Umorni Bukovsky

Jedni odlaze drugi dolaze.

Na blog. Na blogu je sloboda, slobodna interpretacija, slobodne su sve riječi , svaka emocija, na blogu smo igrači, a ne ljudi, a ako smo ljudi onda sno lažni, umišljeni, izmišljeni, prepotentni, slobodni od zakona i pravila, slobodni od kolektivnih ugovora i otkaza, čistih ruku i prljavih jezika koji najveću štetu nanose izgradnji i održavanju osobnog, istinskog, vrijednosnog identiteta.

Ovih dana blogerske šutnje sam razmišljao i shvatio da nitko uopće neće o meni misliti ništa ni bolje ni gore, nakon ovog blogiranja.
Ako je tako, zašto ne bih malo pokušao razbistriti vodu. Tako i tako sam prihvaćen kao kolateralna žrtva.

Da li su svi oni kaotični blogeri otišli na drugi planet? Nisu. Oni su tu, u reali, opasniji nego što su ikad bili. Oni gaze po leševima, optužuju, daju otkaze i ružne preporuke, udružuju se sa sličnim da bi učinili veće zlo, da bi prikrili svoj kaos , svojim autoritetom i izgledom, svojom ambicijim i svojim porazima. Ne traže empatiju, traže žezlo za osvetu.

Pišemo jedni o drugima. Većinom pišemo loše i onda u komentarima to pokušavamo ublažiti. Tako dolazi do jedne veće razlike između naših znanja jedno o drugom:
Oni što pišu sebi i oni što pišu o nama, i o drugima.
Ovo sam dobio od jedne prijateljce koja je pisalao o sebi: ( pa sam djelomično rastavio na razlomke )

- nije ni čudo da oni što me stvarno vole, bježe od mene kao iz naručja bogomoljke
( ne objašnjava zašto, što im to radi, gdje i kako ih lomi, uništava, odbacuje )

- suviše sam putena za početak i to je veliko sranje za vjernost, a sreća za Turke
( tko su turci? Ti , ja, 40+. 50+, debeli, ćelavi , mlohavi, jednokratni ? )

-valjda sam teška za održavanje i nepodnošljiva na neki duži rok
( dobro pozicionirana žena, s izgrađenom poslovnom prošlošću i utvrđenim znanjem svoga posla ne može biti teška)

- stvarno sam kraljica Kaosa
(Gdje i na čemu je izgradila to svoje prijestolje, gdje su neimari, gdje su robovi, gdje su leševi, gdje počinje i gdje završava taj Kaos? Da li je to odnos bilateralne kompenzacije u našoj realnosti? )

- sve radim sama , oduvijek i nikad ne tražim pomoć od muškaraca
( Nije mogla stvoriti kaos bez muškaraca, bez žena, bez ljudi. Da li oni danas uživaju u svojoj kraljici i njenom kaosu ? Ako su pobjegli kao iz naručja bogomoljke kako joj mogu pomoći ? ))

- ne primam poklone
( na, ne prima već ih uzma iz kaosa, to nisu pokloni, to je njena nagrada, pravda, ravnoteža, zarada )

- iz brakova i veza izlazim tako da sve ostavljam
( stanove koje je dobila od režima, naslijedila od pokojnika, dobila od provizije..kuće kupljenae na dogovorenoj aukciji )

- ne trebaju mi ljubavni izgovori za seksualne avanture
( ?! ...ovo su posljedice izgrađenog, okrutnog egoizma , posljedice 12 orgazama dnevno )

- ne trebaju mi uzvišena osjećanja da bih podlegla tjelesnim užicima
( nema mjesta za uzvišene osjećaje ako se 12 puta dnevno orgazmira…treba se tuširati, jesti, odmoriti, telefonirati, odgoditi , ugovoriti novi orgazam )

- ne prija mi da ti baš suviše trebam
( ni onom komu ona suviše treba, također to ne prija, ako je već pao u ruke bogomoljke )



Nisam kompetentan za muško-ženske odnose, čak ni za sebe u nekoj novoj i nepoznatoj varijanti, jer je to varljivo, promijenjljivo, neprovjereno i to zbog toga što se sve bolje laže u svim područijima, zbog toga što se ne govori sve, što je istina stvar trenutka a ne stvar povjerenja . Nisam ni pokušao komentirati nešto što nije rečeno odprije, čak nemam ni takvu maštu.

Malo je toga ostalo za reći osim da počnem pisati o nijansama u bludnosti…krevetativno, kamasutratitativno ( to nas još nije počelo privlačiti ali s vremenom će ostati dvije mogućnosti, da opsceno pričao o tomu, o svemu čega se sjetimo, ili ćemo se zavući u onu svoju već izgrađenu školjku…. Naime, 60+ je u igri, treba ponavljati, jer sjećanja na kreativnost polako blijede).

Naročito ako se čovjek godinama zanima za ljudsku duhovnost, za unutrašnji svijet, i naročito, uz toliko mnogobrojne i darežljivo ponuđene karakteristike kvalitetnog života, novog doba...

P.S. Ne vjerujem da itko vjeruje u to da, ako sam 60 + godina živio bez nje, da to mogu opet. Ne mislim samo na sebe, ili na nas dvoje, mislim općenito. Ona je 45 godina živjela bez Njega, a sad se već tri godine skriva, vara, krade, topi, prelijeva, razlijeva, skupljaju je kantama, opravdava se sebi, drugima, selu, gradu, seksu, susjedu, kumu, razmnožava se preko njegove supruge, plače, mrzi, moli, voli, drhti, grči se….

Nemam namjeru uspoređivati sebe u tom kontekstu, samo sam htio upozoriti ( jer sam pametan ) da Neki događaji, kako mijenjaju čovjeka u 30-tim, u 45-tim, tako ga mogu promijeniti i u 60 +-tim, bez obzira i na kurac.
( tekst je djelomično prepisan od mene )

Ja sam slobodan, kišne mi kapi padaju s oboda. Teška je riječ sloboda. Pod hitno bi trebalo iznać neku lakšu riječ. Evo, ne znam kako su preimenovali osječku Slobodu. A nije sloboda ni dovoljno hrvatska riječ.

A ovo o Turcima je univerzalno. Još će se ovi drumovi zaželjeti Turaka.

Ali niko nije bio njezin kralj. Moj joj metak nije bio dovoljan.

Da, mnogo se teže naučiti primati nego davati.

Tako i treba biti: neka telo prizna smelo da je srce vrelo.

Usput, savršen post.

Svih pet velikih duhova su prisutni u njem.

Poznata fraza iz francuske revolucije: " Kralj je mrtav! Živio kralj! "
Dudh , sve više uviđam da nam je alternativa blijeda preventiva, i da na kraju , ipak , moramo na kemoterapiju, pa na operaciju.

je

Odlaze i vraćaju se s lastama.

Znam jednog koji je kemoterapiju zamijenio za konjak. Zapravo, znao sam ga. Tako je uspio skratiti agoniju.

Masažom lijevog kažiprsta prestane zubobolja na desnoj strani čeljusti. Međutim, šuplji zub ostane i svi ostali pokvareni su i dalje pokvareni. Konačno, na bicikli i kod zubara. Ili popravljati ili vaditi. I ode moja u akupunktura- zagreb u krasni kurac.

savršen je grub izraz. ovaj post je kao pita od jabuke. ima mladu, sočnu jabuku, obradjenu do optimuma; ima kore, svaka rukom odradjena do finoće svile; ima mekoću rastopljenog maslaca, tu i tamo... e da. ima i oštar nož za rezanje komada na tanjuru. mljac.

ja pak , imam cvikcangle. de Medo dodj' malo 'vamo

:)

Loši ljudi i kad odu s iskrica ostaju loši ljudi. Nisam primijetio da mi fale ni virtualno ni realno...ni stilski!

A ni točkasto....

Mmmka, skidam šešir i šal s kanile i maramu ispod šešira, i maramu preko šešira ( vjetar ) i vidim da sam napisao nešto cmoljavo po tvom opisu ( jebga...romantičnost je cmoljava i kad kiša ne pada )

hm. koga prozivaš pak sad ti, Medo?

jebote. a taman sam htjela ovdje neš o slobodi, pisanju, nepisanju, o prozivačima i eksplicitnim komunjarama koje svugdje vide prikrivene 'komunjare', dok svoje OZNA prozivanje ne vide..

Ovdje se jako puno piše o lošim ljudima. Interesantno, loši ljudi uvijek su oni drugi.

Zašto kod zubara? Crni Medo. U mom selu dovoljno je otići kod brice. Il' u birtiju pa zadjenuti kavgu.

cmoljavo? isss. vrati pitu, ne'aš pooojma! e.. oš neš prepotentno kooo... pjenica od tartufa na krvavom bifteku?

E da, Baš ! Pita od jabuka. Čak ima i začina. Sladak cimet i slatko-ljuti džumbir. I nešto klinčića ispod razbijenog obloka.

Mmmka, idemo specijalizirati usko područje; ti preuzmi moždane a ja ću ove s glasnicama. Trebaju zwiengzange i treba oštar nož i treba šljivovice... i sve to imamo.

A i mmmmmmka kad voli, kad ljubi i grli vadi zube.

(izbija zube)

idem staviti svoj post o domaćem pestu sa orasima, umjesto preskupih pinjola. i, jebešmimater, ako ne šamaram svakog tko mi izidje iz atmosferičnosti posta. o, jadna slobodo. ko u klin ko u ploču, sve to bez sluha- pa kad je već tako: JA OĆ BITI DIRIGENT!

ivančice, pa kad se svaki drugio zove Ali.

HM. KANDA MALO DIVLJAm, NE ZAMJER'TE, MOLIM ups

jebemtimoždani. jučer skužim da, nit se tjeram- nit se vodim. nit se odričem poroka, nit više uživam u njima kako valja. fuj.

Iva, nikad nitko nije rekao da je Charles Baudelaire ili Poo bili dobri ljudi. Bili su pjesnici. Tako i ja pokušavam napisati skromni blog. Koliko je bitno kakav sam čovjek.
" Nebitno! " -rekao bi Jurica.
Čitaš ili ne čitaš...

Ovdje svatko tko ima frak i štapić može početi....

E da, svi smo mi Profesora držali za pjesnika i filozofa, no on nam je tek u pjesmi otkrio da je pjesnik, pijanac, a često i bolesnik. Bio je od onih loših pijanaca.

...a dobrih pjesnika.

a zašto je viška imati info o Hamsunu?? svi mogu samo profitirati. i on, i njegovo djelo.

kad me netko prozove za hermetičnost ovdje- kužim o čem on to. fali mu faktografije da se odredi u totalu. i, bome je u pravu. problem je u tome što sva ta faktografija postoji, samo je razbacana i neprepotentna i neziheraška da bi se vodila pod okriljem čvrste forme. traži pažnju i interes i posvećenost. nabijem ja tebe lanena. (:D)

eto. ujebah ti pitu od jabuka, Medo, a sve slobodom ili barem slobodnim tumačenjem iste :)*

Ja bih prije stala na trepavice nego što bih napisala dobar blog. Umišljam da to nema nikakve bitne veze sa mojim kvalitetama i onim što je suprotno tome. Tvoj blog Medo je dobar.

Dud, ti si stvarno drag momak, no ja te ponekada ne razumijem.

Od ovog autora se
moze
puno nauciti.
:-)

Mmmka, uzmimo da si se poslužila rječnikom iskusnog terapeuta koji prvenstveno želi pomoći sebi.... Isto to sam i ja učinio . Nigdje nisam primijetio podjelu na loše i dobre ljude u mom postu. Samo smo drugačiji i nekom svom smislu, nadam se, dozvoljenom...

Jurarnji, i od tebe kad nisi jako ljut!

'loše ljude' spominješ u komu, ne postu.

komentar je dio jednog drugog posta- Medo u totalu. metaforički. šira slika i ostala tumačenja.

- kad vjetar razbije prozor- je pročišćena verzija, bez Mede u totalu. neš ko... Medo od maloprije. Medo, koji je komad svog totala ostavio sa strane, zbog xy razloga. al komad ne miruje. mora se spojiti sa svoim ostatkom i to je to. probit će, kad tad i kojekuda.

Kad bujica probije branu, imamo pizdariju koja se postupno povuče, ali kad vjetar razbije prozor. Bujica ili razbijeno staklo ?- dansko pitanje....

nema loših. ima nesretnih. i neć odustati valjda sad pod stare dane od samoproklamiranih si aksioma. neć. ko ga jebe. neću.

:)

ajd. čekam karte. šta kažu, Medo??

I nisam rekao ono što sam naumio reći. Ne želim biti određen, čak ni objektivizmom. Recimo da su mnogi ovdje ( kao i ja ) o sebi mislili ono što nikad ne bi napisali. A to će biti nagrađeno, ili kažnjeno. I tu, u takvim relacijama, se ne moli 3 očenaša, 3 zdravomarije, 3 slavaocu. Ako smo si željeli rak, dobit ćemo ga! ( karikiram )

Mmmka, moje karte su cjelodnevna ezoterična aktivnost, s tamjanom, reiki čistim prostorom i istinom. Nisam ja neki jebivjtar i šarlatan... Iza mene stoji energija čitavog Svemira. ( želiš li da ti svejedno gledam , ili si se zasrala ?)

mrak :D ok.

zasrala sam se.

ajd ti. pa kad bude. samo da znaš da sam ti vidjela ruke dok sam mislila o špilu.

(ovo sad ko garancija moje posvećenosti i da ne ljutim energije bude tumačeno od publikuma :D a stvarno sam ti vidjela ruke :)

To. To je znak da mogu gledati bez uzbune i uzbunjivanja nekih negativnih sila. Pogledat ću kad se i ja opustim i pozivitiziram. Jebe me parapsihološka reuma na bazi vožnje na motoru u mladosti...koljena i zglobove na nogama.

Izvrstan zapis.

peglaj kupus, Medo. pa na koljena. ako je djelovalo otud, mora i odovud. isss. idem ća. nervozna sam zbog maminog sna.

:)

mah.

Take me to your leader !

Došao čovjek sa psom u riječku općinu i pita:
" Gdje vam je Poglavca! "
I od tada pas luta sam.
I tužno zavija.

:) ljepo napisano ..umijece je nositi godine sa sobom i sve ono sto one nose , a ostat mlad u dusi ...

Bilo je umijeće, uopće, neke godine, samo preživjeti... Ne mislim pri tom samo na rat. Neke su godine baš depresivne. Vjerujem da imamo čak cijele generacije ( godišta ) depresivaca.

Meni je jezero prekrasno baš zato što je tiho. A kad je tiho, eto poezije....

cini mi se da je u porastu sa razvojem tehnologije , moje zapravo manje bitno razmisljanje o tome :) u svakom slucaju interesantno je bilo ovo za procitat .. veliki osmijeh od mene :)