Umorni Bukovsky

" Pisanje je kao poljupci, samo se ne dodirujemo usnama "

U ovaj poprijeki, prevrući, trideseti i neslani petak, u dijelu internetske sobe, između zida, kreveta i zida, prije ručka a poslije nesanice, idem vam dosađvati. Znam što radim. Dovesti ću svoje pisanje do apsurda i onda ću pobjeći u tišinu samog sebe. Negdje u meni mora postojati mir. Kakav sam ja to alternativac? Neću ni misliti da ne mogu.

Glumit ću žutu ružu i brojati do 64 .

Ljubav me uvijek posjećivala.
Ljubav me je uvijek primjećivala!
Nekad potajno, s maskom, a nekad sasvim otvoreno, javno, radosno kao da je upravo tiskana u novoj nakaldi.

To može čovjeka ponekad zabrinuti.. te izdavačke kuće… trebali bi i za ljubav uvesti tehničk pregled.
Ako ne prođe, neka se sredi i popravi. Hoće li tražiti nove dijelove, ili kupovati polovne, nije važno. Važno je da je ispravna.

Molim vas, pročitajte ovo:

»Svugdje gdje sam ja ima oaza, sunca, hlada, izvora, noći, dana, ima toliko raznolikog i tajanstvenog života, u meni se krije tajna nastanka.
Radim ono što sam naučio raditi; gledati, hodati, slušati, mirisati i dirati vrhove neobičnih planina, ili bar onih koje sam vidio, smijati se svojoj radosti i svojoj zanesenosti, pa i plakati, ako tako hoće godišnje doba ili dužina čekanja.
Tada se ljubav otkrije u čitavoj svojoj ljepoti i veličini.
Tada ti jedna sličica objasni smisao jednog dana, jedne pjesme, jednog zvona i jedne slobode. (Ne mogu svi ljudi biti jednako slobodni i jednako sretni… i svako zvono ima drugačiji zvuk )
Tada postaje jasno zašto govorimo ''vječno'', ''zauvijek'', ''samo ti'', samo tvoj'', zbog čega govorimo zakletve tako strasno i iskreno, i zaželimo zaista povjerovati da govorimo istinu… i da govorimo zauvijek! »

Zato pišemo, čitamo… i ponavljamo se.

Potreban je samo jedan petak, malo svježine, malo hlada i igra boja u njemu, pod palicim sjena i vjetra i otkrivam čudo u sebi.
I to je meni najljepše, prepustiti se tom trenutku sreće kojeg možda nisam ni zaslužio. Da toga nije, nikad ne bih čuo svirače, nikad ne bih znao kako zvuči razbijena čaša, nikad ne bih čitao poeziju, nikad vam se ne bih javio.
I kad ovako to opišem , kako mogu pomisliti da sam jako važan zato što volim, i da je ta ljepota neke ponovo nepoznate emocije prema jednom ramenu toliko važna.
A predmet moje ljubavi je nešto najdivnije što sam vidio, što mogu zamisliti, što postoji…
Zaista bi bilo divno da se mogu sjetiti svih tih bivših ramena.
Koliko bih dragih i ugodnih obloga mogao staviti ovog trenutka na svoje srce…

I zajebati ovu aritmiju.

Medo Debeli
meni vele smršavi
pa te sve bude prošlo
ja nekako ne vjerujem

Kako ljudi popizde
kad zavole život.
:-)))

Meni je govorila da prestanem pušiti, pa piti, pa jesti, pa ćelaviti, pa više zarađivati. Kad sam sve ispunio, onda je tražila da bude veći i da ja budem višlji... Nisam znao da sam odmah trebao odustati .

Jutarnji, je l' ti ne kužiš da je tebe ne volim!? Onak, neka mi intuicija govori da ti nisi ti, već netko poznat.

A to je meni onako prekobitno važno?
E malo si se debelo međedovski sprejebo.
:-)))

Sanader je govorio: " Idemo dalje! " Što dalje!

jutarnji
mene su učili neka barem u gostima budem pristojan
kaj tebi nikada nisu rekli: pazi kako se ponašaš, nisi kod svoje kuće!

ti i ja ne ponavljamo se,pišemo zajedno http://www.youtube.com/watch?v=rlIPlxgli4g

ne idite našim tragom mi smo izgubljeni

nađite svoj put

X-100, što misliš da li bi jedna ratna istinska priča privukla cijenjeno čitateljstvo na blogu bar da to pročitaju, a?

Ja njemu meditativnu metodu da ne zavoli život
a oni mene otpratiše po kratkom postupku.
U redu.
Očito zalutah.
I otresoh prašinu sa boroleta.
:-)))

jutro :)

sve je u nama. ono izvantjelesno, ovom u nama, daje oblik ;)

i boju
miris
okus

svašta nešto :)

ratni putopisi ne postoje,rat je sumrak života,mislim sumrak ljudskosti

Romane, glede puta?! Netko je rekao , a živa je istina; kad si na Južnom polu, kamogod krenuo, ideš na Sjever... E, takav ja put volim.

Meija, na ovakve uokvirene komentare, jasne i pune vjekovne tradicije, najbolje je odgovoriti:
" Dobro jutro, Meija!"

odi vrit!
to ja tebi, iz blogerske ljubavi, Medonjo ;)

koordinatni sustav medo,mogu u nebo,prošlost,putovanje je bitno valjda http://www.youtube.com/watch?v=i651udKavCA

Ako je to na Sjeveru, idem!

na semaforu samo ravno, na sjever ;)

malo dalje medo http://www.youtube.com/watch?v=tJ-aFOTb-Zw

Dobro jutro,
i hvala za još jedan poljubac..
:)

Nismo li to zvali izmještanje snaga na nove položaje?!

Angelika, googlaj malo i naći ćeš 88 medinih pričica kao knjižica pod naslovom Umorni Bukovsky...
A, hvala!

je sirius-b medo

odmor pa dalje

Medo, ne bi vjerovo al' ovdje, u Rovinju, postoje ljudi koji su tik uz more, a nisu se okupali 20 godina u moru. Protiv poreza sam svih vrste, ali bih razmislio da te ljude oporezujem. Ili bi ih "humano" preselio. Ko onomad muslimane i hinduiste.
A od "poljubac" tvoj puca jelek moj.

Nije meni do mora...meni je do smjera. A smjer je jedan na jugu: Sjever!

Yenkie. Ja pratim tanku žutu crtu.

prodajem dušu za jedan dan na moru
ponuda vrijedi sat vremena

Meija, gledajući i prateći nogometne transfere, tvoja se duša najprije mora otkupit da bi bila slobodna, a onda formirati novu cijenu. Inače ćeš otići u bescjenje.

Kao Samir!