U krivo vrijeme na krivom mjestu

Zanimljivo je kako se uvijek nađe način za svrsi shodnu interpretaciju... Live & Let Live!? Koliko puta sam ovo čula u krivom kontekst? Svaki put! Predmetna doskočica u stvari pravu uporabu ima u facility-ima za razne pomoći u spašavanju ljudskih i životnjskih života. Aids, karcinomi, napuštene i zlostavljane žene i životinje etc.
A kad Vlatka Pokos nosi krzno ugrožene vrste, vele ljudi Live & Let Live! Prst u oko! No pustimo mi našu estradnjaču, kad se ne radi o našoj kože ne?
I sad, neboder, cca 4 stana po katu X 12 katova = 48 stanova X 2 odrasle osobe = 96, tj. cca 100 čovjeka! Ono na komad... I jedan taj stan sa 2 čovjeka + 2 djeteta. Zlostavljanje je konstantno, ono muž mlati ženu, žena mlati djecu (nebitno koja kombinacija) i svi to znaju. Da, da, znaju. Na lifu piše: "-ne lupaj maminom glavom od zid". Krik djece odzvanja katovima ispod i iznad. Noć-dan, Jutro-podne, sat-tri sata i tak...
I sad, svih tih 98 preostalih čovjeka, koji za sebe smatraju da su moralni, pravedni, pošteni, spremni pomoći etc. NE REAGIRA!!! Ne znam što kaže zakon, ali po meni oni ne zaslužuju ni trunku manju kaznu od zlostavljača!
I onda, kada ih se pita, kažu: "-Live & Let Live!" Dva prsta u oko, odmah! Tko je pitao to zlostavljano dijete želi li živjeti tako? Da li mu je itko ponudio pomoć, ako već nije pomogao? Da li ga je pitao kako je ili su svi gledali u stranu? Kao oni majmuni! Prvi se drži za uši, drugi za oči, a treći za usta. Da su na mene računali, tada bi nacrtali i četvrog koji se drži za jaja.
Svi smo mi odgovorni kada čujemo krikove, strah i bol! Krivi su svi koji se prave majmunima! I nikada, po cijenu vlastite egzistencije, neću odstupiti od toga! Nikada neću prihvatiti da je to "normalno" samo zato što je uvriježeno u način življenja današnjeg "modernog društva"... Nikada se neću praviti da me se ne tiče nečije zlo ili nečiji zločin! To bi značilo da ga i prihvaćam!

puno je toga problematično, ali nije u redu prebacivati tuđu odgovornost na sebe. ja kao i ti imam samo 2 ruke i jednu glavu.

cool. samo budi svjestan da će se tvoja intervencija, ili bilo čija uostalom, smatrati upadom u privatnost dotičnih žrtava i predatora u svakom slučaju u kojem još nije bilo barem pokoje slomljene kosti. naime, kada se i ako se umješaš, riskiraš prekršajnu prijavu zbog remećenja javnog reda i mira, fizičkog napada, nanošenja duševnih boli i klevete, a možda uz put popieš i kakve batine. i od zlostavljača i od zlostavljane strane. izbušene gume i potpise ključem na autu također nemoj zaboraviti. a ako se na kraju ipak ispostavi da si reagirao s pravom i na vrijeme računaj na beskrajne izgubljene sate na kojekakvim zapisnicima i svjedočenjima pred organima pravne države.
sve ti je to već pređeni put i već savladano gradivo.
a pametni uče na tuđim pogreškama, oni drugi uče na svojim.

"puno je toga problematično, ali nije u redu prebacivati tuđu odgovornost na sebe. ja kao i ti imam samo 2 ruke i jednu glavu."

ja imam dvije ruke i jednu glavu. "samo" dvije ruke nekome tko ima jednu ili nema ni jednu zvuči vrlo licemjerno, ne misliš? zahvalna sam na tome što imam 2 ruke i glavu, jer nešto s njima i mogu napraviti. čija odgovornost je to dijete, ako nije već njegovih roditelja? misliš da će zakonodavac supermanskim vidom i sluhom začuti krike i vapaje za pomoć? što to točno ti nisi u mogućnosti napraviti sa 2 ruke i glavom? ja znam što jesi! pokriti se s te dvije ruke po glavi, kao majmun!

fak, evo ti dvije priče, 100% autentične, iz prve ruke...

1. Bračni par narkomana u susjedstvu ima dječaka od 9, 10 godina - zvali smo policiju i socijalnu službu i razne telefone kojima su nas vozali cca svakih 6 mjeseci kad bi urlici iz stana ili evidentno zlostavljanje djeteta od rastrojene majke na ulici postajalo stravično... dijete je doista odvedeno, no nakon cca 3 godine... u međuvremenu je dječak počeo hvatati mačke lutalice i, skrivajući se iza parkiranih automobila, bacati ih pod kotače prolazećih vozila... jedva da je govorio... 3 godine ranije bio je pristojno i razgovorljivo dijete, premda prilično plaho... :(

hrzane... dragi... imaš ti pravo bolje pustiti stvari neka se razvijaju sam od sebe u smijeru što daljem od tebe... zahvaljujući takvima poput tebe, svakodnevno se i smanjuju različite vrste i načini zluporabe zakona...

ako zločinac, nasilnik, -you pick-, zna da mu nitko neće stvarti probleme, onda stvarno nema razloga da ih prestane stvarati...

nego zlatane moj, reci ti meni kako bi ti bilo da na tvoje dijete u dječjem parku drka pedofil, a tvoji susjedi, s kojima se kutoazno pozdravljaš svaki da, ne kažu ništa?

gle, ja ću nazvati policiju ili socijalnog radnika, a ako oćeš istrijebiti agresiju iz ljudi moraš u najmanju ruku biti psihijatar da te ozbiljno shvate, ja nemam tih afiniteta. ne znam zašto me zbog toga bezveze napadaš.

ma koje crne granice ?? da bi postojale granice moraš imat nekakvo određenje polja. a nema uopće nikakvog polja djelovanja. vrlo je upitno da li su npr. ljudi koji nose krzno u krivu ili u pravu. to ovisi samo o kutu gledanja , tzv pravom pogledu na život". no tko je taj autoritet da nameće "pravi pogled na život"? većina, crkva, bog precjednik amerike, dalajlama, majkl đekson ??? isto je i sa nasiljem u obitelji. šta je nasilje u obitelji ? kojim pravom je zabranjen prirodni i instinktivni zakon čopora u kojem jači tlače slabije ? možeš reć da je civilizacija, možeš reć da je napredak. al to su samo riječi koje nemaju čvrsta opravdanja iako su ajmo reć najšire prihvaćeni. ili su nam svima puna usta toga jednog te istog licemjernog sranja. ljudska je priroda nasilna, mračna i krvava. neprijatelji, mržnja, zločin, kažnjavanje, destrukcija.
dakle, nema tu nikakvog polja djelovanja za ispravljanje svih nepravdi svijeta. nema tu polja djelovanja za ispravljanje nepravdi uopće. kažnjavanje tzv. "krivaca" opet je iz njihovog mikrokozmosa jedna potpuna i neoprostiva nepravda. to je pitanje njihovog "ispravnog pogleda na svijet". doista dakle nema krivog konteksta za živi i pusti da žive. to je stvarno stanje stvari.

2. Dosta godina unazad, sitni sat, bauljam sam iz Stare Vlaške prema Schlosserovim stubama, idem na Šalatu... uz vrata tadašnje SDK (ZAP) tip od dvadesetikoju fino klasičnim stilom drži poluobamrlu curu lijevom šakom za vrat, kragnu jakne, tako nešto - desnom je dakako šamara dok ona vrišti upomoć, psuje i urla da je pusti - povučem ga, pitam "jesi normalan čovječe" - i dobijem zidarsku šljagu (pečatnjak s grbom grada ZG, lol...). Nabijem ga na zid i krenem mu ilustrirati neprimjerenost njegovog ponašanja primjerenim didaktičkim sredstvima, no tad me ona počne mlatiti s leđa torbicom (mislim da je imala ciglu u njoj), čupati, grepsti i urlati "upomoć, policija, ubit će ga!"... izih govno štobsereklo.

ne sumnjam da je bilo, vjerojatno je to statistički daleko češći slučaj. i ne kažem da neću pomoći idući put kad budem u situaciji... samo kažem da je u takvim slučajevima pravda često daleka i moramo biti spremni na to da ćemo biti uvučeni u priču bitno dublje no što smo očekivali.

hrzane... polja? misliš vrijednosti? da, vrijednosti su ono što bi čovijek trebao imati... recimo jedna od njih je život dijeteta koje nema sposobnost pomoći samo sebi!!!

Pike tvoj postupak ne bi trebao imati za svrhu cilj sigurnosti uspjeha!? Nitko ti ne može garantirati da li ćeš dobiti šljagu ili ćeš spasiti nekoga! Ali ako ne probaš, nikada ne znaš da li je prolivena krv zasluga i tvoje inertnosti, sebičnosti, nesenzibilnosti etc.

Ako hoćeš slučaj imam ih i ja! Radilo se o pedofiliji i slučaj je "riješen", barem iz pozicije iz koje ja mogu vidjeti da je do promjene došlo!
Nadalje zločin ne opravdava zločin! Iako netko nekoga mlati, ne znači da ću pozvoniti istome na vrata i mlatnuti ga!? Sve ovisi od situacije do situacije i to u opće nije predmetno... Predmetno je to kako su svi majmuni (u prenesenom smislu). Evo što je s odgojem djece u školi za primjer? Mlate se po hodnici, a "nitko to ne vidi"? Djeca dolaze s masnicama u školu (onima od doma), a nitko to ne vidi?

"gle, ja ću nazvati policiju ili socijalnog radnika, a ako oćeš istrijebiti agresiju iz ljudi moraš u najmanju ruku biti psihijatar da te ozbiljno shvate, ja nemam tih afiniteta. ne znam zašto me zbog toga bezveze napadaš."

Ljerka recimi mi jednu stvar? da li si ikada u životu imala priliku sudjelovati, neposredno, u nekoj sličnos situaciji? Predostavljam da jesi, ako već ne u vlastitoj obitelji, onda od kolegice na poslu, djetetovog prijatelja u školi, susjede i sl. Da li si ikada, znajuči za to sve, nazvala policiju ili socijalnog radnika? ili si mislila da to treba netko drugi napraviti?

"Iako netko nekoga mlati, ne znači da ću pozvoniti istome na vrata i mlatnuti ga!?" - reci da ovo nije mene išlo... trebao sam sutradan nazvati policiju!??

Napisala sam i da sve ovisi od situacije do situacije. Ti nisi mogao postupiti drugačije i zato imaš moje potpuno poštovanje. Zaboga, da sam ja bila na njezinom mjestu, ti bi bio moj heroj! S obzirom na moje fizičke mogućnosti, ne bih mogla tako reagirati. U sličnoj situaciji sam reagirala na način da sam doslovno ulovila prvog muškarca koji mi je pao pod ruku i doslovno ga odvukla da poduzme nešto. Sitacija! Da nije bilo nikoga u vidnom polju, vjerojatno bi stavila ključ među prste (kakva takva samoobrana) i počela vikati sa određene distance... Nije bitno što bi konkretno netko napravio. Bitno je DA BI NEŠTO NAPRAVIO. Ok?

Gle... ja krečem od sebe... da se radi o meni ili mome djetetu... jednom za usred bijelog dana pronašla čovjeka kako leži u krvi, na cesti... ljudi su prolazili pored njega i nikome ništa... zvala sam hitnu, pozvonila susjedima, otčala do ambulante po prvog doktora, provjerila na kojoj stani leži da se ne uguši, da li diše etc... nije mi bilo ni malo ugodno, još uz to je čovjek bio starac i molil sam boga da diše da mu ne bih morala dati umjetno disanje...
drugi puta, bila sam cca 15godina, tip me pored tramvajske stanice zaustavio i izvadio kurac, primio me za ruku, a ljudi su i dalje prolazili pored mene i nikome ništa...
i mogu nabrojiti gro sličnih sitacija... kako svojih tako i tuđih... i uvijek bi htjela da netko zaštiti moje dijete, mog psa, moju sujedu ili bilo koje drugo biće koje se nađe u takvim situacijama...

"Sigurno se ne bi miješao da je znao da su u čvrstoj vezi ili u braku."

Pike budeš ti ili ja?

Previše si doslovno shvatila primjer iz bloga. Ne radi se samo o obiteljskom nasilju, već o svim vrstama indiferentnosti prema nečijim patnjama i to još uz opravdanje vlastitog sudjelovanja ne reagiranjem uz opasku Live & Let Live...

ma da, de visu zamjera ljudima što se u trenucima kolektivne podjele odgovornosti, kod javnih ispada npr, ljudi premišljaju, okreću oko sebe i ne znaju što bi, ili tko bi trebao prvi reagirati, što je nešto sasvim normalno jer će se svatko na prizor javnog nasilja prvo ukočiti, zatim uznemiriti a onda potražiti pomoć u okolini.

Većina vas opet gleda iz krivog kuta na problematiku... Ponavljam nije bitan konketan slučaj. Ono što je važno jest DA UVIJEK OKO NAS IMA SLUČAJEVA NA KOJE MI REAGIRAMO ILI NE! Zašto ne krenete od sebe??? Zašto kada se nađete u nekoj od tih situacija ne vidite sebe? Zar je teško zamisliti da vas neki manijak pokuša silovati, da padnete i ozljedite se na način da sami sebi ne možete pomoći, da se može raditi i o vašem psu, o napadu epilepsije, automobilskoj nesreći vašoj baki, tati etc?

Gledaj Ljerka, o tome i govorim, TO NIJE NORMALNO! Shvaćaš sad?

ajd dobro, pobjedila si, vjerojatno je cijeli svijet oko tebe nenormalan, i da znaš gotovo si u pravu! predlažem kolektivno skakanje sa savskog mosta. nasilje je staro koliko i čovjek, nasilje treba suzbijati ali ne i uzimati pravdu u svoje ruke, jer često ne znaš što je na stvari, nesreće se događaju svima - prirodno je pomoći ako netko doziva upomoć, ako netko voli krzno njegova stvar, ja ne volim ali mislim da je jako toplo. ne znam gdje da tu smjestim ovo live and let live?

S obzirom da je ovo moj blog uzimam si za pravo reči da bih voljela neke ovdje zagutiti užetom, kako ne bi oštetila kožu sa krvlju naravno, a prije toga bi ih držala u metalnom kavezu 1x1x1 i izgladnjivala kako bi im koža dobila na kvaliteti, potom bi im oderala kožu i prodala unikat original kaput od ljudske kože u najekskluzivnijoj prodavaonici koju bi našla i to po vrlo visokoj cijeni, ipak je to vrsta: čovjek... a od ostataka bi napravila privjesak za ključeve:)

"Pomoći znači: vidjeti da nekom trebaš, naći se pri ruci i nestati, bez čekanja zahvalnosti, bez herojizma i spominjanja: "ja sam napravio nešto"."

-slažem se draga, samo što si pogriješila tematiku bloga...

"Još je pečinski čovjek nosio krzno."

-aha, a moderni čovjek je od toga stvori industriju koja se temelji na mučenju i vrlo bolnom ubijanju životinja koje više ne služe za prehranu i preživljavnje, već za statusnu simboliku.

-da, ima ovih koji nisu u direktnom doticaju sa svim životinjskim svijetom, a opet su dovoljno svijesni uzroka i posljedica krznenih odjevnih i inih predmeta. a opet ima i onih koji su i po tom pitanju aktivni. hvala bogu da nisu osviješteni jedino oni koji žive u šumi. i da, osobno nemam ništa protiv krzna, dok god je na njegovom vlasniku.

"Nemoj molim te filozofirati o pomoći, zato što si jednom nekom pritekla u pomoć i smatraš da si učinila Božje djelo."

-???

"Ne znam samo od kuda tebi kao tako velikom ljubitelju ljudi i životinja toliko agresivnosti, prema ljudima koji ti baš ništa nisu krivi."

-vidiš draga koliko smo, hmmmm, na različitim valnim duljinama... mogu biti svašta, ali ljubitelj ljudi nisam, a razlog tome je preveli broj ovakvih ortodoksni licemjera poput tebe.

"Ili ti to spašavaš svijet mjereći ga svojim metrom??? Moram priznati, malo čudnim."

-ne, samo se trudim živjeti svoj život unutar toga svijeta i moj glas koliko god tebi bio čudan i mjeren bilo čijim metrom, ostaje kao jeka u praznini ljudskog društva...