tamo negdje, između... snova i jave...

Iskrica kao specifičan medij u komunikacijskom smislu pruža nam mogućnost da budemo ono što nismo, da budemo ono što želimo biti, a nemamo hrabrosti mrdnuti se iz svoje obično/neobične svakodnevnice, zaštićeni smo kao male, zelene gatalinke, mada bi bila vjernija usporedba s ličkim medvjedima, i iza svjetla monitora utonemo u iluziju.

Uz svu prednost i komociju, (biti zanosna plavuša raskošnih oblina, maznog glasa u pocufanoj apšisanoj trenirci ili manager koji je upravo doletio iz Berlina i tu svratio onako, samo uz put, a stara škoda, neregistrirana mu je parkirana u dvorištu), ima veliki nedostatak, kojeg smo svi svjesni – ne možemo vidjeti izraz lica kad netko piše ili čita poruku, osjetiti raspoloženje u boji glasa, i osmijeh, ma kako kiseo bio, opipljiviji je od J.

Riječi su moćne, mogu kao lahor dodirnuti, gotovo neprimjetno, u prolazu ostaviti trag koji s vremenom blijedi kao boja na suncu ili ostaje trajno urezana kao bura u maslini...kao leptiri su, jednom izgovorene ne mogu se zaustaviti. Riječi su kao magija: stvore čaroliju od slova, obaviju kao magla, polako i lijeno, neprimjetno...i odjednom se možemo izgubiti, pitajući se gdje smo zalutali...mogu biti meke kao oblaci, pahuljaste, mogu se pretapati iz jednog oblika u drugi, samo nama prepoznatljiv, mogu na tren sve zarotirati za 180 stupnjeva...mogu biti i prozirne, kao najtanja svila ispod koje se vidi gola koža...

Mogu imati okus čokolade, sladak, mekan, pomalo ljepljiv...kockica po kockica....i dok nitko ne vidi ostane zgužvan ljubičasti papir. Neke riječi su kao paučina, dodirnu kad se najmanje nadamo, često na dodir paučine zastanemo, čak se odmaknemo korak unatrag i ako moramo nastaviti u istom smjeru, brzim pokretom ruke pokidamo niti mreže – tjednima pletene tisućama beskonačnih niti satkanih u zamku..

Riječi su kao puzzle, neke se jednostavno nižu jedna na drugu, nekima treba vremena da pronađu svoj nastavak, a neke se samo kao jeka bez odgovora.

A staviti na vagu, na jednu stranu iskrenost, a na drugu oprez i očekivati da ni jedna ne prevagne na svoju, gotovo je nemoguće....

...i kad se osjećajima plete ista ova paukova mreža, jednom pokidana ostavlja trag, može biti tanak kao svila, ali ostaje....

a večeras kiša, pada li ga pada...

a kaj da ti velim, pronasla sam se u onom mazan glas ..
bar tak mi vele ;))
poz lega ;)

Ajd, neka, bar da se u nečem pronađemo i lijepu večer ti želim:-)

odlicna je vecer, jos da mi se ne spava..
mirno je na poslu....
:)

Isuuusse, pa ti uvijek radiš kad god amo svratim. A svraćam već godinama;-)

:))
ja ti iskrim samo kad radim...bit ce da je to to ;)
vec godinama :)))

Ajd neka, pa se barem u tim trenutcima susretnemo...

:))
a kad neces na kavu vodit :PP

Ako se sjećaš... već sam te pozivao na kavu, ali... ti nikad vremena nemaš... jer radiš dan i noć...pa nemoš mi na kavu doć.

da..a mozda jer nisi u zgu :P