The Misery

Ja pišem pjesme samo za tebe,
riječima koje si učila mene.
Usudim se pisati sve one riječi
koje si nekada meni znala reći.

Na papiru ostavljaš savršenu sjenu,
trag što pod suncem nestaje u trenu.
Bojim se svega što znaš o meni
jer ljubav te moja povrijedit ne želi.

Još uvijek si moja jedina nada,
zbog tebe noćima ne spavam nikada.
Ja želio bih da me barem poslušaš
i da budeš blizu mene pokušaš.

Kad lišće u jesen padati počne,
svud oko mene su dani samoće.
Moja je bol još uvijek zbog tebe,
to zadnja stvar je što ne napušta mene.

Ako padneš,ja ću te prihvatiti.
Ako voliš,ja ću te voljeti.
Tako to ide moja ljubavi draga,
ne plaši se i bit ćeš sigurna tada.
Ako me voliš,obečajem ti sada!

Sedam je laži usamljenih
u zimskoj noći napisanih.
Jedina otvorena knjiga
što jednu pjesmu ima.
To je jedina poema
što mene čitati zanima.

Krvlju sam svoje ime potpisao
i ponoć suzom zapečatio.
Spalio papir i svaki stih
da zbog toga zaplakao bih.

Ja sam pisac a ti si kruna moja,
nek rasplače me ljubav tvoja.
Kao što si učinila mnogo puta
da pisat mogu sve do jutra.

Bez tebe ja ne bih mogao dugo,
moja damo,moja jedina tugo.
Mi nikada zajedno nećemo biti,
ako će pjesme tebe zaboraviti.



Link

14.12.2013. u 22:18   |   Editirano: 14.12.2013. u 22:19   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

pjesme ne zaboravljaju.zato i postoje.

Autor: surprised   |   15.12.2013. u 13:16   |   opcije


Dodaj komentar