pisati pisma, pričati priče

Zemlja je živo biće. Rođeno tek prije nekih petnaestak milijardi godina. A čovjek se pojavio nedavno. Mala, dlakava dvonožna životinja koja je od prvog trenutka svog postojanja nastojala razviti pogrešan organ: mozak, umjesto srca. Posađen na Zemlji sjemenjem donijetim sa tko zna kojih zvijezda, mali je majmun postao gospodarom ovog rajskog planeta. Tako to uvijek biva, svi majmuni na vlasti ubrzo od raja naprave pakao. A onda su prošle sekunde od one od koje ih uopće brojimo: prvo, pa drugo tisućljeće. I evo nas - u trećem.

Puni neispunjenih snova, slomljenih nada, lažljivih obećanja međusobno davanih stoljećima, stojimo preplašeni u najnižem razredu ove svemirske škole. Učimo sporo, ne učimo nikako. Jer, jedino pravo znanje stječe se srcem. A mi smo zaboravili. Gdje li je to srce, u kojem kutu tjelesne samoće?

Pojedinci među nama napokon shvaćaju: jedini način da se bude živ je preuzeti odgovornost za vlastito življenje. Biti kod kuće kad Bog zakuca na vrata.

“Čini drugima ono što želiš da drugi čine tebi” - zlatno je pravilo života u ovoj zvjezdanoj zajednici. Izolacija Zemlje od njezinih galaktičkih prijatelja bliži se svome kraju. O nama ovisi hoćemo li se pridružiti kao majmuni ili kao bića svjesna svemira kao povezane, organske, stalno rastuće Inteligencije. Poštujući sve stvoreno, razumijevajući da u svemu postoje život i svijest, blagoslovi koji zaslužuju divljenje.

Ja još uvijek stojim na stanovištu, da smo mi ljudi predodređeni za razmnožavanje, kao uostalom sve životinje na svijetu, a ljubav i slično je samo varka, koja nas mami na što sigurnije seksualno sjedinjavanje u svrhu stvaranja potomstva...
ostalo nam olakšava ostatak života (malo šturo i okrutno objašnjenje da, svjesna sam, ali u osnovi, svodi se na to)

đusi
prirodu je briga samo i isključivo za produženje vrste
ali ljubav je i kod životinja i kod biljaka
ljude trpam u životinje.

ono što je činjenično to je da su životinje uvijek u nekim formacijama (jato, krdo i slično) da bi lakše preživjele.

Teško je to reći, ali kad se sa srcem kuha kuha se Podravka juha, a njoj ni vunzemljaki ne buju imali kaj pregovarat.

Ma, upravo taj raj i pakao se nalaze u srcu. A moje srce je tako veliko da ima i šum.

A jeste, što je je. Sporo učim, a brzo zaboravljam.

Tako i ja kad uhvatim neku za guzicu, jer želim da i ona meni to čini, dobijem šamarčinu.

To nam je zato kaj sme dupeglavci dud. Zbunjujemo ih sirote :D

Hihihihi pajk, ma sjebu nam apsolutno sve teorije. Čak i relativiteta.

Eh Dud...trebaš to sa srcem napraviti...ma kaj vam je danas...svi ste pali u "sevdah"...sve nešto srce, ljubav, brak...dajte malo i o fiskalizaciji...

Hihihihi afis, veliš. Srcem, a ne rukom. A što ću s ove ruke dv'je?

...za sise...neka mi bog prosti...

Meni srce kaže:-Jednom rukom si je primio za guzu, a drugom je primi za grudi. Nek se tvoja čežnja za životom probudi.

meni nek pozvoni
i to malo duže
kucanje uvik prispavam
i ne samo kucanje

Nemate force, mislila sam da ćete se oduprijeti mojem stavu,jer sam bacila kost, i da ćete početi spominjati ljubav i to...ali ništa...valjda je krivo doba dana

đusi, kad god govorimo o ljubavi mislimo na seks.