Umorni Bukovsky

Zovem se Silvestar Švrk zvani Brzi.

U prosjeku je moja očekivana životna dob 655,5 dana. Usporedbe radi, najdublja starost ikad zabilježena kod moje "standardne vrste" je 996 dana. Možda vam se to čini malo, ali nama ljudska vrsta ide užasno na živce i dvije ljudske godina mi se čini kao dvjesto srednjoevropskih godina, jer mi vrijeme sporo prolazi.

Zahvaljujući činjenici da s ljudskom vrstom dijelim čak 99% gena , kao i onima o sličnosti razvoja embrija, simptomima mnogih bolesti i zajedničkih oblika poremećaja i ponašanja, nije čudno da, kao jedan od glavnih modernih organizama, dobivam još važniju ulogu. Moja vrsta postaje bitni sudionik u otkrivanju tajni ljudskog genoma.

Kao i većina mojih srodnika sam pristaša noćnog života ali sam aktivan i u sumrak. Može me se sresti i po danu, osobito ako mi je ugroženo životno područje . Moji srodnici žive svugdje - nema ih jedino na Antarktici i nekim manjim otocima, kao niti u moru. Danju pojedemo oko 10% svoje ukupne težine u obliku vrlo fine i posebno odbrane papice koju vrlo lako probavljamo. Rijetko smo pretili za razliku od čovjeka.

Stanujem kod simpatičnog samca Jakova, dobro situiranog, ugodnog izlegada, srednjih godina, kao suradnik u njegovim ljubavnim avanturama,( izbacivač ) iako on misli da sam samo obični kućni ljubimac.

Kad sam došao kod njega već sam imao doktorat, crni pojas, nevjerojatnu brzinu, bistrinu i umjerenu potrebu za hranom. Prestao sam brojati sve banalnosti koje sam morao ignorirati dok se nismo sprijateljili.

Kao prvo nije smio dovesti ni blizu kuće mačku jer je njen smrad otrovan i neizdrživ. Zabranio sam mu mentu kao miris jer me tjerala na povraćanja. Zabranio sam mu pranje izbjeljivačem. Ustvari , zabranio sam mu sve što mi je palo na pamet, i zabranio bilo kakvog drugog kućnog ljubimca i dao mu do znanja da sam ovisnik o maslacu od kikirikija.

Što se tiče slabijeg spola , on s mojom boljom polovicom kao posjetom nije imao nikakvih problema , dok sam ja s njegovim povremenim damama itekako morao biti oprezan. Panično su me se bojale. Skakale su na stolice , krevete, stolove i tako sve do ormara. Bilo je jako opasno biti u nnjihovoj blizini radi mogućeg pada, ali i zbog vriske koja je parala uši. Jedan obični šamar bi ih utišao i otjerao paniku, ali Jakov je bio fin, ili nije smio pokazati zube.

Samo sam se trebao maknuti, ili se nisam smio pokazati.. dok nije dolazio trenutak za odlazak gosće.

Neki dan sam pročitao na kandelaberu uputu:

»Mamci se postavljaju na skrovita mjesta, a preporučujemo postaviti ih u kutije, cijevi ili slične posude kako ne bi došli u kontakt s hranom, vodom ili domaćim životinjama. Bitna smrtonosna doza kako bi » primjerak« i s malim unosom mamca bio suzbijen je 15 grama na svakih pet metara u malim hrpicama CHROMORAT i STORM PELETE u zatvorenom prostoru (na suhom) postavljaju se u hrpice ili hrpice od 45 g na razmake 5-10 m ako se suzbijaju veći primjerci Proizvode se i parafinski BLOKOVI otporni na vlagu pa se mogu upotrijebiti i na otvorenom. »

Zar je to suradnja, prijateljstvo, suživot?

Popizdio sam.

U kavom to jebenom primirju i blagostanju živim.

Ujutro sam spakirao svoje stvari u malu kutijicu od nekakvih Jakovljevih terapija, uzeo čačkalicu kao štap i bez pozdrava se uputio u nepoznato.

Od divnog i pitomog kućnog ljubimca, od ljepuškastog kućnog miša, preko noći sam postao opasni poljski glodavac.

Pridružio sam se onoj milijunskoj masi svoje vrste koji žive po šumama i poljima daleko od ljudi i u stalnom ratu.

Uostalom i čovjek je počeo koristiti otrove i kemiju protiv sebe.

Stan sam našao u nekoj vikendici i čitam na internetu:

Kumovi iz Švice su kupili nekakav uređaj, koji navodno koristi švicarska vojska za istjerivanje miševa iz njihovih hangara, silosa i škola, koja se sastoji od nekakve kutije i dva senzora, koja montiraš negdje i oni valjda proizvode nekakav zvuk koji najviše sliči na siktanje zmije. To je valjda za prevenciju, jer su skužili odakle su miševi ušli u kuću, pa više ne budu, ali su skužili da onaj u kući ima doktorat: još se nije ulovio, barem ne do danas: koristili su sir, lijepak. lovku... i ništa. Uskoro dolaze, pa ću ih baš pitati, da li je podstanar još u vikendici ili je odselio.

Nisam odselio i ne mislim se predati….

Ljudske seronje.

Ni ta švicarska vikendica nije bogzna što.