Sve i ništa

To nisi ti.
To je tvoja projekcija stvarnosti, tvoje viđenje, tvoj subjektivitet uvjetovan raznoraznim razlozima, počesto frustracijama i strahovima. Ono što je bitno, bitan je način na koji gledaš svijet oko sebe. I to je svijet kojeg istinski želiš, jer ti je tako lakše, zato jer je na kraju krajeva uvijek lakše ići linijom manjeg otpora ( naravno, kazati ćeš da ti to tako ne želiš, ali jeb'ga, želiš ). Ono što ti želim kazati, napisati, ne samo tebi, nego i svima koji će pročitati ovaj zapis, je to da je...
Svijet tvoj ( Vaš ).
Svemir je tvoj ( Vaš )... Sva ta naizgled podjednako fascinanta i očaravajuća, zastrašujuća i neizvjesna u našoj percepciji, počesto ispunjena negostoljubljivošću, prostranstva, kojih smo nesvjesni i koje tako olako shvaćamo, sve si to Ti, svijet oko nas, ja...
Sa tim se rađamo, ali ne shvaćamo, ne razumijemo, odnosno možemo, ali ne želimo. Lakše nam je vjerovati u Isusa Krista i ostatak Presvetog Trojstva, Allaha dž.š. bogove onoga ili onoga, sudbinu, zlatnu kuhaču i sl. ili jednostavno u ono - '' takav mi horoskop ili mi grah tako pao''. Svaka jedinka poput nas, tebe, mene, tvojih prijatelja, okoline, svijeta u kojem na kraju krajeva obitavaš je BOG, odnosno energetska matrica iz koje sve počinje i završava.
Tko shvati to i osjeti to ( naglasak je na ''osjetiti'' - senzibilitet i jačina prijemčljivosti itekako je važan faktor prema toj spoznaji ), otvorio je vrata početka jednog puta, puta koji se čini beskonačan, ali je zapravo jako kratak, puta koji naizgled vreba zamkama, a zapravo to nisu zamke, nego samo podsjetnici da se držiš određene rute, rute zacrtane krivuljom ( ili beskonačno savršenom ravnom linijom razgraničenja, gdje se tvoja podsvijest spaja sa sviješću tvoja misao, tvoja nehotična želja, tvoja nesposobnost da ukrotiš i pokušaš kanalizirati ono što je eruptiralo iz podsvijesti i što se pretočilo u stvarnost koja ti i nije baš po volji. Poanta nije u kontroli svijesti, nego u kontroli podsvijesti.
Na jednom mjestu ( fizičkom, u našem organizmu, postoji ime tog mjesta ) nalazi se prolaz, prekriven evolucijskom paučinom materijalnog ( tjelesnog ) napretka nauštrb onog drugog, mnogo važnijeg, duševnog. Tko zakorači kroz taj prolaz, putuje. Podvremenom i Vanvremenom ( nije li vrijeme još jedan oblik pokušaja materijalizacije i mjerljivosti nematerijalnog - u svjetlu današnjeg svojeta, alat za kronologiju nečega što će ionako postati sa istim vremenom nebitno i beznačajno ). Prostorom i podprostorom Sa punom svjesnošću doći će do odgovora koji mogu djelomično zadovoljiti velike apetite našeg mozga, naše svjesnosti, u količini onoga koliko naša ona centralna točka spoja svjesnog i nesvjesnog, na mjestu gdje se nesvjesno, ono u što počesto ne želimo pogledati i suočiti se sa tim i zauzdati ( kolokvijalni naziv je ''unutarnji strah'', iz kojeg izlazi bojazan da se suočimo sa onim mističnom, nepoznatim, sa onim, kao što sam maloprije spomenuo, što tako olako trpamo pod raznorazne nazive tipa ''božanstva'' i sudbina ) može podnijeti.
Za svakoga podjednako ima, za svaku želju ne samo tvoju, nego bilo čiju ( uzgred rečeno, ako si kupio cigarete i žvake i za to dao 25 kuna, nemaš se pravo žaliti - izbor si imao, bilo u tome da kupiš cigarete i žvake, a može se i bez jednog i drugog, ali u redu, ljudi smo ). Ali sve jedno, ti si rob ( ili robinja, ne znam kojeg si spola ), rob svojih strahova, svog mraka, svog onog ''lakše mi je ovako ''.
Uvjet da se približiš vratima koaj sam spominjao maloprije ( o tebi ovisi da li ćeš zakoračiti iza nih, naravno ukoliko dođeš do njih ) je da se pomiriš sa sobom, da raščistiš sa svojim strahovima, da ne dopustiš malodušnosti i crnilu da preuzmu kontrolu nad tobom, kao sada, u ovom tvom zapisu, jer slijedeći zapis ti mogao biti - '' Ja sam mrvica duhana u cigareti i ispljunuta žvakača na pločniku 0, 00 kuna - to sam ja''. A nisi ni 25 kuna, ni 25 milijuna kuna ili milijardi, ni manje od toga, ti si jednostavno materijalizirani energetski tok ( poput nas sviju ) koji je izgubio kontakt sa svojim istinskim Početkom.
A i od mrvice ima mrvica, još manja, kao što od tebe ima još nešto veće, i kao što je to veće od tebe mrvica naspram nečeg još većeg...shvatio si ( shvatili ste ), zar ne?
Ti, i svatko od nas je preslika svemira, njegova minijatura.
Svaka tvoja molekula koja tvori tvoje materijalno postojanje, je svemir za sebe, unutar kojeg sigurno žive ljudi poput nas. Kao što smo mi dio molekule nečega još većeg od nas.
Kad to shvatiš, shvatit ćeš što, gdje i kako, trebaš potaknuti da više nisi kutija cigareta i žvake u pogrešnom sustavu vrednovanja neprirodnom uobličenju vrijednosti nečeg, poput monetarnosti ( u tvom slučaju 25 kuna plus žvake* ).
Ili jednostavnije - ti ne moraš biti 25 kuna. Možeš biti i 2500 lipa ( 25 kuna, ili 0.25 tisuća kuna ), odnosno našao ( našla ) si se u paradoksu gdje je broj 2500 veći od 25, a zapravo radi se o istoj vrijednosti na koju si sravnio/la samog, tj samu sebe, odnosno u tvom slučaju na kutiju cigareta i žvakače gume, na mjerljivost nečega umjetno proizvedenom veličinom, zapravo pokazuje i dokazuje koliko je malena tvoja vrijednost - odnosno, vrijednosti nemamo nikakve, osim u onom obliku komparacije spram drugih ljudi ( a i sebe samog ), koja zapravo kao i sve u svemiru nema vrijednost i kao takva je podložna relativitetu i zakonitosti nama nejasnog gibanja svemira ( ljudi vole to nazivati i determinirani kaos ).
Želio bih da shvatiš ( shvatite ) da ti ( Vam ) ne držim prodike. Svatko u svom ovozemaljskom postojanju dođe do prijelomnog trenutka uvjetovanog raznoraznim uzrocima, u kojem ovako ili onako, počinje drugačijim pogledom promatrati svijet oko sebe. A što je još važnije, postaje svjestan svog najvećeg neprijatelja, a to je EGO, koji nije ništa drugo do podjednako potreban i nepoželjan nusprodukt spoja UMA I RAZUMA ( dva sasvim različita pojma ), koji nam može biti i saveznik, ali i neprijatelj. A počesto je ovo drugo, rijetko kada je kome postao saveznik. Dolazak do tog prijelomnog trenutka je počesto nesvjestan i kad se dođe, opet smo ugušeni vlastitim egom, koji proizvodi opravdanja za naše postupke, lažno nas uvjeravajući u ispravnost onoga što tvrdimo, onoga što zastupamo, olako nam dajući pravo za vlastite pogreške, nježno nas uvlačeći u lagodan svijet iluzije vlastite važnosti ( ne potrebitosti ) u kojem to isto opravdanje hrani neznanje, odnosno nehtijenje da se suočimo sa nepoznatim, iz čega proizlaze predrasude, a iz predrasuda strah, koji nam bitno sužava percepciju kako onoga oko nas tako i onog unutar nas.
Istinski bih želio i veselilo bi me kada bi ovaj blog iščitao/la kao dobronamjernu smjernicu za malo drugačiji tok promišljanja o onome tko si i što si.
I ne zaboravi, kamen temeljac svake literature i zapisa o tome kako poboljšati svoj život, učiniti ga kvalitetnijim i slično je upravo jedna stara izreka - '' Onako ti je kako želiš da ti bude ''.
Svima koji se probude i čitaju ovo uz prvu jutarnju kavu želim dobro jutro i još bolji ostatak dana.

Dobro štivo uz jutarnju kavu :) Hvala na tome.
Uzvraćam s lijepim željama za jutro, dan.

sve ovo lijepo napisano bilo bi ostvarivo kad te ne bi prizemljavalo ono osnovno: treba ti hrana, voda i zrak
i da bi si osigurao elementarno preživljavanje čovjek se spušta i ispod razine životinje.
Tek kad se lupi o pod da niže ne može, onda počinje promišljanje o onome tko smo i što smo.

i povijest i sadašnjost nam nude boeme pjesnike, uvjetnike na rubu egzistencije, velike genijalce kruha gladne, skitnice filozofe i svima njima bi se mi obični smrtnici trebali diviti. Nesposobni za svakodnevni život otkrili su nešto durugo veliko.

U konačnici, briga prirodu jesmo li filozofi ili pastiri i n akoji način gledamo svijet oko sebe.
Nju je briga da produžimo vrstu.

Pred par godina je bilo u novinama dvije paralelne vijesti: u jednoj: onkologija jedne naše bolnice gdje je falio sredstava za liječenje djece, a u drugoj projekat tri susjedne zemlje vezano za vrlo važnu informaciju: gdje se mrijesti jadranska kornjača. i u to praćenje kornjače utrošeno je (troši se i dan danas) hrpa novca.

Druga vijest bila je prezentirana na takav način da je prva bila nezamjetna i odmah je pala u zaborav.
Razmišljamo onako kako nam prezentiraju i kako s nama manipuliraju.

Ako smatraš da si 25 kuna, onda to i jesi.
Toliko dugo dok ne postaneš koristan i sebi, sebi dragim ljudima i svijetu pa više nećeš vrijediti 25 nego milion kuna- ili više.

(a HBS je sve napisal jasno i glasno: sve ti može biti potrebno i nepoželjni i saveznik i protivnik, pa se ti misli)

Ja sam SEXY

da tek vidiš kak sam ja seksi ovak čupava u jutro. sad tek vidim da mi kosa narasla preko pola leđa i da je vrijeme da je malo skratim. (a najseksi su palačinke koje sam spekla dok se moji ne probude- a kuća mirišiiii- po kuhinji :))))

amen

btw temeljac mi ne treba danas, iako je nedjelja...jer ne kuham juha. a i ne gradim kuću. not jet. al znaš kaj mi je nepoznanica (prava jednadžba sa tri nepoznanice čak) kaj netko dela na blogu u 5 uri. i piše roman o tome kakav treba biti i kako rabiti UM i ne EGO(velkim slovima)? nekak me to podsjeća na satove biologije kad smo secirali kravlji...mozak!

ne znam od kuda neodoljiva potreba da se nekome broji u koje vrijeme je na iskrici. Možda se naspavao, a možda niti ne spava. I to je njegova osobna stvar. Isto tako, dok ne vrijeđa nikog, može pisati što ga volja, mi se možemo s tim složiti ili ne, ali ne na način da vrijeđamo njega.

Mai_, niti si profinjeno niti inteligentno ne nastupaš na blogu jer se čita iz svake tvoje riječi da pokušavaš omalovažiti druge da bi ti dobila na važnosti.

Ne znam kakva si u stvarnom životu, niti sam ti svarni život ikada dirala.
A ti uporno čitaš tko je i u koje vrijeme napisao, a ne što je napisano.

Ja sam ustala u 3 u noći. Ti si krmila.
Pokušaj zamisliti što sam ja sve speglala, skuhala i naštrikala- dok si ti spavala.

Meni je nepojmljivo kako ljudi mogu prespavati pola dana, kad je meni tri sata sna uvrh glave.

Gospa Mai ponekad zaboravi da neki ljudi moraju raditi u vrijeme kad ona i neki drugi
spavaju.Pa takvima preostaje noć jer se danju moraju odmoriti za iduću noć.Postoji i
noćni život za razliku od dnevnog a koji je itekako dinamičan.Samo što dnevni ljudi to
ne razumiju jer tad spavaju.

HBS...odlicno napisano !

savršeno je napisano

i dolazimo do- frajera i dama bez pokriča

jer je svijet njihov- oni vide sebe na vrhu svijeta

rezultat??

ono čega se svi grozimo: ljudi koji osim svog cilja ne vide ništa drugo. Jer zamisli: o tome da netko odvozi smeće, da čisti i posprema, da se javlja na centrali, da nam šiva odjeću za sitnu lovu- to se nigdje ne spominje, osim što se spominje da to ne bi trebali biti.- trebamo biti uspješni.
što je uspjeh??
uspjeh je kad dočekaš sljedeći dan.

Lijepo napisan zapis.

Uspjeh je stvar osobnog stava o životu, želja i potrebe. Nekome je to danas korica kruha, nekome zaključen posao od par milijuna dolara, nekome zdravlje, nekome djeca, nekome ljubav, nekome putovanje.... Ono jadno u nama je što rijetko prepoznajemo ičiju potrebu osim svoje.

'' Onako ti je kako želiš da ti bude ''
Upravo tako...ali što je u tome kad ni sami ne znamo što želimo da bude? A svi dođemo kad-tad u takvu situaciju.