se pretvarao da se ne bojim, tebe nije bilo briga."
I ona je sretnija, mirnija, sigurnija. Vrijeme je bol učinilo podnošljivom. Naučila je živjeti s krhotinama neke davne priče ostale u dalekome gradu. I da je bliže, ne vrijedi!
Ionako bi bilo daleko.
Ipak, postoje priče koje se nikada potpuno ne prebole, ne zaborave. Tu su da te podsjete da postoji netko.. Stranac čiji je pogled nepodnošljivo ranjiv, dodir suviše ponosan.. Trag izgubljene bliskosti i dva spuštena pogleda.."

Ovdje ne razbijamo glavu o tome zašto je netko nešto rekao, što znači to što je netko napisao, ovdje stavljamo rečenice i stihove iz estetskih razloga, nešto što volimo, što je lijepo izrečeno/napisano, nešto što nam se sviđa.

Nekim pričama o ljubavi uvijek fale posljednje stranice."

*****************************


Pa napišimo ih, nismo mutavi!

ti si jedan ludonja, isto :)*

Nisam ja zatajio Isusa. To je učinio Petar.

hrabri sumnjaju. ostali samo bleje.

Imao sam u knjižnici gospođu koja mi je uvijek preporučila dobru knjigu. Isto tako bih ja vama preporučio da čitate mene!!!! Skromno rečeno, ali je bilo potrebno reći.
Gospođa knjižničarka nikad nije bila nagrađena za svoj trud.

e, Medo... jel bi mogao izdati knjigu(bila bi abnormalno čitana- poularna- plaćena- i blaaa), ali da je bez predgovora?

nekim pričama nisu ni ispisane posljednje stranice ;)

jutro :)

Mmmka, meni nisu potpuno shavtljive sve moje mogućnosti. Ni duhovne a ni magijske...ono " Ključevi gospodara svijeta "

Meija, dobro jutro. Kako se snalaziš u kombinaciji. Ili nisi još ništa ni pročitala?

Ako netko bude pisao kniigu, ja bih surađivao u tome da se napiše sretan kraj, ali da bude tužan.

ne bilo mi... al moram ići:)*

čuvajte se.

pročitala, još jednom ;)
i uvijek nakon tvojih priča poželim svoju napisati, ali nekak mi ne ide u zadnje vrijeme...kajaznam, ko da sam se začahurila :/

sretan, a tužan? kaj jedno ne poništava drugo?
ili je nastavak da su sve velike ljubavi tužne?

(kad ste zadnje plakali od sreće?)

Pišem blog zbog toga da se zabavim a ne zbog toga što moram nekamo ići. Baš je guska ova Mmmka. Mora ići...i što da mi radimo s tvojim umotvorevinama. da ih pamtimo kao " ipak se okreće "'. Idi, pa napišeš još jedan kad se vratiš a prije nego što opet moraš ići. Sve to ima smisla.

:/
Odoh na plazu.

Medo, ti si kralj bloga. Sad bih ti ispalio jednu pjesmu za novčić.

stiki, vidimo se na plaži. I pčele.

Meija..sretan-nesretan, tužan-veseo! Žišku?

Medo Debeli
nemoj se i ti ošišati!

Dudh, skupljaš trave po plaži?

Stari, mene gledaju a vide brlog i osjećaju ugodnu hladnoću.

Medo, kako znaš? Skupljamo morske trave, praveći od trave loptice i onda se gađamo međusobno. Čudno je kako uopće ne pogađamo tko nas je sve pogodio. Već uvijek nekog sa strane.

Hihihihihi starino, dobar!

Al' bolje da nosim kratku kosu.

dudač, a jel se špricate s morskim krastavcima? :))

I vidim da je sve manje ucviljenih na blogu. Ili zbog ljeta, ili se udružuju u ženske udruge za prekinute veze. Ili su uparene?Ode romatika s traktorima na plažu.

(uvijek se nekak osjećam krivom ak počnem začatavati tekst koji ima dušu..kao ovaj)

vratit će se s prvim kišama.....tuga raste na vlažnom ;)

Jeste li vidjeli na fejsu onog ošišanog medu? Izgleda kao vuklisica samo stariji. Vrlo opasno.

i zato uvjek stresem i posljednj poljubac tvoj
uzdignute glave, odlazim u nespokoj
drhtavim glasom naznacio si meni kraj
osjetio si, da, prolazno je znaj
gadeeeeeeeeeeee ma nek te krade....

meija, ne špricamo se. Nekima nije više do špricanja. Jer su ih ušpricali u Vukovaru. Idem na plažu di su samo Vukovarci. Plaža bez imalo hlada s plavom tablom na kojoj piše da je zabranjeno kupanje.

na fejsu imam samo jednog medu....i ne djeluje ni malo opasno :))

Meija. da tok bloga može ići nekim drugim kanjonima, išao bi po njima. Blog ide onim putem koji je za njega određan još prije reinkarnacije. Dakle, bez bojazni!

Jeste Medo, upravo tako i zato treba iskoristiti takav trenutak da bi se podigle trošarine i porezi. Ionako nam se ne da, a kad smo na plaži baš nas briga.

dudač, bum se pravila da kužim kaj si napisao ;)

Medo, na fejsu sam prijatelj s jednim psom. Da se mene pita ja bih ga ošišao. Da liči na Pankrte.

03, dobro jutro i stihovima i tebi!

ok, Medonjo...ali ja se nekak uvijek zguram između redova i tam se zašušljam..ak mi je ugodno :)

medicu hvala takodjer...

Meija, Dudh hoće reći da ide na plažu od posebne državne skrbi.

da ja znam pisati ljubav pisala bih je po eteru tako da niti jedna stranica ne pofali.

a ti medo znaš lijepo pisati.

ivančice, tvoje oči su plave.

ne, dud, moje oči su tamne :)

Schch, a računaš li na vjetar, hladni sjeverac, ili snažnu buru...i odoše riječi...Moraš im prije utrti put pa onda dozvati vjetar.

Neki ljudi nose vjetar sa sobom!

Hihihihi ivančice, ta to mu dođe na isto.

Dudh?

Meija radi!

ive, ispiši ljubav vrhovima prstiju po tijelu, ak ne ide drugačije ;)

S vjetrom u kosi.

njegovo je rame tetovirano
njegov je zagrljaj čvrst

Ljubav se piše čvrstom rukom u kamenu i zato nastanu potresi kad se slova brišu. ( sve sam bolji ...trebao bih se zaustaviti )

njegova je djevojka prkosna
njeni su nokti srebrni
njen je zagrljaj topao
ona ima sve što želi
kad god poželi

on odlazi gdje želi
kad god poželi

medo, ne računam na ništa, to i jest naljepši dio kolača. barem za sada.

dudh
samo ako ima dvije stotine u džepu
inače ne
kartice i tekice se ne važe....

Napisati nešto u stilu:
'Kao da početna riječ sudbine svakog od nas nije ispisana na tvrdoj površini neke hridi?"

meijo, neloša opcija :) no dobro, što se mora..

Medonjo, a kae s dahom na vratu? i s njim možeš štošta ispisati
ili da budem praktičnija...ma ne, ne bum... :))

Bome ivančice, račun nam stiže tek na kraju. I račun treba odmah platiti.

ive, bolje vjerovati u pročitano ispisano toplim dlanom nego riječima, isto tako toplim :)

nakon plaćena računa
nestane romantika
dobrodošla stvarnost

dud, kako to da u ljubavi nema računice, a račun nam ipak uvijek ispostave?

Ti nisi ...a niti ja ...mi smo sad drugi ljudi..ali trebaš mi....
da ostaviš poruku u mojim novim cipelama...s uputama:Ne žuljajte njena mala stopala
da pošalješ Pismo u boci...na sve strane svijeta....pismo u kojem kažeš kako ćeš me maziti ...do kraja postojanja...štititi i ljubiti
da ušutiš buku u mojoj glavi...reći mi ...tu sam
ali ti nisi.....a niti sam ja

I tu nema ni kartica ni teka. Samo tvrda stijena. Od stoljeća bogtepitokojegigdje )

Medo, ta rekoh ti već jednom da je naša sudbina ispisana na listovima palmi. Zato su mi se neobično svidjele one tvoje palme.

meija, da. bolje živjeti sto godina kao milijunaš, nego sedam dana u neimaštini :)

An, prije ili kasnije ipak oni navrate. I to ne slučajno. Budu tamo!

ivančice, zato što često ulazimo s predumišljajem. Damo, dat će nam se. Ljubav s predumišljajem.

ive, aj me ne guraj u materijalizam..viš da pokušavam danas postati romantično cmoljava...ono trudim se i trudim....i....ne bu mi uspjelo :))

(hebeš sve, ne ide...ljubav je kad mu ne pokušavaš, u usta, zgurati smrdljive čarape, ostavljene ispod kreveta, nego ih pobere i baciš u vešmašinu... i u prolazu ga cmokneš :P)

Čekaj i kada čekanje dojadi svakome koji čeka
:)

znači ako zakoračimo u ljubav spontano i bez predumišljaja, napravili smo pravu stvar. i to bez krčmara i bez računa.

ali koja je vjerojatnost da je ona s obje strane lišena ikakve računice? vrlo malena.

Ljubav zakorači u nas. Ako nam je srce otvoreno. I dovoljno veliko.

možda ne zna dobro zbrajati, pa se zezne ;)

meija, mene ova pjesma uvijek raznježi: http://www.youtube.com/watch?v=WQVz21i38Wc

treba imati srce ko pulski aerodrom
svako tolko neki avion na njega sleti
nikako ne kao Pleso, sjebati će ga francuzi...

Jeste, starino, upravo ko pulski aerodrom. Il' bar ko soba koja može da primi 5000 ljudi s dignutim čašama.

nije ljudima lako s tolikim srcima :) bio je neki spot, joj, ne mogu se sada sjetiti od koga.. uglavnom, glavni akter spota nosio je ooogromno srce u rukama i vidiš onako među prolaznicima, u gradskoj vrevi, hoda njegovo srce a on viri preko njega ne bi li se negdje spotaknuo, pao i razbio nos. fora video :)

ma znate kaj, super je kad nam oko glave cvrkuću ptičice, leptiri zvrndaju po trbuhu..i niže...ali čini mi se da su veće šanse da ljubav traje kad je taj cvrkutavo-zvrndavi dio što kraći i krmelje na očima na vrijeme skinute ;)

Obično se spotičemo o um. S nama je od početka i zato je vrlo lukav. A srce dobivamo usput. Neko mišje, neko lavlje, neko Gandhijevsko, a neko hajdučko.

dobro ti zboriš, meijo. mudro. i ti isto, dud.

dudač, a kaj ak je um potreban kao nužnost gledanja iznad ruba ružičastih cvika?

meija, to može samo miran i sveobuhvatan um. A za takv um je potrebno puno treninga ili more. A Đorđe bi dodao i znoj.

dudač....ma nekaj je u svima nama odavno upisano, i bez treninga
mogu ne znam koliko trčati i pripremati se za maraton, ak znam da bum nakon prvog km isplazila jezik od muke ;)

Ne znam, valjda se to zove zanshin i mushin.

svejedno vas sve puno volim!

meija, ta nakon jednog kilometra može slijediti samo još jedan kilometar.

Pisi Medo pero ti se pozlatilo...pisi ,nemoj stati ako nista drugo ,radi svih onih, koji neznaju ovako pisati a cute iste emocije i gaze iste staze..
Probat cemo :)

Anima, hoćeš li mu i ti nešto dati? Makar kolača.

da, u naš kod su utisnuta neka bitna obilježja koja nazivamo ljudskima. ali tek kada uskladimo um i srce, a to možemo postići samo radom na sebi, tek kada ta dva "elementa" dovedemo u red, tek tada smo zaista otvoreni za ljubav.

dudač, može
a može biti i ispružena varijanta na travi, s nogama teškim ko olovo, bez nastavka

kad bi sve u životu bilo samo stvar treninga u savladavanju prepreka, bilo bi nam lako. ok, možemo uz malo/puno truda, kako tko, paziti da ne razbijemo nos na prvoj, ali.... :)
;)

hoćeš reći da ne treba komplicirati i iz svega raditi nauku :)

ive, ja sam kopija svog tate. po svemu.
imala sam 12 nepunih kad je umro. nisam imala baš puno vremena da upijem njegovo ponašanje, a opet, identično, kao on, reagiram

i to su ti kodovi. naši. upisani. i neizbrisivi
:)

kompliciramo, ak pomaknemo u stranu hormonalni status kao definiranost stanja duha i tijela, kad smo nesigurni
barem je to tak kod mene
:P

E da meija, tu smo dakle. Kod bubrega. Energija bubrega upravlja sa svime i umom i ljubavlju. i hormonima i otkucajima i temperaturom....ma sa vascijelom homeostazom i s onim još suptilnijim. I zato čuvajte bubrege.

može i tako, može i genetski kod, iako sam kada sam pisala o tome imala viziju nekakvog univerzalnog ljudskog koda. nekakvog ključa koji je svojstven svima nama, dakle neovisan je o vanjskim faktorima, razlika je samo u "veličini" tog ključa.

iskreno, nemam pojma čija sam kopija :) moram pitat nekog od najbližih :)

dudač, a zakaj je energija konkretno vezana za nekaj?
kaj ona ne bi trebala biti izvan granica i unutar svih granica?

ive, bum i ja ponovila: može i tak :)

samo, veličina tih ključeva bi trebala biti jako varijabilna jer ipak, čak i u suštinskim stvarima koji su životno određeni, itekako se razlikujemo

skonija sam genetskim kodovima u kojima je sve ostalo, a bitno "zipano" ;)

http://ebooks.antikvarne-knjige.com/komadic/index.html

to je istina, okolnosti nas određuju u velikoj mjeri.

moram sada ići, lijepi pozdrav! :)

idi :)

(zbog ovakvih zapisa i čavrljanja još uvijek volim blog :)

hm....od vremena do vremena kad te čitam kad doista pišeš...požalim što ne živim tako u tvojim pričama...makar u prikrajku. čine mi se ko čini pa me opčinjanju...utaman!

Sara, i ti dobro pišeš. I Meija. Kad pišete a ne kad vodite rat o kojem nemate pojma. Vaš mi je rat ugodna zabava i potreban. Za danas. A sutra. Sutra će te napisati svoju ( nečiju ) priču. I bit će opet jako dobra. Kao sve do sada.

nekim pričama i ne pristaju posljednje stranice

al ja bih voljela da takav čovjek ne živi samo u pričama! ja bih voljela...o kako bih voljela ko dijete okusiti sladoled, onjušiti dinju (koju iako ne volim i ne jedem al zamamno miriši)...i tako bih voljela pričati o tome što sam voljela. njemu koji zna o čem pričam. ne mora čak razumjeti (izgleda da su svi umrli već u prošlom životu?), samo nek gleda kao da!

Pjer!
I pričama i filmovima. Uživam kad me autori puste da naparvim svoj završetak i da se tako ponašam. H
odam oholo i ponosno jer sam našao najbolji kraj. Naravno, za sebe. Za svoju dušu.

Pričaj u mislima. Uvijek ima onih koji i to čuju. Ponekad ti se i jave. ali ti njih ne čuješ... ( ovo je o svemiru a ne o bogu )

Upravo tako Medo
upravo tako

Pjer, jel ti mene ponekad zajebavaš? Ma. može, samo pitam?

:) Medo
dakako da volim zajebanciju
ali poneki put volim i ozbiljno

Medo, Medo....kada čitam tvoju priču moram analizirati sebe, jednostavno čitatelja navedeš na to.....
današnji zapis me rastužio, uh....nema veze, ipak jedva čekam sljedeći.

da si 10 g mladji zaprosila bih te Medo, eto toliko o tome i općenito:)))))

(ps. makar mi nije jasan taj poriv za patetikom i tužnim pričama, i kod tebe i općenito, ono wtf??zato ne volim Đoleta..il Cohena u većim količinama, ma čak i manjim).

pridružujem se klubu obožavatelja...karticu sa rednim brojem, molim...i di je ona opcija- like i oću da me se stalno izvještava, a može i citati isto:))
dobar si medo dobar, a akžu blog umro---bah neznalice
stay well:)

da si 10 g mladji zaprosila bih te Medo, eto toliko o tome i općenito:)))))
Autor: Vinslet_ | 19.07.2013. u 13:28 | opcije

Vinslet, ispravno bi bilo reći: da sam 10g starija zaprosila bih te Medo...

onako ispada da Medo nešto nije kako treba. do tebe je Vinslet, do tebe :)

Flin, ja sam toj Vin već htio udjeliti packe pa sve mislim, ajde, neka je , naša je, pametna je, nije dosadna kao ja...ali da je 10 godina starija...bila bi i 10 puta mudrija...neka nas na našim godinama ...svoj na svom!!!

ma nije ni do mene ni do glede Mede..samo glasno razmišljam))

pa ja samo čekam Medo da mi netko napiše kakvu pametnu packu pa da i ja malo budem mudra, ne samo pametna;)