Umorni Bukovsky

"Jamie je rođen iskrivljenog tijela i sporog uma. U dobi od 12 godina još je bio u drugom razredu i izgledalo je da nije sposoban učiti. Njegova učiteljica, Doris , često je bila ogorčena zbog njega. Meškoljio bi se u svojoj klupi, slinio i ispuštao groktave zvukove.

Ponekad bi, opet, govorio jasno i razgovijetno, kao da je neko svjetlo prodrlo u tamu njegovog mozga.

Ipak, većinu vremena Jamie je iritirao svoju učiteljicu. Jednoga dana nazvala je njegove roditelje i pozvala ih na razgovor. Kad su ušli u praznu učionicu Doris im je rekla: "Jamie bi zaista trebao ići u školu za djecu s posebnim potrebama. Nije pravedno prema njemu da bude s mlađom djecom koja nemaju poteškoća s učenjem. Pa, među njima je razlika od pet godina."

Majka je tiho plakala u papirni rupčić dok je njezin suprug govorio. "Gospođo učiteljice," rekao je, "Nema škole takove vrste u blizini. Bio bi strašan šok za Jamieja kad bismo ga ispisali iz ove škole. Mi znamo da se njemu ovdje jako sviđa."

Željela je suosjećati s nima jer njihovo jedino dijete bilo je neizlječivo bolesno. Ali nije bilo pravedno zadržati ga u razredu. Imala je još osamnaestoro djece koje je podučavala a Jamie je ometao nastavu. On i tako neće nikada naučiti čitati ni pisati. Zašto trošiti trud uzaludno? Dok je razmišljala o situaciji preplavio ju je osjećaj krivnje. Evo, tu se žalim na svoje probleme koji su ništa u usporedbi s tom sirotom obitelji, razmišljala je. Gospode, pomozi mi da budem strpljivija s Jamiejem. Od tog dana trudila se iz sve snage ignorirati njegovo neartikulirano glasanje i prazan pogled.

Stiglo je proljeće i djeca su uzbuđeno pričala o dolazećem Uskrsu. Doris im je ispričala priču o Isusu i da bi naglasila ideju o novom životu dala je svakom učeniku po jedno veliko plastično jaje. Rekla im je: "Sad želim da jaje ponesete kući i sutra ga donesete natrag u školu, sa nečim unutra što će pokazivati novi život. Jeste li razumjeli?"

"Da, gospođo Miller," odgovorila su djeca ushićeno, svi osim Jamieja. On je slušao pažljivo, ne skidajući oči s učiteljice. Nije čak pravio svoje uobičajene zvukove. Je li razumio zadaću? Možda bi trebala nazvati njegove roditelje i objasniti im zadaću kako bi pomogli Jamieju.

A poslovi su je spriječili i nije nazvala roditelje

Slijedeće jutro devetnaestoro djece je stiglo u školu, smijući se i razgovarajući dok su stavljali svoja jaja u veliku pletenu košaru na stolu gospođe učiteljice. Nakon što su završili sat matematike došlo je vrijeme za otvaranje jaja.

U prvom jajetu Doris je pronašla cvijet. "O, da, cvijet je svakako znak novoga života," rekla je. "Kad biljke provire iz zemlje, znamo da je proljeće stiglo." Mala djevojčica u prvom redu mahnula je ručicom. "To je moje jaje, -" doviknula je.

Slijedeće jaje je sadržavalo plastičnog leptira. "Da, i to je novi život, također." Mala Judy se ponosno nasmiješila. Zatim je Doris pronašla kamen pokriven mahovinom. Objasnila je djeci kako i mahovina predstavlja život. Javio se Billy s kraja učionice.

Zatim je Doris otvorila četvrto jaje i uzdahnula. Jaje je bilo prazno. Svakako je to Jamiejevo jaje, pomislila je, i naravno on nije razumio njene upute. Ah, samo da nije zaboravila nazvati njegove roditelje! Pošto ga nije željela posramiti, Doris je samo ostavila jaje na stranu i posegnula za slijedećim jajetom.
Jamie progovori:
"Gospođo , zar nećete govoriti o mojem jajetu?"
Zbunjena, učiteljica odgovori,
"Ali, Jamie, tvoje jaje je prazno."

On se zagleda u njezine oči i reče tiho:

, "Da, ali i Isusov grob je isto bio prazan."

Vrijeme se zaustavilo.

Kad je ponovo mogla govoriti, Doris ga upita, "Znaš li ti zašto je njegov grob bio prazan?"

"O, da," odgovorio Jamie, "Isus je umro na križu i stavljen je tamo da ga njegov Otac podigne k sebi."

Zvono za odmor je zazvonilo. Dok su djeca istrčavala napolje na dvorište, učiteljica je plakala. Hladnoća u njoj potpuno se bila istopila.

Tri mjeseca kasnije Jamie je umro. Oni koji su došli na njegovu sahranu začuđeno su gledali u devetnaest plastičnih jaja na poklopcu njegovog lijesa. Sva su bila prazna."


*************
Ova priča nije moja. Čovjek ju je našao anonimnu na Internetu prije dosta godina i uz sav trud nije uspio saznati autora. Stoga ju samo preveo s engleskog. Ili bar pokušao.

I ja sam ju pronašao…prevedenu….

" Pišem zbog istog razloga zbog kojeg i dišem - da to ne činim, umro bih."

Čitam da su ateisti puno inteligentniji od vjernika. Bože, kako da to unovče a da ne pljačkaju narod.

piši Medo
piši

http://www.annien.com/Holidays/Easter/Forums/stories/touching_story.html

Blog
četvrtak, lipanj 8, 2006
I njegov grob je bio prazan

Jamie Forester je rođen iskrivljenog tijela i sporog uma. ....


*************
"Ova priča nije moja. Našao sam ju anonimnu na Internetu prije dosta godina i uz sav trud nisam uspio saznati autora. Stoga sam ju samo preveo s engleskog. Ili bar pokušao. Taj pokušaj posvećujem slatkogrkoj i njenim dvostrukim rođendanima.


unbeliever @ 23:00 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare"


Ja je tako pronađoh...Objavljena je kao blog 08.06.2006.g.

Uvijek su blogeri bili čudna sotra. Meni se sviđala baš za današnji dan...Velike Gospe. Nisam ni ja tražio autora jer me nije ni zanimao.

Sorta*, Mol!

Priča je jako lijepa i mene je interesiralo odakle. Našla sam nekoliko "izvora" ali vjerujem da je ovo onaj pravi. Neznam.

Na jednom mjestu spominje se i kao priča jednoga pastora.
Očito je da su je mnogi vidjeli kao vrlo lijepu i prikladnu za mnoge blagdne i svetke.

Medo, hvala :-)