Gotovo.

Po cemu zapamtiti 35tu?
Tesko je reci.
Budala bi napisala po nicemu dobrom...

Prekinuo jednu tesku, mucnu i moralno vrlo opterecujucu vezu s udanom zenom.
Poslije nje promjenio ih desetak sto trazeci opet nju u njima a sto trazeci sebe...
Zapoceo s novim poslom...potpuno drugacijim od onoga koji sam radio cijeli svoj dosadasnji radni vijek...u okruzju 20 potpuno razlicitih kolega...gdje je svatko svakome pas...
Izgubio osobnost stvaranu godinama...
Shvatio da zivot nije ni blizu onome sta sam sanjao u mladim danima i da sam upravo sada ja taj kojima sam se divio i smatrao ih odraslima i mudrima...

I...

Nekako se promjenio.

Postao jos teza osoba.




A pametni? Sta bi on rekao?

Vjerojatno da odrastam?
Sazrijevam?
Ucim?

Izvalio neku floskulu koja ce za deset godina zvucati razumljivije nego upravo sad...

Ali...

Samo radi jedne stvari mi je drago.

Shvatio sam da sam volio.
Istinski i jako.

I tek sada cu mozda biti spreman za neku ozbiljniju vezu.

Jednog dana...no ne tako brzo.

Samo da se zuc i bijes provjetre.

Vrijeme lijeci.
Iskustvo uci.

Radujem se jutru okruzen ljudima koji cine vecinu mog drustvenog zivota zadnjih godina...
Danu opet provedenom za volanom uz stvari sa radia bas po mom gustu...

Ali...bojim se veceri.

Jos se nisam naucio na samocu otkad je otisla iz mojeg zivota.

Samocu do koje sam se doveo sam odvajajuci se od prijatelja...posveceujuci svoje vrijeme njoj.

Jos jedna lekcija za buducnost.

Bila je velika uciteljica ispada na samome kraju.


''Oh and if I had a brain...I'd be cold as a stone and rich as a fool...' - Birdy, People help the people.