sve je pod kontrolom, sad sam ja tu

ali sve se više počinjem užasavat ovog svijeta u kojem živim...gdje apatija pobjeđuje empatiju, gdje je pomoć drugome nepoznanica, gdje su prijatelji samo stranci...pa jebem mu sve, ako nismo tu da si međusobno pomažemo kojeg vraga uopće živimo?
neću preživljavat, neću životarit...to ostavljam 99% gubitnika koji su svoj svijet sveli na sebe....ja bih živjela..s drugima, za druge, uz druge...sama sa njima...za sebe...za njih...

pa dojdi k meni
jednu takovu baš si iščem!

Svijet i covjecanstvo se krecu u tim smjeru.Ali treba vremena da se rijesimo starih navika - straha.

Straha da necemo imati dovoljno za sebe ako podijelimo s drugima , ili , da i drugima damo priliku da zarade za zivot.

Neovisno gdje zivimo u svijetu - pohlepa je razorila drustvo.

Ivane, nije još, još razara!

eeeej majstorica!!!! nazalost to je way of the world... vecina trpi gadosti manjine i suti, a rijetki dizu revolucije....

traperu
si čul kako je onaj u Parisu vikal:
počela je menstruacija, živjela menstruacija,
pa ga ispravili da valjda misli revolucija
a on odgovorio
kakve ima veze glavno bu krvavo!

Moraš postati jedan od 99% gubitnika i svesti svijet na sebe ... užasni se sebe, pa se promijeni ... onda i svijet neće biti tako ružno mjesto.

:)))))))))))))))))))))))) stari :))))))))))))))))))))))))))

Ja bi kreso majstoricu
al ne svaki dan:))

i ja se svako malo užasnem...i nikako u sebi prihvatiti činjenicu da ljudi doista ne mare za druge....a stara židovska kaže : Nitko nije toliko siromašan da nebi imao što dati...kao što ni nitko nije toliko bogat da baš ništa nebi trebao zatražiti!!!

Svi smo tu iz različitih razloga, koji su dio jednog razloga. Tako mora biti, tako i jeste. Možda možemo spoznati razlog zašto je svatko od nas ovdje, ali ne možemo zašto su drugi ovdje. No, njihov razlog i njihov život je dio onoga istoga plana u kojemu i svatko od nas sudjeluje. Svi već znamo da u životu jedino možemo mijenjati sebe, nad time imamo kontrolu i slobodne ruke. Možda svi živimo u istome svijetu, no istovremeno svi živimo u svojemu svijetu. Tvoj svijet će uvijek biti onakav kakva si ti, promijeni sebe i promijeniti ćeš svijet.
Zašto to pišem? Želim ti reći da je u "mome" svijetu život lijep. Nema loših ljudi. Ima ih svakakvih, no ako ih ne osuđuješ u sebi, tada to kakvi su oni, ne smatraš lošim ili dobrim, nego jednostavno takvim kakvi jesu. Lijepo je živjeti, svaki novi dan je predivan. I ti možeš naći takav svijet za sebe. LP