Aquamarin
Ispunjen sam plavom bojom mora i neba.
Prelijeva se u moj mrak.
Urban mi kaže da se ona zove Nebo.
Moguće.
U snovima kucam na drvena vrata koja na dnu završavaju gumenom metlicom. Visim naopako sa stropa i kucam na vrata, ali nitko ne otvara. Ulazim u sobu, opet sam na podu.
Soba je vrlo svijetla.
Kroz prozor blješti tisuće sunaca, a kroz poluotvorena balkonska vrata ulazi proljetni povjetarac, blago odiže laku zavjesu. Sve je nijemo. S drugog kata gledam u ogromnu livadu.
Svaka tratinčica me bode u oči....
Bijeli trnovi na zelenoj pisti smrti.
Ipak, osjećam se spokojno. Na radnom stolu, računalo je upaljeno.
Windows 7. Nisam zatvorio vrata.
Iz hodnika čujem vapaje slomljenog glasa:
"Braaaains! Braaaaaains!"
Gledam u livadu i dalje....
Tratinčice uzlijeću s livade i zabijaju mi se poput čavala u tijelo, jedna za drugom. Osjećaj je ugodan. Okrećem se. U sobu ulazi zombi. Isti kao iz Romerovih filmova. Gledam ga u oči. Baulja prema meni ispruženih ruku. Tada, zagrlimo se. Prestaje drhtati. Ne smrdi po lešu. Počinje plakati.
Kroz suze, govori mi: "Braaains... Braaains...", i jeca.
"Ne brini", govorim.....a ruke mi upadaju u trulo meso...
.
05.10.2013. u 4:02 | Editirano: 05.10.2013. u 5:02 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
A jeste, treba se ponekad pozabaviti sobom. I tratinčicama. Vole me, ne vole me, vole me.
Autor: dudhaimurvimorus | 05.10.2013. u 10:17 | opcije
Poanta: i zombiji plaču ... nabijem ih.
Welcome back ...
Autor: GeorgeClooney_pravi | 05.10.2013. u 13:19 | opcije
nice2cu:))
Autor: ladonna2 | 05.10.2013. u 13:23 | opcije
današnji menu:
mozak?..prepržen? zdinstan? spohan?
s'il vous plaît
:))
Autor: ladonna2 | 05.10.2013. u 13:27 | opcije