vještičje kronike

(od ghost na Lipanj 25, 2013)

U svjetlu ponavljajućih žustrih polemika oko fenomena “Međugorje” objavljujemo tekst kolumniste Gorana Pandže s bosansko-hercegovačkog portala Tacno.net od prije dvije godine.

********
Sve je počelo 24.06.1981. godine, kada su dvije djevojke, Ivanka Ivanković i Mirjana Dragičević, prema vlastitoj priči, prilikom potrage za ovcom na brdu Crnica pokraj Međugorja, poznatijem kao „Podbrdo“, navodno doživjele ukazanje Djevice Marije. U nadolazećim danima je ukupno šestero djece tvrdilo da imaju svakodnevna ukazanja, a još dvoje kako čuju Gospin glas.

„Gospino“ predomišljanje
Iako su djeca prvobitno tvrdila da je posljednje ukazanje Gospa najavila za 03.07.1981., iz nikada utvrđenih razloga navodna Gospa se predomislila, te ukazanja traju do dana današnjeg i nastavljaju se „na neodređeno“. Vicka Ivanković tvrdi da doživljava svakodnevna ukazanja, Mirjana Dragičević svakog „drugog“ u mjesecu, Marija Pavlović svakog 25-og, Ivan Dragičević svakoga dana, Ivanka Ivanković jednom godišnje, te Jakov Čolo jednom godišnje, za Božić.

Šestero „vidioca“ su do sada ukupno zabilježili preko 40 000 „ukazanja“, što međugorski fenomen čini ubjedljivo prvim u svijetu po brojnosti, u odnosu na slične kršćanske fenomene svijetu
(najpoznatiji: Lourdes – 18 ukazanja, Fatima – 6).

Michael Davies, autor knjige „Međugorje – The Definitive History“, smatra da je razlog za ovako dug kontinuitet održavanja priče o ukazanjima, težnja „vidioca“ i njihovih duhovnih mentora da se osigura priliv hodočasnika – turista, koji Međugorju, osobito „vidiocima“, donose višemilionske profite svake godine.

Lažni iskazi
Priča o Gospinim ukazanjima u Međugorju, od početka je građena na kontradikcijama i lažima. Dvije djevojčice, Mirjana i Ivanka, prve navodne „vidjelice“, su pod zakletvom mostarsko-duvanjskom biskupu Žaniću priznale
(izvor: Izjava o Međugorju – Biskup Žanić 1990. godine, paragraf 5),
da u noći prvog ukazanja nisu tražile ovcu, već se sakrivale od roditelja kako bi zapalile cigaretu.
Očigledno se, po uzoru na legendu o djeci-pastirima iz portugalske Fatime, koji su (prema crkvenom stavu) 1917. godine viđali Djevicu Mariju, izmislila i do danas održala priča o potrazi za ovcom, jer pravi povod šetnji ne zvuči dovoljno kršćanski.

Kako je Vicka „hvatala Isusa“
Tzv. „vidioci“ su tvrdili da tokom ekstaze, prilikom ukazanja Djevice Marije, ne vide i ne čuju ništa oko sebe. Fra Janko Bubalo je 1983. uradio intervju sa jednom od „vidjelica“, Vickom Ivanković, u kojem ona kaže:
„Vidimo Djevicu Mariju, ali ne vidimo i ne osjećamo ništa drugo…Čim počnemo da molimo, zid nestaje, sve nestaje.“
Jednu takvu ekstazu / viziju je 14.01.1985. godine snimio kanadski parapsiholog i tadašnji profesor na teološkom fakultetu u Montrealu, Louis Bélanger.
Navodnom ukazanju je prisustvovao i mladi Francuz Jean Louis Martin, koji je tokom višemjesečnog boravka u Međugorju počeo sumnjati u iskaze „vidioca“ i njihovih duhovnih vođa, lokalnih fratara, stoga je odlučio sam testirati vjerodostojnost „ukazanja“.
U jednom trenutku je učinio nagli pokret rukom prema očima Vicke Ivanković, kako bi provjerio da li djeca stvarno ne vide ništa oko sebe. Na zaprepaštenje prisutnih, Vicka je reagirala.
Petnaestak minuta kasnije u prostoriju se vraćaju Vicka i jedan od duhovnih vođa „vidioca“, fra Ivica Vego, pokušavajući uvjeriti profesora Bélanger-a da Vicka nije vidjela nikoga u prostoriji, već da je reagirala zato što joj se u jednom trenutku učinilo (baš kada je Jean Louis mahnuo rukom) da će mali Isus ispasti iz ruku Djevice Marije, te ga je ona, navodno, krenula uhvatiti.

Hercegovački slučaj
Upravo je Ivica Vego, zajedno sa drugim duhovnim vođama „vidioca“,
bio u središtu afere koja je potresala crkvu u Hercegovini od 60-ih, kulminirajući početkom 80-ih godina prošloga stoljeća, zbog spora o nadležnosti nad župama između hercegovačkih franjevaca i mostarske biskupije.

Da bi se u potpunosti shvatile okolnosti u kojima se javlja priča o međugorskim „ukazanjima“, potrebno je vratiti se malo dalje u prošlost. 1846. godine, Sveta Stolica uspostavlja apostolski vikarijat u hercegovačkom misijskom području.
Prvi vikari bili su franjevci, na čiji se zahtjev 1881. godine obnavlja mostarsko-duvanjska biskupija. Za biskupa je izabran fra Paškal Buconjić sa zadaćom da određeni broj župa popiše, pripremi za predaju na upravu biskupijskom kleru (kojem po crkvenom ustrojstvu pripada pravo vođenja župa), te spisak dostavi na odobrenje Svetoj Stolici. Spisak je dostavljen, a dogovor o tome koje župe franjevci trebaju predati biskupijskom kleru, odobrio je papa Leon XIII. 1899. godine. Ova odluka, međutim, sve do danas nije u potpunosti sprovedena.

1968. godine Sveta Stolica naređuje hercegovačkim franjevcima da predaju 5 župa u nadležnost mostarske biskupije, što samo djelimično izvršavaju, predavši dvije. Nakon godina pregovaranja, 1975. godine, Sveta Stolica izdaje Dekret o podjeli župa u Hercegovini
(Romanis Pontificibus), 06.06. 1975. kojim se propisuje da polovica mostarsko-duvanjske biskupije dolazi pod pastoralnu brigu franjevaca, a druga polovica pod brigu biskupijskog svećenstva.
Ovaj Dekret lokalni franjevci javno odbijaju, nakon čega Vatikan donosi niz kazni (1976. i 1979. godine) oduzimajući hercegovačkim franjevcima nezavisnost (stavljajući ih pod direktno tutorstvo vrha Reda, ad instar) i pravo na učestvovanje u izborima vrhuške Reda. (izvor: Izjava o Međugorju – Biskup Pavao Žanić 1990. godine, paragraf 23).

Godinu dana prije „međugorskih ukazanja“, 1980. godine, mostarsko-duvanjski biskup Pavao Žanić, donosi odluku o osnivanju nove župe u Mostaru i reduciranju veličine postojećih franjevačkih župa. Ovome se žestoko protive neki hercegovački franjevci, posebno mostarski kapelani Ivica Vego i Ivan Prusina. Vego i Prusina su izbačeni iz Reda i suspendirani „a divinis“ u skladu sa uputama Svete Stolice. 1993. godine je ova odluka poništena zbog proceduralne greške, što nije mijenjalo posljedice u Veginom slučaju, jer je prekršio pravila stupivši u vezu sa izvjesnom časnom sestrom, Leopoldom, s kojom je dobio dijete i oženio je. Prusina je preselio u Njemačku i nije mu dozvoljeno obavljati svećeništvo u Hercegovini.

Na vrhuncu napetosti između neposlušnih franjevaca na jednoj strani i mostarsko-duvanjskog biskupa Žanića, odnosno Svete Stolice na drugoj, šestero međugorske djece počinje da svjedoči „Gospinim ukazanjima“.

Obzirom da su upravo „ukazanja“ i navodne Gospine izjave korištene u sukobu neposlušnih franjevaca protiv biskupa Žanića, opravdane su sumnje da je cijela priča o „Gospinim ukazanjima“ zapravo fabrikacija lokalnih franjevaca, dok su djeca, prvobitno manipulirana, vremenom našla vlastiti finansijski interes u fabrikacijama.

„Gospa“ protiv biskupa Žanića
„Vidjelica“ Vicka Ivanković, „kontakte sa Gospom“ uredno bilježi u rokovniku. Iz tih zapisa se može vidjeti da u sporu biskupa i franjevaca, „Gospa“ nedvosmisleno zauzima stranu pojedinih franjevaca.

Datuma 19.12.1981. godine piše:
„Pitala sam za hercegovački problem, posebno na ono što se odnosi na Fra Ivicu Vego. Gospa je rekla da je za ove nerede najkrivlji biskup Žanić, za Fra Ivicu Vegu je rekla da on nije kriv…“.

03.01.1982.
„…Gospa je odgovorila: Ivica nije kriv. Ako ga izbace iz fratara, neka bude hrabar…Nek ostane!…Biskup ne pravi red i zato je on kriv. Neće ni on vazda biti biskup. Pokazat ću ja pravdu u kraljevstvu.“

11.01.1982.
“Pitali smo ponovno za dvojicu Mostarskih kapelana i
Gospa je ponovila dva puta ono što je prije rekla.“

20.01.1982.
„…Jučer, dok smo bili sa Gospom, pitali smo je može li izmoliti jedan Očenaš za njih dvojicu. Odmah je rekla: Može. I počela je moliti…“


Javno sotoniziranje biskupa Žanića, povodom njegovog spora sa pojedinim franjevcima otišlo je tako daleko, da „vidioc“ Ivan Dragičević, u pismu namijenjenom biskupu, prenosi prijetnje od „Gospe“:

„Poruka za mons Pavla Žanića.
Dana 19 06. 1983. ukazala se Gospa s kupa s Vidiocima Jakovom, Marijom, Ivicom. Nakon što mi je odgovorila na neka pitanja za bolesnike počela mi je sama govoriti o Vama, Oče Biskupe. Ovo su misli koje mi je rekla: ’Reci O. Biskupu da od njega tražim hitno obraćenje prema događajima u župi Međugorje, da ne bi bilo kasno….O Biskup glavni je otac svih župa u Hercegovini. On je glava crkve u Hercegovini. Zato od njega tražim obraćenje, ovim događajima. Šaljem mu predzadnju opomenu. Ako se ne obrati ili popravi slijedi ga moj sud i sud moga sina Isusa. Ako ne ostvari ovo što mu poručujem znači da nije pronašao put moga sina Isusa.’

Gospa mi je rekla da Vam ovu poruku uručim.

Pozdravljam Vas mnogo
Ivan Dragićević
Bijakovići, 21. 06. 1983.“

Izvor: Ogledalo Pravde – Biskupski ordinarijat u Mostaru o navodnim ukazanjima i porukama u Međugorju

„Gospa“ izdaje graditeljsku dozvolu
Osim što je, prema tvrdnjama „vidioca“, zauzela stranu prilikom svađe unutar jedne lokalne biskupije, navodna Gospa se bavila i drugim „ključnim“ pitanjima za čovječanstvo, poput hotelijerstva u Međugorju.

1994. godine, obitelj (N.N.) porijeklom iz Hrvatske, namjeravala je podići Pastoralni centar u Međugorju (hotel od stotinjak kreveta sa kapelom i prihvatilištem za hodočasnike). S tim u vezi, obratili su se „vidjelici“ Vicki, kako bi upitala „Gospu“ kada je pravi trenutak za izgradnju. Nakon dva odlaganja, Vicka napokon prenosi dobre vijesti(02.12.1994.):

“Ja sam sinoć pitala Gospu za vas i ona kaže da možete polako početi sa gradnjom. Puno pozdrava i ja molim za vas. Vicka.”

(Izvor: Ogledalo Pravde – Biskupski ordinarijat u Mostaru o navodnim ukazanjima i porukama u Međugorju, str. 98.

Obitelj je zamolila jednu zajednicu iz Nizozemske za posudbu novca potrebnog za izgradnju hotela, nakon čega spomenuta zajednica šalje faks jednom od duhovnih vođa „vidioca“, Slavku Barbariću, sa pitanjem: “Je li Vicka u Marijino ime rekla obitelji N. N. – ’Sada možete polako početi sa gradnjom’”?

Prije nego je fra Slavko odgovorio na faks, javila se osobno “vidjelica” Vicka, jer je primjetila da zajednica oklijeva posuditi novac za izgradnju hotela. Pismo u izvornom obliku, uz sve gramatičke greške, glasi:

„Međugorje 19.03.1995.

Cjenjeni i poštovani prijatelji! Već jednom sam vam pisala preko mojih prijatelja N. N. i

njegove obitelji pa vam se ponovno javljam jer me možda niste dobro razumjeli, a ujedno sam na neki način i malo začuđena da preko Gospinih Majke Božje poruka tražite i nečije druge. Kada Gospa Majka Božja odobrava i naglašava početak radova na izgradnji objekta onda neznam čemu vaša sumlja i traženje nekakvi naknadni poruka i odobrenje od obični ljudi. Gospa Majka – Božja je preko mene dala odobrenje za izgradnju objekta pa ako vjerujete u Međugorje i ukaznja GospeMajke Božje neznam čemu sumlja. Ja vam od srca želim sretan početak gradnje i zajedničke suradnje.

Puno vas pozdravlja i za vas moli Vicka“



„Gospa“ protiv mješovitih brakova
U župnoj „Kronici ukazanja“ kroničar je bilježio razna pitanja običnih ljudi upućena „Gospi“, kao i njene odgovore. Tako 18.08.1982. bilježi zanimljiv odgovor na pitanje djevojke koja se namjerava udati za pravoslavca. Preko „vidjelice“ Mirjane „Gospa“ odgovara:

„U mojim i Božjim očima sve je jednako. Nije jednako za vas koji ste se razdijelili. Bolje je onda, ako je moguće, da se ne udaje za toga, jer će trpjeti ona i djeca, teško će moći živjeti na putu vjere…“

U kritici međugorskog fenomena , Žanićev nasljednik, biskup Ratko Perić, osvrnuo se između ostaloga na ovo pitanje:

„… ‚Ukazanje’ nagovješćuje da će ta katolkinja, uda li se, imati djece, i da će trpjeti i ona i njezina djeca zbog mješovite ženidbe. Hoće li muž trpjeti? Zar sve katolkinje koje se udaju za katolike ne pate u ovoj suznoj dolini? I oni i one i djeca? Za ovakav odgovor ne trebaju svakodnevne „nadnaravne“ objave, tajne, poruke i ukazanja!…”,

te kao konačni zaključak dodaje:

„Je li to samo psihogena proizvođevina dječje mašte i psihe? Ili je neka čudnovata sila uplela svoje prste u ovaj fenomen? Jedno je za sada sigurno: ovakve izreke i poruke ne smiju se pripisivati Blaženoj Djevici Mariji, kao što glase i službene crkvene izjave: ne može se ustvrditi da se radi o nadnaravnim ukazanjima ili objavama.“

Profesionalni „vidioci“ i šarlatanski biznis

Već su tri crkvene komisije odbacile međugorski fenomen kao fabrikaciju (izmišljotinu), a isti ishod se očekuje i od četvrte, nedavno formirane, sa ciljem ponovnog ispitivanja „vidioca“. Brojni su razlozi za negativan vatikanski stav spram Međugorja, od kojih je samo mali dio naveden u ovome tekstu. Jedan od osnovnih razloga, pored svih kontradikcija i laži izgovorenih od „vidioca“, je taj, da se niko od njih nije posvetio crkvenom životu, vjeri, već su navodne kontakte sa Gospom dobro unovčili postavši profesionalni „vidioci“. Dodatni razlog za apsolutno nepovjerenje spram „vidioca“ od strane Vatikana je i taj, da su tokom zadnjih 30 godina njihovi duhovni vodiči, lokalni franjevci, svi kažnjeni, ili suspendirani, zbog kršenja nekog od crkvenih zakona.

Sami „vidioci“, uprkos činjenici da osim „viđanja Gospe“ većinom nisu zaposleni, postali su imućni građani u posjedu raskošnih nekretnina i bogatih bankovnih računa, dok se Međugorje iz nerazvijene provincije pretvorilo u svjetsku turističku destinaciju. Tipičan je primjer Ivana Dragičevića , koji uspostavlja novi pojamreligijskog nepotizma. Dok po svijetu prenosi „Gospine poruke“, njegova žena, bivša Miss Massachusetts, Loreen Murphy, rukovodi turističkom agencijom za hodočasnike u Međugorje.

U pismu napisanom Fr. Hugh Thwaites-u 17.08.1987. godine, biskup Pavao Žanić navodi da su „ukazanja“ u Međugorju plod izmišljotine, prevare i neposlušnosti spram crkve, te da je osnovni motiv svega – novac, ono što inspiriše „vidioce“.

Ma koliko finansijska injekcija, od strane oko milion hodočasnika godišnje, bila pozitivna stvar za Međugorje i Bosnu i Hercegovinu uopšte, zarađivati na mukama bolesnih, kojima se obećava ozdravljenje u Međugorju (navodno oko 400 natprirodnih lijekova postoji u Međugorju – niti jedan nije dokazan), ne samo da je pogrešno, već bi trebalo biti i zakonski kažnjivo. Autor knjige „Međugorje – The Definitive History“, Michael Davies, navodi primjer djevojke kojoj su doktori 1983. godine dijagnosticirali rak i preporučili operaciju – uklanjanje dojke. Djevojka je konsultovala „vidioce“, te su je oni savjetovali da nema potrebe za operaciju. Umrla je u velikim bolovima iste godine.

Moguće da neki vjernici – katolici, atak na međugorski „fenomen“ smatraju blasfemijom. Međutim, teško je zamisliti goru blasfemiju i izrugivanje samoj (kršćanskoj) religiji, od pripisivanja preko 40 000 besmislenih poruka, putem kojih se prijeti biskupu, izdaju graditeljske dozvole, rješavaju lokalne svađe i izvlači finansijska korist, simbolu religije, Djevici Mariji.

U duhu prethodnih 40 000 trivijalnih, je i zadnja „Gospina“ poruka, 25.06.2011. :
„Draga djeco! Zahvaljujte sa mnom Svevišnjem na mojoj prisutnosti s vama. Radosno je moje srce gledajući ljubav i radost u življenju mojih poruka. Mnogi ste se odazvali, ali čekam i tražim sva zaspala srca da se probude od sna nevjere. Približite se još više dječice mom Bezgrješnom srcu da vas sve mogu voditi prema vječnosti. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.“

Poručuje Marija Pavlović iz šesterokatne palače u Italiji.

Autor: Goran Pandža


Izvor: http://znanost.geek.hr/clanak/medugorje-30-godina-sarlatanstva/#ixzz2kY6iGG
Y6

n da, staro...znam..al eto malo drugačijeg razmišljanja i promišljanja...i da, dugo je za čitati..ali eto, neka stoji

Hej, Donno, jesi li ti bila u Međugorju? Kakav god bio službeni stav crkve, događaju se tamo i pozitivne stvari. I za te stvari se čuje. Blagoslovila Crkva Međugorje ili ne, tamo će i dalje navirati masa ljudi.

pa crkva je mislim ono kaj sve to pokreće..dakle ako je rekla ok za fatimu, lurdes i sl...valjda ima i tu neke kontrole
ali kolko vidim nekima ne odgovara.."kontrola" i da neke stvari spadaju u vjeru, ali neke ne i ne i opet ne
a i novi papa je izjavio da Gospa nije poštarica na informacijama pultu
to kaj ljudi upadnu u "stanje duha" je do ljudi...mjesto je okidač..ali sve ostalo su ljudi kao takvi, sami od sebe

niti se u Bistrici ukazala majka Božja, niti u bilo kojoj crkvi, pa su sveta mjesta.
Jednom godišnje odem u Međugorje ako mi ikako vrijeme dozvoljava.

Mjesto na kojem se ne osjeti nervoza, zločestoća. Gdje su zajedno sve boje kože i ljudi cijelog svijeta i gdje invalidnost i drugačijost nije iznimka nego pod normalno. Gdje nitko nikom ne sudi.

Ja kao polovna vjernica- jednom otišla i vraćam se uvijek.

(i uvjerena sam da se djeci nije ukazala Gospa, ali to nema veza, ljudi čine to mjesto tim što je)

ha eto..nemamo "pravo" svetište

bilo pravo ili ne- hodočašća vode svečenici.
dolaze hodočasnici iz Brazila, a čudom sam se čudila- i iz Japana.

Zna se da Vatikan nije priznao Međugorje, ali to ne sprečava ljude da se mole..

dokaz da ljudi idu je kaj?
dokaz da djeluje?

ljudi..čuli, pitaju, išli bi...agencija organizira, dakle lova vrti

U duhu prethodnih 40 000 trivijalnih, je i zadnja „Gospina“ poruka, 25.06.2011. :


do danas ih je dakle više
hmmmm
40 000????!!!!!
ideš
pa ta sjedi i objavljuje

pogni....a ako djeca nisu imala ukazanje...što je to mjesto prvobitno onda učinilo posebnim???
dakle?

Ladonna , ne poznajem te no osjecam tvoj spirit , a on je ......

da je tebi magijanje draze, gledas u kuglu i prorices ljubavi? ha? :DDDD
tak imam osjecaj

obicno ljudi koji ne podnose religije su ezoterici, nadam se da se ne vrijedjas na moju teoretsku tvrdnju :)))

ne ne krivo...ne prezirem ja vjere...nikako...samo propitujem
privatno sam više za budističku filozofiju..i to tibetski budizam

zato što nije dogma
a btw. svaka vjera je ezoterija
pa i naša rimokatolička...transupscijacija je što nego ezoterija??
tijelo u kruh, krv u vino i sl.

Ok, oprosti onda na zabludi :))
Tocno, i u budizmu je vrlo zanimljivih stvarcica, no i tu je bog bio zenomrzac, to mi je malo cudno
kod svake vjere :)

tc nije..ima u budizmu žena svećenica, monahinja i sl.
i drugačiji su prema ženama..od ostalih vjera

Jednom sam upoznala skupinu mormona, otisla na njihovu neobicnu propovjed (na Svacki im prostor)
jedva sam ih se rijesila, a bila samo znatizeljna :)
Ne volim biti dio nicije vjere, jednostavno zelim znati kako ljudi opstaju u vjerama

Pa ima svecenica, kad je dusevni mir potreban nije ni bitan spol
po meni trebamo biti i ona i on.
Ujedinjeni, morat cu opet prouciti budizam, malo sam zaboravila , pa ti ne mogu basd parirati
no ima nekaj ipak, kaj me zasmetalo

pa ak neko nađe utjehu i smirenje zašto ne?
ja samo volim vidjeti, pitati...čuti razmišljanja

svoje mišljenje ionak već imam...samo mi se potvrdi ili dovede u novu sumnju..

ali ne mozes rec da nesto ipak ne postoji sto nas stiti od

sad bih mogla nabrajati :)))

da ne postoje vjere, mi bi bili jos vece zvijeri, ljudska rasa
je mjesavina dvaju svjetova :))

odnosno triju svjetova, samo sto treci ne podupirem

al recimo zgodno i intrigantno mi je kad bi nekak svi samo neki dio vjere a već organizirane institucionalizirane..preveli malo na svoj način...to mi onak malkoc bzvze...ovo mi se sviđa ovo ne bi
daj se odluči ili bi ili ne bi...ak je svrha put blaženstva onda slijedi...praksu, jer te ta praksa tamo vodi
ak nekaj ima više neprihvatljivih stvari za tebe..onda to nije to
a ne
malo bi malo ne
ili još gore..
pa to je naše, pa ću sad i ja
jer su svi tak
bzvze

Zanimljiva si jako osoba, ladonna

pa i ne baš
vjere su nastale kao neka osnovna moralnost u ljudi isto kao i zakoni i svašta za uređenje društva
problem je često kaj upravo kroz vjere ljudi opravdavaju svoju agresiju
jer ili je žele proširiti
napraviti jedinom istinom
i eto cirkusa

oh tnx:)

ujebate, tema za bogove... ne za ljude. ili, bolje receno, za trgovce, ne za kupce...

ola trapko:)*
sve naj i tebi sa zakašnjenjem

nema kasnjenja donna, samo se ipak nemre bas sve kad je covek zbetonirani ili mamurni :D

da jos kad se komercijalizira i naplacuje, e to je tako danas, nema skromnosti
jednostavno je nestala
Ljudi moraju od neceg imati strah, to je na zalost istina

lepo da jesi, znači da je cilj postignut a zabava vrhunska..
mislim koja svrha ak si skroz ok drugi dan:PP

cyber, normalni ljudi imaju strah od mogucnosti prezivljavanja. ne treba im jos i strah od mraka.....

pardon, nemogucnosti

pa eto...u međugorju se opako naplaćuje...a vrlo malo glasa o tome za čuti je...jer ajmo se praviti sve je ok
uhh kolko smo neinformirani
mene je osobno iznenadila svota (cifra) objava...nisam znala da je to postalo redovno
pa mi je ovaj članak malo otkrivenje

trap, pa to ti je usko povezano, mrak je nastupio odavno, samo ljudi tek sad
pet min do dvanaest reagiraju, kad im je doslo do grla

ono u medugorju je katolicka crkva, ne? pa kaj isus nije nadjaril trgofce iz hrama????

Pa naravno, kad se radi o ljudskom faktoru, a danajsni svecenici su samo ljudi, ne zele se odreci
ovozemaljskih stvari, bez obzira na zavjete, tu je kvaka
makar i to mi beze veze, zasto bi bila pravila kontra sebstva?
Pohlepa je vec nesto drugo.

znam cyb, ljudi mesto da od sveta narede kupleraj kad im je najteze i opale po veselju, oni si jos dodaju cistiliste na svu muku koju imaju..... svi bumo postali amerikanci, tolko smo oglupavili...

tradicija me ne smeta par puta godisnje,
bitnije je biti korektan i socijaliziran u drustvu, slazem se trap
masovna okupljanja me plase, kao sad ce svi za jednog , jedan za sve, ma mos mislit

vjera je ono u nama

e pa ak je vjera ono u nama, mislim da nam ne treba posrednik
a kod nas ti "posrednici" su se i previše iskompromitirali...tak da

hvala ali ne hvala

Bogove su izmislili vladari da bi lakše vladali - to je barem jasno.

Ovdje netko spominje budizam: Buddha nije bog i budizam je religija/filozofija bez boga.

Kad smo kod naplaćivanja:
ladonna, najjeftinije putovanje je u Međugorje.
Ovako: u 350 kuna je ubrojeno- put dolje i natrag, ručak kod dolaska u subotu, noćenje, i doručak.
a da bih ja 35 km udaljena od ZG došla javnim gradskim prijevozom do trga bana jelačiča i natrag treba mi ravno 100 kuna.

Neda mi se sada zvati frendicu i pitati koliko realno od te cifre od 350 kuna spada u ručak, doručak i noćenje. I hrane je uvijek i previše.

Bilo radi vjere ili ne, vrlo jeftino proveden vikend

(jeftiniji je put u Međugorje i natrag nego trajekt iz Splita na Šoltu i natrag ako ideš kombijem i dva putnika. a na Šoltu pljuneš iz Splita. Čisto tak glede toga što je, a što nije skupo)

Ha , ha Pogni je u pravu, sto se tice putovanja, no ja mislim da ako imas potrebu izmoliti neko
ozdravljenje ili utjehu , da je energija koju masa ljudi tamo pozitivnih sugestija emitira, kljuc neobjasnjivih
pomaka na bolje.

Jedino mi je stravicno, sto kad je dijete koje je imalo posljednju zelju na badnjak , znalo da ce umrijeti
a mase koje su se na FB okupile ipak nisu uspjele zadrzati njen spirit, tjelo ju je izdalo.
To me uzasno pogodilo.

u Međugorju su ljudi kakvi jesu. Nema mode niti taštine. Nema zlobe, ljutnje, galame. Nema žurbe. Mislim da nitko nikoga niti ne vidi. Tu je svatko okrenut sam sebi. Mjesto je takvo. Okruženje je takvo. Gledaš da ti ne sklizneš po kamenu i pridržiš bližnjega pored sebe. Nesvjesno.

Imamo izbora. Nitko nas ne tjera da nekum moramo ići. Ako nekoga umiruje hodanje oko kante za smeće. Neka izvoli. Ja prva drečim ukoliko netko na tuđoj nemoći zarađuje prijevarom. Ali u Međugorju te ništa ne košta. Nigdje ne naplaćuju ulaz (kao recimo u Zadru, da bi ušao u katedralu- o tome se ne piše), cijene u kafičima i restoranima nisu skupe. Ništa nije napuhano, naprotiv. Suvenire možeš kupiti i za manje od jedne kune.

goran pandža? hahaha. lipa imena
nikad ništa nije napsa što nije bilo smjereno protiv Hrvata iz BIH
kompleksaš iz etnički miješanog braka
ne zna sam jadan di bi
ne vole ga ni jedni, ni drugi
s takvim genetskim kodom, trebao bi bti objektivan
al jok, ako li po tome koliko je džamija izgrađeno u bih nakon rata i kako hodžin sevdah prmašje najveć dozvoljenu količinu bke, zna da bi dobio po pički i to doslovno pa mu onda najlakše dariti po katoličkoj crkvi