eti

Negdje na Velebitu

Nakon naporne večeri mnogi su se povukli, osjećala se hladnoća u zraku...sve što hoda i gmiže zavuklo se u topinu kuće, brloga, pećine.

Umorno spuštam glavu... Pramenovi crne kose rasuti su po jastuku... znam, on noćas neće doći k meni.. ostao je s nekolicinom da uživa u plesu i spijanju posljednjih kapi lošeg Wiskeya koji je jedini preostao.

Vino i ples učinili su svoje.... mir se proširio mojim tijelo...udovi se opuštaju u ne baš udobnom krevetu planinske kućice.

Plutam u izmaglici slatkog umora, pogleda prema rezbarijama na krevetu s kojeg me gledaju požudni pogledi vuka... lisice.. medvjeda..

Negdje daleko čuje se zvuk bubnjeva i smijeha, soba gubi obrise i uskoro sam snu... no,prekratko,sve postaje svjetlije i svjetlije...okrećem glavu prema prozoru.

Još je mrak!

Sve okolo sjaji...nedefinirane boje...četiri osobe...na uglovima kreveta stoje...teško ih je razaznati u ovom nezemaljskom svjetlu.

Tko su?

Otkuda su se tu stvorili?

Što hoće?

Mirno promatram!

Mišićava i savitljiva tijela i čvrstih ruku lako podižu krevet...lebdim...skupa s krevetom.. još pokušavam uhvatiti koju misao..

Ah, bilo je i vrijeme!

Odjednom u ogromnom prostranstvu sam obavijena tamnim nebom... moja 4 noćna prijatelja čvrsto drže krevet...ne mislim na strah!

Zrak je punu glazbe koju nikada prije nisam čula...odjekuju ljubavlju nanizani zvukovi harfe na mjesečini.

Sve poznato ostaje daleko iza mene.. na poljani sam okrenuta prema vrhovima Velebita...osjetim opojni miris noći, visine, divljine...

Moji nebeski vodići nestaju.

Mali bazen s vatrenim kamenjem iskri u blizini, i tihe mlade žene što sjede iz rub zovu me da se približim. Osjetim težinu haljine...zatvarač mi se urezuje u kožu kao trn na ruži...svlačim je...

Čekam zagrljaj vode koja je namirisana jasminom, činim sve da se preselim vlastitom voljom ...nježno ispiranje znoja i iscrpljenosti,polako podiže valove.

Djevojke mi češaljaju kosu i brišu vodu s moga tijela, utrljavaju ulje koje miriše na cimet i vraćaju me u moj krevet.

Gola, mirisna ispod neba i planine, u iščekivanju opuštam svoje udove.

Negdje iznad Bogovi su hrabro gleda dolje na mene, a ja tražim sazviježđa i znakove njihova odobrenja.

Tada zvijezda zasja ravno iznad kreveta, svjetlija od bilo koje zvijezde što sam je vidjeli prije...

Ona dolazi prema meni, kao tapiserija pretače se svjetlost dok se pridružuje meni na zemlji...

još je veća, približava se, sve dok od njezina sjaja okolina ne zadobije purpurne boje.

Svjetlo postaje fokusirano, i poprima oblik..malo je preveliko da bi bio samo Čovjek.

Hvatam dah u grlu!

Ne razaznajem lice..osjetim tek obrise tijela... i energiju .. od svega izdvajaju se oči, pogled koji koji odiše inteligencijom.

Sve to ga čini većim.. postaje ogroman kao planina iznad mene dok tako stoji ponad kreveta.



U ruci mu lotos, tisuće lotosa...osjetim kako se cvijeće kreće mojim tijelom, veliki buket nježnome škaklja sa svojim laticama.

Prelazi preko grudi, niz torzo, preko pupka, i dolje, dolje na noge i natrag.

U iščekivanje sve bubri u mom tijelu..latice me dodiruju kao tisuće mekih prstiju...

Mogu osjetiti iskonsku snagu koja kreće prema meni a zrak je prepun u radosnih božanstvenih povika koje čujem u svojoj nutrini. ...gusti miris lotosa osjetim u nosnicama...

i odjednom preplavi me val blaženstva koji se stapa izravno sa mnom. ...

i u trperavom trenutku vidim Božansko lice ispunjeno ljubavi, žarom koji se isprepleće valovima mojih snova...

Božansko lice, nalik na nebeski svod - nepoznato...primamljivo ...



Budim se sva rumena...Sada već sviće...

Lijepo
vrlo lijepo
najljepše čak!

Budim se sva rumena...Sada već sviće...
a san? ;))

Koliko ih ja tako pospajah ...
Idući put, preuzmi kontrolu i upitaj ih nešto ...

Tko zna da li je samo bio san... :))
Boljeg ljubavnika nisam imala :))

Je Klunu... budem..:))

nažalost vidim da je prošlost,žao mi je..

Aha.... par mjeseci je prošlo.. ali ponoviti će se...:-))

Velebit ima svoje vile

..mora da taj ..velebitaš.....ima poskoka u hlačama dok si ti tako sretna,....:)