.....
Daleko sam.
Na mjestu gdje nema noći koje će nas opijajuće prekriti
Satenskim plaštom smirenosti.
Besciljno lutam bezdanom sivila sigurnosti
Nježno milujući sjećanja na tople i nepredvidive ulice
Na kojima su se divlje sudarale čežnje i snovi.
Možeš li se sjetiti strasti kojom smo krali vrijeme za nas?
Otkinutih pola sata navodno slučajnog susreta,
Dok sam dlanovima prekrivao bjelinu tvog trbuha
Da bih sačuvao polutamu vlažnog i hladnog haustora?
Oboje smo djeca mraka, naučeni hodati po svjetlu
Tek reda radi, nužnošću potrebnom
Za uklapanje u mašineriju svakodnevnih potreba.
Svejedno, i dalje sam se prepuštao galeriji uspomena
Pretvorenih u osakaćene kipove od kamena.
Postoji li još ljubavi u nama?
Ili smo vječno ranjene zvijeri
Koje se hrane sa svojih pet minuta
Strasti, suza, mržnje i smijeha?
U trenutku kad nestaju bore i sijedi osmijesi s naših duša.
Kad tišinu ubija led mojih usana na tvojim bedrima,
U svjetlosti desetaka svijeća na čijim se plamenovima
Hrani lascivna pjesma bakantica.
Htjeli, ne htjeli,
Opet smo u jednoj od stotina bitaka
Rata koji smo unaprijed izgubili.
A opet, voljeli smo se.
Voljela si me.
Volio sam te.
I možda te još uvijek volim.
Među ozeblim i ogoljelim stablima jednog drvoreda,
U jednom gradu suvišnih avenija,
Bez zvijezda ...
17.10.2013. u 18:57 | Dodaj komentar
veliki osmijeh od mene .. iako je ova potaknula u meni sjetne misli :)
Autor: black__women | 17.10.2013. u 19:03 | opcije
Dobro večer black.
Hvala na osmijehu.
Autor: hrvatski_bog_sexa | 17.10.2013. u 19:05 | opcije
pošto se ja uvijek smješkam...evo razvlačim usta
od uha do uha (ko hanka paldum)....samo za te:)
Autor: sleeping | 17.10.2013. u 19:09 | opcije
O sleep..veseli me što mi osmijeh poklanjaš.
Hvala.
Autor: hrvatski_bog_sexa | 17.10.2013. u 19:12 | opcije
o kako su sve ljubavi jednako...tužne!
Autor: mai_sarai | 17.10.2013. u 20:25 | opcije
Divno da me nakon svega još uvijek voliš! Volim i ja tebe iako si pacijent!
Autor: INTO_MY_ARMS | 18.10.2013. u 0:35 | opcije