Sve i ništa

Velim ti, to su oni.
Ok, što sa njima?
Ništa. Spravljaju neke čarobne napitke od komušine. Zato mislim da su komunisti.
Zanimljivo. Ima još nešto?
Ima. Prskaju nas.
Prskaju?
Prskaju.
Na koji način?
Sjedim neki dan u kafiću, onaj u centru. Lijep, vruć dan. Ispijam malu kavu, veliku i kratku, svježe iscijeđenu, na terasi. Preko terase, tenda, na pruge, uzorak sličan uzorku Tušijine pidžame. Sjećaš se Tušije?
Sjećam.
Nije bio dobar čovjek.
Nije, slažem se.
Ispod Tušijine pidžame, idu cijevi, uske plastične cijevi. Od tamo prska, iz tih cijevi.
Što prska?
Kao nešto svježe, mislim voda u prahu, tako nešto.
Pa, voda je u redu.
Osvježi to, ugodno osvježi.
Lijepo.
Lijepo, da, kad tamo sjediš. Opuštajuće. Poslije te kave otišao sam u sobu.
Promijenio si položaj kreveta?
Da, bio mi to diplomski iz fensušija.
Feng-shui?
Tako nekako. Morao sam se oplahnuti, obrijati. Očekivao sam je.
Došla je?
I brzo otišla.
Zbog čega?
Hm…oni su mi rekli da navučem gaće na glavu. Tamo gdje noge prolaze, tamo su mi oči bile. Stavio sam još i masku za skijanje, preko.
Uplašila se?
Ne znam. Gledala me.
Rekao si joj nešto?
Da. Kama(n) sada, za bolje kama sutra.
Hm…
To je od prskanja. Kama. Karma. Karmine. Kameleon. Cameo taxi. Mirisao sam glasove, dok sam se brijao, prije njenog dolaska. Morao sam poslušati.
Što da nisi? Poslušao?
Ne znam, nije mi palo na pamet.
U redu, nastavit ćemo.
Može od kraja slijedeći put?
Vidjet ćemo.
Samo, da kažem…
Kaži.
Nije joj se svidjela salama od kokošjih očiju.
Ne očajavaj. Vrijeme je isteklo. I ne guraj čarapu punu hrenovki u mikrovalnu.
Budem dobar.
Budi. Do viđenja…

Nagovarali su te?
Nagovarali. Jeb'o karakter koji nije labilan.
Sukus sukubus.

kada smo ono šurovali oko plastićne ambalaže
nudili su nam jedino staklene flaše od pive
prazne bez sadržaja
a mi smo pili vino sumporeno do vrha
pravi glavoboljček

Ali bilo je onda i rasola, za ujutro.

večeras zato idem pogledati neki film o ratu
kako su partizani prašili ustaše i švabe
skoro kao što oni danas praše po nama
jebga, povjest je loša učiteljica života,
valjda zato što je uvijek pišu pobjednici

A kao mi smo bili neki pobjednici?
Onda smo slabo povijest pisali.

http://www.youtube.com/watch?v=Tge_sa6omyc

ovo gore su moderni psihijatri, ni ne naplaćuju :)

ovo je moderni premijum, ni ne trudi se: "Jutro..doista sam zgodan i kulturan muškarac, i jako mi se jebe sad pa ako imaš prostor i slobodna si javi se ..09152...

Naglasak na kulturan.

Kako zbarit komada u dva puta po stoišezdeset znakova?

i kaj ima veze kaj je zgodan, ovaj ne bi stigao ni svjetlo upalit, kamoli osjedit nekakvu kavu :)

odsjedit :)

Da, osijedi se od prekomjernog ispijanja kava.

u svakom slučaju, nitko nema strpljenja
sve se brza, ne čeka se lijepo neki znak, tihi glasić, ono, meteor s neba ...
we're all doomed

flaming hell :) dobar naslov, šteta da propadne

Watermellon hell.

u svjetlu gornjeg bloga ovaj zadnji komentar zaista ima smisla :)

Eto - mislim da se kreativnost oslobađa kod djela destrukcije.

onda najbolje da niš više ne gradiš :D

Krativnost je najbolja kad nešto skršiš i onda na tom mjestu ponovno nešto napraviš-
Npr, rado bih skršio Dioklecijanovu palaću.
Pa na njenom mjestu napravio još bolju, ljepšu i stariju.

kreativnost se oslobađa u pet ujutro
kad većina spava

kreativnost priziva duhove s kojima smo se oprostili

Oprostio sam se ja danas sa jedno dvajst kvadrata zidnih lamperija obloga.
Na vrlo kreativan način.

Pajserom i ubodnom pilom.

sa svakim pojedinim kvadratom? u suzama :D

Radosnicama.