čudan čovjek čudnog imena

Nijemo me dotiču sjene
dok malvazija ispire nagovještaj kašlja
od proleterskog taloga tanina
i suicidalnog katrana i nikotina.
To je vino iz nekih prošlih jeseni
koje su lišćem bezumlja stvarale kolaže
i brazogtinama ih slagale u mapu koja nosi moje ime.

Izgradile su me ožiljcima, te jeseni i zime.

Dojim se svijetlom iz mjesečeve sise
dok vješte silhuete šivaju koncima želje
lancune i deke od tmine kojom ću noćas pokriti tijelo.

U kostima strah od vremena
i prostora koji u duetu kidaju htijenje
a vriska mačaka i lavež pasa
ljuljaju samoću u zipci nesmiljene buke.

A samo želim tvoje nježne ruke.

najs....

sta rec .. samo veliki osmijeh tebi :)