Umorni Bukovsky

- Večer! Nadam se da ste mi dobro! Netko je dirao na nebesima šaltere za vrijeme. Jučer dopodne sam radio po šljiviku bez majice i potkošulje. (gol do pojasa) , a studeni dolazi za pet dana.

-Nije ti baš pametno raditi, ali valjda znaš što radiš. Doktorica uporno tvrdi da ne bi smio raditi, iako ne zna točno što radiš.

-Bog! Skidam mumije sa šljiva (osušeni polodovi oboljeli od truleži) potencijalni su izvor infekcije za iduću vegetaciju. Što se tiče dr-ica mišljenja, poštivam ga, no moram reći da se ne umaram, tj gibam koliko je primjereno mojim mogućnostima. Inače se osjećam najbolje kad sam u takvom poslu: sam u razmišljanjima, molitvi, gledanju Šarampova, neba, oblačaka, mozgom na paši i druge umirujuće "discipline". Kao što ti je poznato za nivo generacijskih oštećenja nema djelotvornog staklenog zvona. Po večerima ponovo uzimam kist i tako-nekako se borim. U studenom idem na kontrole. Kako ste vas dvoje?

-Meni se dogodio stres i otišao je šećer gore na 12 bez obzira na terapije. I sada ga hranom ( dijetom- pokušavam srozati. Jebeno je to što ni stres nije prošao, tako da i najmanja sitnica ( gutljaj cole ) i ode opet na 11/12! i nekako mi se sve te borbe , znanja, dijete, terapije, lijekovi čine bezvezni. Gledam nekakav dobar film, ugodno uvaljen u fotelje, osvježen tušem i laganim ručkom i onda samo glava klone. Evo Vinko Coce. Infekcija ciste na trtici+ šećer+ pretilost i ode u 59 godini. Nije me strah već mi ta bespomoćnost i dalje jebe i povećava šećer.)
Jutros smo malo režali ( ukućani ) jedno na drugo i onda pročitam statistiku za jučer...Zbog južine povećan broj prometnih, broj nasilja, broj tučnjava, broj pijnstava... a i na portalu gdje malo pišem, cijele noći netko bdije jer ih pere nesanica...
Više stabilmnosti ima stari fićo nego mi...
A i stabilnost u stavovima mi je u kurcu...
Dok je Baja bio živ, činilo mi se da svatko putuje sa svojim vozilom u svom pravcu. A sada mi se čini da sam prešao u pješake i da stopiram...tak nekak metaforički; izašao iz vozila. Nije otišao samo svojoj obitelji, otišao je i meni.
Neki se bolje drže. Ne plaču puno za ljudima, više plaču za mačkama i psima...

-Mi smo (ljudi) složen skup mehanizama i misaono ne upravljamo ni sa čim što se tiče iznutrica i živaca. Možemo poslušati doktora, koji je isto tako sazdan, i prestati jesti npr. grah. I što onda. Ulazimo u neku zabludu da nam nejedenje graha čuva zdravlje. I jebi ga. A puni mjesec i južina nateraju nekome moždani udarčić i sporedno je jeli jeo grah, pio ljekove i sl. Šećer skače po svojim regulama. Uglavnom, ušli smo u etapu u kojoj pokušavamo popravljati stroj koji je prošao (našom voljom dobrim dijelom) kroz razna opterećenja. Zato se češće reži, češće oči suze, češće se plašimo crne dame sa kosom i svečanog skupa.

-Nećakinja je javila: . »Umro je tata!« Odgovorio sam: " Da, umro je tata!" " i to baš kad se počeo učiti radovati malim stvarima. Ne mogu biti a da ne pitam:« Komu to treba?«

-Pa taj život traje prekratko i najviše vremena pokriven je zabludama. Robujemo mnogim stvarima bez kojih bi život bio ljepši. Te male stvari počinjemo uočavati kad se potrošimo na glupostima, a tada već kasnimo na mala veselja.

-Bojimo se živjeti bezbrižno da se ne bi opustili i onda patili. I tako patimo stalno. Preventivno.

-Plašim se djelovanja šećera. Osjećam trnce u prstima desne noge i pečenje tabana koja prelazi u tupu bol prilikom hodanja. Onda se sjetim svih koji su ostali bez ekstremiteta zahvaljujući dijabetesu.Prije dvadeset godina te pojave nisam imao, a priče o tome su bile glupost jer se meni to ne događa i vjerojatno ni neće. Nu, jebga. Vrijeme čini svoje. Oslobodi Bože satarice....Da, preventivne patnje su zapravo katalizator sranja. Što si više na pregledima, brigama o njima, strijepnjama, već smo se "preventivno" sami sjebali.

-I na kraju ne želimo ozdraviti, bojeći se neke nepoznate bolesti. Nazdravlje i logika. Bolešću protiv zdravlja!!!! Šumom protiv sječe….
Odoh u cjelodnevni večernji odmor. Bog!

-Što se tiče bezbrižnosti imam iskustvo slavljenjem blagdana. Božić.. Veliki dan. Svečan. Sve je u redu, Opušten. Odjednom počnem u toj opuštenosti osluškivati bilo. Malo se uznemirim. Pokušam stvar smiriti dubokim disanjem. Osjetim vrtoglavicu od hiperventiliranja. Počne me gušit i jebi ga. Ode opuštanje u kurac. Zbog toga moram imati zanimaciju koja mi odvraća pozornost od faličnih iznutrica. Tada dobro funkcuiniram. Zato i prihvaćam radno angažiranje (šljivik etc). Možda će me baš to doći glave ( upozorenje!) , no nemogu biti statičan. Pruga Šamac- Sarajevo: "Mi gradimo prugu-pruga gradi nas!" Boljševizam ima smisla jer je gužva na kazanu racionalna aktivnost. Kazan je sugerirao da su svi oko njega podjednaki, a misliti na »druge drugove« nije bilo vremena.
Bog vam pomogao! Ugodan odmor. Rusi odmoru kažu "oddih".

-Ja oddihaju!

Kako vid, slabše ili ...?

To je onaj b2 šećer koji se vrlo lako sroza, lako ide gore-dolje, a tako se ponaša sve. Kad je ON pod kontrolom, sve je pod kontrolom...

I vid, naravno.

"Komu to treba?" to je još jedna od tvojih antologijskih. A Matilda? Ta nju sam uvijek gledao na prekrasnu crnu ženu, a na te sam uvijek najlakše svršavao.
Usput, da nisi Medo, reko bih da si Krleža il' bar da si Sussie and The Banshees.