SUZVUČJA LJEPOTE

....i ja u njemu i on u meni.
Smo kao jedan.
Ali smo dva....
Jer grad nije u meni Ni ja u njemu Nego malo dalje.
Ali i ovi ljudi Oko mene Nisu u gradu Nego su u kurcu.
Jer se prave pametni....
A nisu....
Ne kažem da ja jesam iako jesam A jebiga onda ipak kažem. Pa vi procjenite sami. Ali boli me Kurac što vi procjenite Jer se sve vraća na isto....
Na zelenu livadu Na zaklanu djevojčicu.
Koja leži u lokvi krvi.
Oko nje Droga Šprica Mravi Crvi...
Dan Domovinske zahvalnosti.
Suze.
Fleke po stoljnjaku.
Nema detrdženta.
Plač i škrgut zubi.
Djeca odlaze po deterdžent.
Dućan zatvoren.
Mater plače jer se fleka ne miče.
Otac dolazi doma i vidi fleku Premlaćuje sina jedinca Sinu izlazi krvava pjena iz nosne šupljine.
I umire.
Otac se samoubije. Majka se samo ubije. Sestra postane kurva. I ode u mornaricu.Gdje je pregazi vlak.
A mali braco plače. Kameniti ugljen. I zaliva vrt beskraja. A ponekad se popiša. I sve to zbog.Jedne zaklane djevojčice. Koja mrtva u lokvi. Krvi. Leži....
Oko nje droga šprica mravi i crvi....
Na zelenoj livadi.
Izvan grada.
Daleko od mene.
Daleko od ljudi.
Daleka Obala.
Kao da je.
Vanbrodski motori.
I puno puno toga.
Ali Marica zna.
Krhotine kiše.
Razbijeno staklo.
Grumen sunca.
Grana mora.
Tu je neko novo.
Vrijeme.
Tu su neka nova.
Mjesta.
Tu su neke nove.
Zime.
Došli su u tren.
I pitam se.
Gdje je ono naše.
Vrijeme.
Gdje su oni naši.
Ljudi.
Gdje su ona naša.
Ljeta.
Gdje su nestali.
Svi.
I kažem da me.
Povedeš do.
Naših starih slika.
Da se prisjetim.
Kako je bilo.
Nekada.
A onda sjetim.
Se.
Nikog više nema.
Nema više nas.
Nestali smo.
U tren.
Dok se zaklana krava.
Raspada na livadi.
Zaborava i smrti.
I misli na mrtvog.
Oca, majku i sina.
A zatim i kćer koju.
Je zgazio vlak.
Poželi biti frižider.
I kamion.
I oblak.
I joint na njemu.
Mota svijet oko.
Maloga prsta.
Nnnnnnnnnnneeeeeeee !!!

.

ne drogi

živ ti meni bio!