Umorni Bukovsky

Nismo ni hodali da bi mogli prekinuti. Zajebano. Nisam mogao reći da je sada gotovo kad ništa nije ni bilo.
Bile su neke duboko skrivene emocije koje su nanosile bol koju nisam smio priznati. Pa je boljelo još više,.. drugačije….podmuklo.
Jednog dana je trebala ići u ZG na važan sastanak i trebala je povesti sa sobom člana RS ( mene ) ili predsjednika sindikata kao verbalnu podršku. Iako sam bio mnogo lajaviji, ona se odlučila za Sindikalistu. Bio je mlađi, oženjen, jednostavniji, bezopasnji i vjerojatno ugodniji za društvo.
Sakrio sam se u malom parku unutar firme i mučio muku koju nisam smio imati. Sati su prolazili…ljepuškasto proljetno vrijeme…tijelo željno sunca i zaspao sam na klupi. Kad sam se probudio, sjedila je sa strane , u travi pokraj klupe…valjda je čekala da nešto kažem…Probudio sam se još tužniji.
I rekao sam:
»Ne mogu ja to više ovako. Imam doma desetak pisama koje sam ti mislio poslati i uvijek sam našao razlog da ne pošaljem. Sutra ću ti donijeti, pa se odluči.«
Bila su to ljubavna pisma.
I sutra sam ih dao na čitanje. Naslovljena na nju, njeno ime se okretalo u njima, njeno ime se slavilo, mrzilo, voljelo…
» Za sat jedan ću doći po njih. Ako hoćeš čitati , to je dovoljno vremena, ako nećeš…onda je svejedno."
Zakucao sam na vrata njenog ureda malo ranije i vidio da plače.
» Javila mi se prijateljica iz Zg da ju je njen Marijan ostavio i da je našla poruku u kojoj piše: »Samo ti nastavi plestati, ali bez mene!« ( plesačica u Ladu )
» I ti zbog toga plačeš? Nisi čitala pisma?«
»Nisam!«
Uzeo sam pisma, izašao van, nazvao direktora i promijenio lokaciju rada. Otišao sam raditi na blagajnu, sedamdeset kilometara dalje…
A onda je došao rat…i sve se pretvorilo u danas, u sada, u zbrku života, siromaštva, beskućništva .
Valjda sam je zaboravio.


Nekoliko godina kasnije, došla je u ured načelnika HV majka jednog mladog borca, uzdrhtala, uplašena, slomljena, ( bio sam navratio tamo na čašicu razgovora i koju vijest iz bivših krugova ):
» Zar ništa ne možete napraviti za mog Krunu? Ubija se iz dana u dan. Ne trijezni se. Priča da ima rak želuca i da neće dugo. Nema posla, nema rješenja, nema prijatelja. Mora nešto postojati«.
» Što, na primjer?« -pitao je načelnik.
» Medina firma prima nove radnike. Idemo napisati molbu!«
Gledali su u mene.
» Nemam više nikakvih vezica. Svi moji su, ili propali, ili su previsoko otišli.« - pokušao sam se izvući jer nisam znao što bih ja mogao.
» Napiši molbu ovaj trenutak!« -majka nije odustajala.
Uzeo sam papir, znao sam formu molbe, adresu kadrovske, od majke sam dobivao podatke o Kruni. I napišemo mi molbu.
Majka ju je odnijela na poštu.
Pozvali su ga na razgovor koji je ( po pričanju ) ovako izgledao:
Predsjednica komisije ( Ona gospođica kojoj sam pisao pisma koja ona nije imala vremena čitati ) je pitala Krunu kakve on veze ima s Medom. On je rekao:
" Nikakve."
» Kako nikakve, kad vam je on, Medo, pisao molbu?«
» To je slučajno. Moja majka je kod načelnika plakala…bla….bla….«
I Kruno je dobio posao. Dobar posao na kojem je napredovao. Danas je poslovođa. Oženjen, ima kćer i tri sina i živi jednim mirnim i jako vrijednim životom.
Alkohol mu je prošlost, rat je negdje duboko, zdravlje ga služi….

Ponekad pomislim kako je ipak bilo nekakve koristi od mojih ljubavnih pisama.
Nepogledanih i nepročitanih ....

neki ljudi postanu svjesni onoga što imaju
tek kada to izgube
zato ostavimo mostove gdje jesu

dobro se dobrim vraća. uvijek, iako ne i istovremeno i ne s poznate adrese

dobro jutro, Medonjo :)

Ma čisto balkanski,uvijek netko ima kuma(ili kumu)...pa i nepročitana ljubavna pisma odigraju ulogu
:)

Ipak, ostaje u zraku visjeti jedno pitanje: " Ča je život vengo fantažija?" ( da li je ipak pročitala moja pisma i plakala zbog njih, Ako je, zašto je plakala? )

E, nikada bacati koplje daleko u trnje...nikada ne znaš kada će trebati za novi rat...

Ange, jebeš me iz dalekog svijeta. Kakve jebene veze ima ovaj moj tekst s Balkanom? Ili je jako bitno za tekst to što ti ne živiš više na Balkanu?

Meija, da li sam ja još uvijek tvoj agent?

mislim da nema te žene
koja ih ne bi pročitala
najjača sila na svijetu je
ženska radoznalost

Pa, i na Apeninu ima kumova.

Pjer, malo preciznije, ne kužim na prvu!

...i koza.

nema sumnje da je čitala
a zašto je plakala
zna pisac

Da je pročitala ne bi plakala.

Ali je posve fer.

kaj nisu pisma bila u kuverti? zatvorena?

u svakom slučaju, dečko je dobil posel zbog tebe

i da, nisu sve žene tak radoznale.

bacala sam i pisma i čestitke neotvorene kad bih prepoznala rukopis.

mislim da nisam jedina.

Dudh, što bi bilo da je bilo i kad bi bilo...? Zato i ostaju tragovi. Kažu da je potrebno 8 sekundi držati misao u mislima da iz kratkoročnog pređe u dugoročno pamćenje. Jebeš osam sekundi a nekad ih nemamo ni toliko. Baš smo mi ljudi... "Čovjek."

Medo,
>Ange, jebeš me iz dalekog svijeta.(ne) Kakve jebene(nepotrebna uporaba vulgarija) veze ima ovaj moj tekst s Balkanom? (način zapošljavanja na Balkanu,kojom se drugi dio priče bavi)iako si ti sugestivno pokušao staviti akcenat na prvi dio priče,nije me se toliko dojmio
>Ili je jako bitno za tekst to što ti ne živiš više na Balkanu?>i dalje sam na brdovitom Balkanu..

u vrijeme kad si joj pisao pisma nije joj stalo do tebe. nije osjećala isto što i ti iako je znala što ti osjećaš. nije čitala pisma. plakala je zato kaj ti nije mogla uzvratiti, a nije te htjela povrijediti. bio si joj drag.

i zbog toga je tvoje ime nakon tolikih godina pomoglo. neki bi rekli grižnja savjesti, ali ne bih to tako nazvala. jer njoj nije žao što je postupila kako je, jer nije mogla drugačije. i to je bilo fer prema tebi.

8 sekundi za misao, 11 minuta za vođenje seksa. Ma, ne brojim ti ja više od tri. Jedino dok pišam, a rekord mi je 47.

Exi, nisu bila zatvorena jer sam ih ja, tada , stalno čitao i skupljao hrabrost...A zašto tražiš nelogičnost?Jel to nekakav prijemni ispit, provjera istinitosti, iskrenosti. Blogovski test? Daj pitaj Cesarića što je mislio kad je napisao gle malu voćku poslije kiše kad je poslije kiše odmah zapuhao sjeverac.
Sve samo pametovanje na obične pisane riječi, običnog , malog čovjeka.
Komu to treba?

Medonjo, ti si meni prijatelj :)

Angi, svako naše laičko razmišljanje o Balkanu se svodi i na bar jednu psovku i prostačenje. I sve ostaje u našem duhu, duhu starog Balkana i pariških modnih salona....ha.

ha, dudač čita Coelha :)

Meija, imenuj me čuvarem podruma. Imam nekoliko provjerenih stražarskih metoda....

nisam shvatila tvoju repliku.
nema veze.

ne vidim da sam napisala nešto nelogično ili to tražila.
ako ti tako vidiš, ja nemam što reć.

Exi, "kaj nisu pisma bila u kuverti? zatvorena?" . U koju kategoriju nejasnoća ćeš staviti ovaj svoj komentar da bih ga ispravno razumio?...ali...nije važno...kad ti tako kažeš...

o Medo, nastavi ovako i ja ću TEBi počet pisat javno ljubavnu poeziju- ko Rex Agentici npr..:))

Nema veze, ne? Jedan komentar više za nesretnog pisca i nespretan i neuvjerljiv blog...najgore je kad rak dirne gušteraču!!!

meija, ja čitam Medu.

Vin, samo pazi na pravopis. Na to sam više osjetljiv nego na blagi dodir nježnim dugim prstima po mekoj koži i lepršavoj kosi... I ne diraj mi uho!!!!

ajoj pa ne mislim da imam puno problema sa pravopisom, imam samo sa tipfelerima..:DDDD

ma ne boj se, neću..bar nakon ove tvoje reakcije:PP

ok

poštovani blogeri i blogerice,
koristim ovu priliku da vas upoznam da danas imenujem g. Medonju čuvarom blog podruma s četverogodišnjim mandatom

:)

Hoći ključeve i pečat. Ako imaš kućni red, ovaj trenutak se ukida kućni red!

Pogotovo ne lijevo...uho. Imam ožiljke.

imaš kompletne ovlasti, na koji način želiš djelovati
ključe ti je s lijeve strane, u tegli s begonijama

:)

a umjesto pečata moš koristiti otisak mačje šapice, bit će pravovaljan :))
(u najskorijoj budućnosti i to će biti riješeno)

" Imam doma desetak pisama koje sam ti mislio poslati i uvijek sam našao razlog da ne pošaljem..."

zato kaj ako nekom pišeš pisma s namjerom da ćeš ih poslati, kuvertiraš ih i nasloviš na dotičnog. ne ostaljaš ih poput dnevnika. mislim da je to sasvim logično.
ako išta ne podnosim to su manipulacije.
specijalno emotivne.

žena te pročitala prije nego i jedno napisano slovo tvog pisma.

Baš ti je zgodna ova priča, Medo.

Za sebe znam da se nikada više neću ludo zaljubiti, pa neće niti boljeti. Jako. To je 100% sigurno.

Exica
može se sve tumačiti na razne načine
pitanje je samo
kome to treba
onom, kome se tumači
ili tumaču
to much lošeg
inducira loše

ex, da li ti se ikad dogodilo da si nekaj napisala u mejlu, pa prije nego si ga kliknula na "send", odustala i obrisala?
ista stvar i s pismima

ive, nikad ne reci nikad ;)
svi koje se na sve 4 odupiru zaljubljivanju, lupi ih prije nego se nadaju
sretno! ;)

Nema šaaanse.

na što se svi prisutni
grohotom nasmijaše :)

http://youtu.be/xhgetvdaKoo

Obično sam pisao pismo noću. I nisam ga mogao poslati noću. I nisam ga zalijepio. I ujutro bi ga još jednom pročitao. I ne znam zašto bi to uopće bilo važno za ovaj post, osim ako mi se ne želi reći da lažem. Ali ni to danas više nije važno. Komu treba dosljednost u nečemu što je bilo prije dvadeset godina, što to mijenja?
Možda bi komentar danas trebao glasiti; Medo sere! Medo laže. ali ni to ništa ne mijenja, osim što izražava osobnu antipatiju a to je dozvoljeno bez uvijanja u neke iskonske mudrosti.

Mene EXI odvuče u neku šizofreničku agresiju, i znam, poslije toga dolazi depresija. Sve znam, samo ne vidim razlog za izazov...Pišem toliko uvjerljivo koliko znam i umijem...bez ikakvih loših namjera. Može to proći , EXI? Kao isprika?

kajgod..više te ne volim:) ne ljubim okrutnost i cinizam, hbga. možda to doprinosi literarnom dojmu no sveukupno djeluje ne znam..nezrelo, prije svega, bezvezno...?

tražim riječi..isuviše bloški?:DD povodljivo površno. malo grezo? nevermind..:))

Vin, što je literarni dojam toliko jadan?! To mi je žao. Možda trebam i dalje pisati samo noću? A možda bih trebao i prestati ubacivati se na blog. Osim literalnog dojma...svi ostali dojmovi su za uži krug, a ti njega odbaciš. Jebemti sreću kad uvijek naletim na najstrožeg kritičara....Sada treba i Mmmka reći par riječi...i povlačim se u pustinju na gladovanje. Pustinjak-bloger!

medo...nisam čitala komentare, nego samo tvoj tekst...:))
Priča je lijepa i zanimljiva.
Ali, ako sam dobro shvatila, ona je ipak pročitala tvoja pisma, možda kasnije. Jer, kako bi inaće prepoznala tvoj rukopis u
Kruninoj molbi...?

Postaješ sve opasniji, na kraju ćeš pisati prstom poput kakvog maga ... papir neće ni trebati, a stabla će ti biti zahvalna.

Jurice, čuvajući stabla, čuvamo šume, a čuvajući prirodu čuvamo i Orlove i tako ubrzavamo svoju propast. Kad bi bilo drugačije, čovjek ne bi bio čovjek., a šiva ne bi bio Šiva.

(nikad mi neće biti jasna potreba čeprkanja po tekstovima koji ni o čemu ne polemiziraju, nisu u formi eseja i samo su priče, zabilježen trenutak ili dio nečijeg života)

ma ne, dapače..nego tvoji komentari na moje komentare ostavljaju slab literarni i ini dojam..PPP

I to dio prošlosti koju takitak ne možemo ispraviti.

Ini dojam je da mi ostavljamo ine dojmove, moj je dojam.

Vrbice, pozdrav. Rijetko gostuješ kod mene ( skoro nikada ) pa nije čudo da ti se ni nenadam....Gle, ovako, ta je djevojka u to vrijeme mogla pročitati svoju adresu na pismima, zajedno smo radili i mogla je znati moj rukopis, mogla je zaista ne pročitati pisma, ali ostaje činjenica ( prizna je i Kruno ) da s ničimk nije odudarao od ostalih kandidata za posao a dobio je posao. To je ta sitnica..iz teksta.

znaš kak se veli - nije bitno tko je on/ona, nego kako se mi osjećamo uz njega/nju
tako i s onim kaj pročitamo, kao nečiju priču. danas ovu tvoju

medo...ti rijetko pišeš, pa ja rijetko i gostujem kod tebe...:)))
ali, što se tiće priće, mislim da nije uopće bitno kako je napisana, literarno dobro ili loše. Bitno je da je pisana iz srca, nekih sjećanja. Volim pročitati ovakve priče, baš zato što se vidi da nisu prepisane, negdje pročitane i kopirane. Priče su to običnih ljudi iz običnog života...:))

sorry, za gramatičke greške...:)))

pročitala je. ajmo tako misliti... eee... Medo... pade mi na pamet... ja bih je nazvala. sad. al, baš baš- sad. i, pitala. ha?? kolko je sati hm.. još je na poslu. ajmo akciju za otpiljenu akaciju

jel jesi??

MEDOOOO!?

Mmmka , ne moga ja tebe čekati 20 godina.

I cijelo jedno popodne. Nisam ja neki badavan na blogu.