Sve i ništa

Onomad sam bio-o-o-olimpijada upoznao jedno ljudsko biće ženskog spola preko chata. A tipkali smo svakojako. JA sam njoj tipkao vijesti iz zemlje. Iskopao bih rupu u dvorištu, dva sa dva, ušao u nju, vidio šta ima, a onda navečer na chat da joj kažem vijesti iz zemlje. Uskoro mi je dvorište bilo puno rupa. Ali nisam ih zatrpao, sjetio sam se da tu mogu odlagati lešine stočnog blaga i ostalog življa, malo ih prešati i dobijati naftu od njih. A taman kod vrata dvorišta mogu staviti PIPU, nafta narodu, pare meni. I onda mogu u AVLIJI osnovati šeik državu, emirat, nešto tako, i napunit kuću ženama, moj harem, da jih najmanje ima sedam komada.... Ona je meni tipkala o vijestima iz svijeta. Pa sam ja njoj tipkao o vremenskoj prognozi koju nikad nisam zajebo. Jer kuća do mene živi baba Joka, i ja samo nju priupitam o bitki na Neretvi, a ona meni – sinko moj krsta me danas žigaju, bit će syutra kiše. Ili – sjeva meni u kurije oko, preko Atlantika dolazi polje niskog tlaka, sjutra mi ne dolazi, bit ću nadrkana, mjestimično do pretežito. A onda je meni ženskinja tipkala vijesti iz športa. Što jo baš i nije teško, jer je bila u vrlo intimnim odnosima sa lokalnim fudbalskonogometaškim klubom, od predsjednika uprave, preko prve momčadi, do portira Gajzapa. Dakle, vrlo prpošna ženskica. A po slikama, oku ugodna i duši mila. I naravno....


ZATRESKAO SE JA!!! ZATELEBAO!!!

Baš sam se osjećao ko GOVEĆE u pumbertetu, ili ga ko JUNAC mladi. Jel da, kad kažem JUNAC vi pomislite na moj dobar.......( prostaci i prostakuše, sram vas i stid bilo, samo su vam griješne misli na pameti, prije će deva kroz ušicu igle, nego vi u šeikstvo obrtnickovo ). I tako, mic po mic, šuć-muć, bla-bla.bla-blair tony, dogovorimo mi sebi niki čvenk. A meni stoijedno pitanje po glavi. Kako je šarmirati? Mislijo sam se da ponesem sa sobom svoju sretnu toljagu. Ili da je napijem alkokokakola, pa da je sesualski iskoristim...da, ali jok. Odlučijo sam da ću joj biti PIJESNIK, jerbo je onomad neko jednom napisao da su pijesnici čuđenje u svijetu. I kad joj zrecitiram svoj koji stih, ima da od tog čuđenja odma pane isprid mene, raširi noge ko šestar i primi me u odaje svoje.
Po dogovoru čeko sam je u slastičarni kod Karmendljija. OH Bože moj došla je, došla je, o kako je predivna, o kako je prsno razvijena, o kako je guzno izražena, o, o, ooooooooooooooo, jebem li ti nadam se da neću zaboraviti recitale od kojih će ona od ćudžđenja odma pasti na DUPETINU i raširiti noge ko šestar. A krknem li koji spermij u njenu jajnu stanicu i bude li muško, Tita mi i pijonirske rječi nazvat ću ga ŠESTAR, za uspomenu na ovi događaj kad se budem sjedinijo ja, jaja moja, i penis moj u njojzinu umoćnicu kad budemo jedno biće, kojem nikad zora ne sviće, tako nekako, jebo zoru, po zori se krava muze i kokoše hrane, a ujutro ako pijevac neče da propijeva, samo ga o-krpiš malo nogom pa da vidiš kako kukuriče, kukuriku kuriku jeboliti sliku svoju, a ne da se bavi radnjama prčenja i sijanja sjemena u svru izrasta dijece. Ali, u redu, idemo dalje, netko je rekao i pekinšku patku učio plivati prsnim stilom u wc-šolji.
Sjela ta lijepotica nasuprot mene, a meni u obje glave krv stodvajst na sat, zablokiro ja, skamenila mi se inspiracija, ni da A, ni da Be zakmečim. Ukratko, USRO ja recital. Gledamo se mi minutu, gledamo se dvije minute, gledamo se 5 minuta, ona pojela osam baklava i popila litru boze kažu sise rastu od toga, a jel bogati sise rastu, Karmendlji de joj još litru i daj neku ROMANTIČNU muziku, da joj ne bi jena sisa bila veča od druge, došla još litra boze, gledam je ja, gleda ona mene, a reko kad sam vidijo kako čačkalicom čačka zube, e reko sam sebi ovo rok hitno moram ženiti u neku subotu, samo ne znam koju....i jebi ga, udarijo meni brak u glavu, ženiti je hoću, da se tucamo noću, da pravimo dicu i još svašta nešto nečega lijepog.
I gledam je mislim se da je priupitam da ili ne, ću ćeš će ćemo ćete će, i ostale čete. I onda mi se sudbina osmijehnu, i vidim ja neko se naviruje iz lijeve joj nozdrve, naviruje se balonja mali, šmrkljič, tukac, zeleni se, šmrkljaver bi van a ona ništa ne osječa loče bozu i ždere bakljavu ko da joj je zadnje na svijetu..a gledam ja tog šmrkljiča, ma jok, ništa se to meni nije zgadilo, možda je ženska jednsotavno prepametna pa joj silna pamet kroza nos izlazi. Reko joj ja ček malo, ček, spojio kažiprst sa srednjim prstom, približio joj nozdrvi i odstranio joj šmrkljić, i čvoknijo ga za pult Karmendljiu. Aterirao mu na okovratik njegove košulje bijele, o kako se ONA slatko nasmijala, slatko, slađe, najslađe, slađe no boza a i baklava što je utrpala u se.
A ja je zaljubljeno gledah i kazah – IZ NOSA TI VIRIO GRUMEN, OČEŠ LI BITI MOJA VUMEN – ovdije iza ovog upita treba doći UPITNIK!!!
I eto mene gdje jesam sada. Imade li koja sa viškom pameti, da je odvedem na bozu i baklavu. I da joj iz nozdrva nešto visi?

A to si ti onomad razdragano trčao livadama Božijim ko od majke rođen.

Sjećaš se još toga?
U jebote, a ja mislio da se zaboravilo.

Pamtim ko slon. Najčešće ono s čim ne mogu ni nos obrisat :)

Sitničavosr se oduvijek pamtila.
Kao da je to bilo danas.

Nemoj da imputiraš rasude i sebi i meni, i to naprečac.
Lijep ti dan, bokić! :)

Bokić kokić.

Sjetio si me na druga gospodina i gospodara crnoga roba Habucibea
gdje li je on sada da li se skrasio uz neke cice goruće petice ili još ++