Gotovo.

A da nismo ni svjesni koliko.

Vracam se danas iz setnje sa slinavcem...i vec pomalo ogladnjeli (obojica) stali smo u pekari koja nam je usput na povratku doma...
Prije par godina, da budem tocan - tri, mozda bi i kupio tri bureka...onako dva za njega i jedan za sebe...cisto da ga pocastim...no opet, nekako polako vec svjestan vremena u kojima zivimo a i manjih prihoda (unatoc BMW-u koji je sada parkiran u dvoristu, doduse jos nedovrsenom ali svejedno grandioznom), kupio sam samo jedan...potpuno spreman na cinjenicu da ce on pojesti njegov veci dio i onda jos dobiti svoju (pasju) hranu kada stignemo doma...

Pustam ga s uzice i on veselo hoda kraj mene nestrpljivo gledajuci u vrecicu...cekajuci trenutak kada CEMO podjeliti taj burek...

Ali...
Penjuci se uz tu posljednju, najvecu uzbrdicu prije kuce na nekih 50tak metara od nas snimim dva penzica kako sjede na nekom zidu...
Lica su im jos bila predaleko no drzanje tijela i nacin odjevanja su odavali ljude u godinama...

I po prvi puta sam u zivotu to izrazito jako osjetio: NE-zelja za jedenjem u javnosti.
Oduvijek sam imao tu neku nelagodu s hranjenjem pred drugima ali ovaj puta je bilo zbilja presnazno...

Zasto?

Jer sam pogledao u tu istu vrecicu i pomislio da bi i oni mozda pojeli burek a nemogu si ga priustiti...te sam zadnje u predivnom, suncanom danu sta im jos treba da ih podsjeti koliko su u kur**...

Mislim da polako dolazi zadnji trenutak da se nesto pocne mjenjati u drustvu, sustavu, drzavi...ili...sam potpuno sazrio za psihijatrijsko promatranje zbog mozebitne hipersenzibilnosti...

I ne...prije nego pocnu mudri uleti...auto je bio prilika...zato sam ga kupio...i iskoristiti cu sve moguce povlastice koje mi je ova drzava kao invalidu pruzila da ga stavim na cestu za istu cijenu troskova registracije kao vi ostali (normalni) gradjani...iako je BMW od 4 i kusur tisuce kubika...
Dva posla sam radio zadnjih nekoliko mjeseci...odlazio od kuce u 5 i pol ujutro a vracao se u 9 navecer...zasluzio sam nesto i za tebe...iako je ocigledno da me i glede njega pece savjest...

Jeb*** vremena...jeb***...da te cak i na ulici cudno gledaju jer imas (pre)velikog psa koji je vjerojatno totalno ''neekonomican''...

Ali i psihijatar ce vrlo vjerojatno ubrzo dobro doci...ako ne promjenim nesto u sebi...

Realno vidis stanje u drustvu.

Na zalost - morat ce da bude puno gore
..da se nesto promijeni u svjesti ljudi.

Tek kad sami naje*u - onda ce traziti drugu ekonomsku politiku.

Neznam hocu li ja izdrzati taj pritisak.
Smijesno zvucim...znam...tko sam ja uopce? Jedinka...mala...primjetna samo zbog svoje razlicitosti...ali ne zelim si ni zivot u kojem cu biti povlasten samo zato jer radim...i u isto vrijeme imati griznju savjesti zbog toga...
Bolesno.
Jeb*** bolesno i iskvareno.
Nisam ni Che Guevara...
Ali ovakvim mi nisu opisivali zivot kada sam bio dijete...

peace :)