...tamo negdje, između......

Ne znam zašto svako jutro dočekujem sa radošću, nadom, pa budim se sa osmjehom na licu. Da li sam po prirodi takav ili samo sanjam lijepe snove? Neznam… Toga radi u jutarnje sate više ne pomišljam na tebe, skuham jutarnju kavicu i uz nju obično prebirem «životne stvari», plaćene i neplaćene račune, te ne daj Bože, ak' je stigla i koja opomena. Kad završim sa tim «financijama» prelazim na evidenciju klope, čega ima, čega nema i koje su eventualne potrebe a onda se sjurim do auta i brzo na posao.
Danas sam slobodan pa sam čak na trenutak i poželio ne raditi ništa no frižider mi je zjapio prazan sa «zelenjavom», niti jedna paprika, niti jedna rajčica i da ne nabrajam dalje…Obično to nabavljam na obližnjoj tržnici, no danas mi je namjera bila provesti dva-tri sata u vožnji biciklom. Ne znam zašto, ali to obožavam, a sve manje je vremena za to, uvijek ima nešto preče… Vožnja biciklom me oslobađa napetosti, uživam u osjećaju prijenosa snage i energije na to metalno, osamnaest brzinsko «čudovište». Više se i ne sjećam kada sam ga kupio, Rog-Senior, no još je uvijek originalan, tek sam koji put gume na kotačima mijenjao.
Mislim da nema toga što može zamijeniti zadovoljstvo koje se osjeća po završetku vožnje, kada sav znojav i pomalo umoran ulaziš pod tuš. Kao da si cijelo vrijeme……………
Dobro, o zadovoljstvu i što ga … i koliko ga čini nešto, možda nekom drugom prilikom… bude li je.
Uzeo sam bic iz šupe i krenuo, u prvi mah i besciljno, no onda se sjetim kako imam u obližnjem selu prijatelja. On je geodeta, radi u gradu no ostade vjeran svome selu i povrtlarstvu. Ima svega preko cijele godine, kadikad i za prodat. Susret je bio srdačan, kao i uvijek i nakon obaveznog, gotovo ritualnog pozdrava, pitanja i odgovori… kazao sam mu razlog mog dolaska. Nasmiješio se a sa razlogom, ponekad sam se šalio na njegov račun radi tog poljodjelstva. «Ovoga puta ćeš sam, moram zgotoviti trasu što sam nedavno snimio, radi tehničkog» -reče.
Nije mi bilo prvi put, i znao sam tu njegovu «njivu», sa paprikom i rajčicama. Put do parcele i nije bio asfaltiran, kolski prašnjav put. Vozio sam bic lagano, po tim ravninama i neravninama, prenio ga preko jednog kanala i prečicom stigao, malo i gurajući Seniora. Tu, na susjednoj parceli već su dvije seljanke brale svoju papriku… Pozdravio sam ih kao stari znanac, na selu se svi poznaju,pozdravljaju.. Odzdravile su i nastavile sa radom uz priču i povremeni smjeh… Imale su one svoje priče i nije im bilo dosadno. Malo sam i prisluškivao. Znam da nije pristojno, al' da čujem o čemu pričaju te mlade žene, jedna 27 a druga 3o godina. Pričale su o računalima što su obje kupile nedavno, o karakteristikama, procesorima, memoriji, video karticama (jačim, a i onim drugima). Dobro su poznavale konfiguracije, te da je Atlon brži u igricama a Intelovi procesori bolje obrađuju sliku i zvuk… Bio sam zabezeknut pričom dvije seljanke, pričaju o radnom taktu procesora, frekvencijama, nosećem valu, harmonicima, logičkim kolima … i beru rajčice… i papriku. O svim tim «pojmovima» nisam imao pojma, … cijeli život radim kao drvosječa ili pružni radnik, sa macolom u ruci.
U jednom trenutku su napravile predah, pozvale su i mene, da se upoznamo. Rado sam im se pridružio, te po upoznavanju malo i popričasmo. Starija je bila udana, dvoje djece, muž radi u gradu a ona kućanske poslove, frizerka inače. Mlađa završila ekonomiju, nema posla, bar ne odgovarajućeg, a nije joj sila prihvatiti bilo što. Raspitivale su se nešto i o meni, mom poslu, kako živim… Bile su razgovorljive, vrlo prijatne i ugodne za oko, za druženje…
Kasnije sam otišao, naravno, sa svojom berbom i nešto mi se stalno njih dvije vrzmaju po mislima, pa ta paprika, rajčice i njihova priča o tehnici, kompjutorima, radiovalovima, modulacijama, kodiranju signala, entropiji i harmonicima… Gdje su tu one ženske priče, pomalo i neki sitniji trač? Ili je to nova generacija ženskih, obrazovanih i dobro obaviještenih o tehnici? …'emti znanje, 'al je nekad bilo lijepo,… i bez kopjutera, bez virusa, i svih tih silnih programa i programiranja (objektno, strukturno).

hahaha, ufffffffff da samo mlade a sto je sa tetama i one su napredne....sve znaju vjeruj...heheh

:)
- Znaš, ja imam :Google+, Facebook, Twitter, Skype račune ............
- Čovječe, a imaš li ti život uopće
- Hm..... Ne! Možeš li mi poslati link?

Hej, darling! Očito je onda kako ti i nije dosadno, čim ih imaš više, pa ih onda možeš i mijenjati, po želji, za sadni dan i vikende. Angelika, Dakako da imam život, a što dokazuju i račini... Život se plaća, neki put baš i ne malom cijenom. Koji link te zanima?

ma nije stvar mijenjanja akce, vec trazis sebi srodnu dusu....a put je trnovit...

Ništa čudno, darling, oduvijek je put do ruža bio trnovit.

Akce,
samo asocijacija na tekst,kratak vic
:)

Je Angelika, tekst je u jednoj mjeri i oštucan, jer priče iz života u reali obično imaju mnoštvo sličica, lijepih, a i onih drugih...

Znam zato seradije hranim vicevima
hočeš li još koji na temu...pc iliti komp

joj samo se pitam kad cu biti kompletna....nejde pa nejde

Darling,
sigurna sam da si preskromna,vjerujem da si brala i paprike i rajčicu
a i ovdje si .....computer literate
a viruse......ma znaš ti rješiti
poz

angelika sad berem lude gljive....uspijeva mi..heheh