Umorni Bukovsky

Da li se sjećate kad ste zadnji put vozili auto na rutinu, odsutni, udubljeni u neke druge misli, zauzeti radošću, napamet??
Kad su te misli ružne, onda to nije dobro, ali kad su one dio nekog što volite događaja koji je pred nama, onda si opraštamo..
Prijatelj mi se javio s rijeke da na našem mjestu riba grize, ludnica, i da hitrno dopičim. Nisam puno razmišljao, pogotovo nisam dvoumio. Udaljenost je bila ( i danas je ) točno 26 km.
Otkazao sam sve dejtove, chatove, ručak, večeru.
Nakon desetak kilometara pristigao sam na zavojitom dijelu ceste šleper, ali šleper koji je vozio desetak km iznad dozvoljenog ograničenja..ono 50/60. Teškom mukom sam pristao na to.
» Stani, medo, znaš da tu uvijek ima policije i radara, i kamera, i lokalni, i županijski , i državnih.«
Valjda dva km prije skretanja na lokalnu cestu, nisam ništa planirao, drogirana budala, dao sam gas i prestigao kamion…i nastavio voziti istom povećanom brzinom. robot, kao robot ribič, kao robot ovisnik. I bila je ispred mene poznata ravnina i poznata preglednost ceste. Nije bila dovoljna preglednost onih dvorišnih mostića, kestena, I da, policija, ispod kestena, u hladovini:
-» Dobar dan, kontrola prometa, vaše dokumente , molim.« - kad sam skrenuo i stao. Fini, uredni, stariji gosodin, nepoznat ( vjerojatno neka njihova horizontalna rotacija ), čak simpatičan.
Dadoh mu sve, i sve on polako pregleda, zaklopi i zadrži. Nekim blagim i utješnim glasm me obavijesti:
» Vozili ste malo prebrzo!«- učinilo mi se da neće biti ništa gadno kad je čovjek tako fin.
» Vozili ste 83, a dozvoljeno je 50!«
» Prestizao sam ovaj kamion!« - uplašeno sam pokazao na šleper. Njega je obrađivao drugi plicajac jer su i njega zaustavili, -» pitajte vozača da smo sve vrijeme vozili izmeđ 50/60.«
» On je, ali vi niste. Znate li kolika je kazna? Ne? Tisuću kuna i dva boda.«
Dobro je da sam sjedio. Izašao sam van , i AP ( ako prođe ). Diplomacija. Primitivna. Pokušaj , medo, nemaš što izgubiti. Sve sam karte i adute ubacio na ovog finog nepoznatog čovjeka, opću rječitost, možda je ribič pa će me razumjeti, možda je i on ovisnik o nečem drugom, možda zna nekog drugog dobrog čovjek s kanilom, iako nisam izričito pokazivao na hendikep. Uostalom, pa čuo je koliko me čuje. I sve to vrijeme sam izbjegavao pogledati u drugog policajaca, mlađeg, koji je očito bio šef patrole .
» Gospon policajac, jebeš ovaj moj današnji ribolov ".-pokazao sam puna auto pribora, " Znate što možemo naparviti s tisuću kuna? Kupiti odojka, platiti pecaru, kupiti pića, počastitit cijelu vašu smjenu. Proveseliti se svi skupa negdje uz rijeku, uz pjesmu, šalu, pecanje… Ionako, puštam ribu… možete li naplatiti neku kaznu bar bez bodova?«- pokušavao sam ga lagano dobiti i na finoću, praviti kakve takve kompromise.
» Zakon je zakon, pravila su pravila!«
» Znam, znam, ali znamo da se sve krši, ruši, kupuje, plaća. Koverte svuda…medicina..gradnje, zaposlenje, provizije?«
Šutio je. Ja sam nastavio mljeti bez stanke i bez razmišljanja da li me razumije ili ne. Nisam mu dao šanse da se izvuče iz dileme. Osjetio sam da se koleba. Dilemica.
» Gospodine, ja vas razumijem, ali razumite i vi mene. Radar vas je označio, šef je vidio, šef mi je rekao koliko ste vozili. Ja bih vas možda pustio kad bih ja odlučivao. Ako vam on oprosti , nemam ništa protiv !«
» Pa, pitajte šefa, možda mu je neki dobar dan, danas?«
I on stvarno upita šefa:
» Što da radimo s njim?«
Ovaj je strogo pogledao kolegu, još strože mene.
» Ma, pusti ga!«- rekao je nezainteresiran.
Malo se iznenadio, ( bilo mu je drago jer je očito šef jako zajeban ) vratio mi dokumente, upozorio da pazim, zaželio sretan ribolov a ja sam zbrisao da sam jedva sigao reći » hvala »
Kako nekada treba imati i malo sreće.
I još nisam častio smjenu, a nisam ni bio s kumom , osim ono u prolazu, ruku gore.
»Šefa« sam prije 30 godina držao na krštenju. Imenjak. Karlo. Dragec. Dragutin.
Mali Kum.

Jučer sam vozila starom karlovačkom, ograničenje je 40 pa do 60, koliko se sjećam. Skoro cijelom duljinom su kuće, uz cestu. Nije baš bilo vidljivih ljudi, nema škole, i pomislim si - uh, mogla bih potegnuti stotku bez problema. A kaj ako iz nekog dvorišta izleti dijete na biciklu? Subota je, ljudi su doma, lijepo je vrijeme. Ograničenja nisu postavljena bez veze, jel tak? Da bi ponegdje mogla biti dozvoljena veća brzina, bi..

ček medo
a jsi roširen, jebem ti
ne stignem ja sve to, cili dan nakuhavam

Vozila sam od 50-70, osjećala sam se kao da stojim, ali potrošnja nikakva :) Eto, uštedila sam benzin

http://www.youtube.com/watch?v=ajx1UVI0sUc

ja neću nikad položiti vozački
ne razlikujem lijevo i desno 8možda to zbog hdz-e politike)
ne, ozbiljno, ne znam
znam se uhvatiti da razmišljam koje mi je liva, koje desna ruka (ajd za noge nije nelogično)
nedavno mi biciklistica dovikuje - glupačo, vozi se desnom stranom
ja njoj - kurbetino, ja sam u sdp-u
jednostavno ne znam, miješa mi se to.
prije sam pisala livom rukom

Kroz Zaprešić i sela okolo je ograničenje 40 km. Radi škola. A nigdje žive duše, nigdje djeteta a i ljetno ferje je. Zar se ne bi moglo staviti 40 i ispod toga 9-6 mjesec? Ovako, sa slovenskim tablicama i s 40 km izgledam jako blesavo na ovoj vrućini. Prestigne me bager.

Uvijek skreni kontra lijevo. Zbog vukova.

A moj kume ne uzdaj se u me nego u se i u svoje kljuse.

Usput, zar nije Karlo Veliki, a Filip Mali?

Mislim da ovaj stariji policajac nije ni danas skužio da me je pustio kum. Misli da je on. I hvala mu.