Umorni Bukovsky

Rat je završio a nisu me razbili. Nisu me ni pogodili.
Usamljeni vrtni, šareni patuljak. Patuljak šetač.
Prije desetak godina odšetao sam jedne subote na seosku zabavu . Nisam se išao zabaviti, išao sam popiti nekiliko piva i malo se družiti. Nisam imao s kim , pa što? ali se to tako kaže. Sve je bila razigrana mlađarija, a oni stariji su došli, kao i ja, nešto popiti i otići. Bilo je sve puno dima, mirisa alkohola i još svakakvih mirisa. Iza ponoći krenuo sam doma. Nije bilo daleko i bio sam pješak. Ispred mene su šetali njih dvoje. Prepoznao sam muškarca i mislio sam da je sa suprugom. Kolikogod sam išao sporo, uskoro sam ih pristigao. Braco i neka nepoznata zgodna djevojka. On je bio pijan. Jednom rukom se držao za bicikl a drugom je nju zagrlio. Baš nekako u ovo vrijeme, bez snijega, ali prohladna noć. Braco je skinuo jaknu i njoj prebacio preko ramena…
Shvatim da sam i ja imao jaknu i da je ostala u dvorani .
» -Dobro večer!«- kažem i i kažem da mi treba bicikl jer sam ostavio jaknu u domu, i da moram brzo u dom, i da ću odmah nazad i da ću ih stići. On mi pruži bicikl. Pod svjetlom seoske lampe primjetim da je djevojka mlada, zgodna, da se zabavlja. A čuo sam da se Braco rastaje sa svojom suprugom i da se spetljao sa suprugom jednog povratnika, Čupe, čede.
Moja jakna je bila na svom mjestu. Obukao sam je i požurio da me ne čekaju pred mojom kućom.
Nisam ih stigao.
Do prve gostionice je bilo oko pola kilometra i mislio sam da će me tamo pričekati.
Nisu, jer ih nije bilo. Gostioničar ih nije vidio.
Prišao mi je jedan mladić i kaže mi da ih je Ivica M. odvezao u Bos. Gradišku na ćevape i kavu . On ih je vidio i čuo.
Pogledam muškarca. Poznata faca ali bez svrstavanja. Nisam znao od kuda ga znam. Pogledam bolje. Ugašen. Nema aure.
- » Daj nam dva piva!« - on je zvao.
Onako usput mu kažem da sam posudio bicikl od Bracana pa , ako vidi Bracu, neka mu kaže da je bicikl kod mene u dvorištu.
- »A gdje si ti? Što radiš? Kako živiš«- morali smo o nečem dok popijemo pivo.
- » Nigdje, ništa i čekam da mi se žena vrati.«
Pogledam ga i treći put. Kao sjena nekog zalutalog stranca. Neka tuga koju je teško shvatiti . Nema aure i nisam mogao vidjeti gdje boli, što boli, gdje se pali- gasi.
Zabuljim se u lampice nad šankom i odjednom se jedna upali malo jače i pregori.
I meni u sjećanju isti tako.
- » Ti si Čupo? Povratnik?
- » Da, ja sam Čupo. Četnik!«
- »I kako ćeš platiti ova dva piva?«
- » Odradit ću, ili će me prebiti, ili će sutra tebi reći da nisu plaćena dva piva.«
- »Nemoj nikog čekati , nemoj nikom ništa govoriti i jebeš bicikl. »
Bicikl je još uvijek u mom podrumu. Nije bitan u ničijem spomenaru.

Dobro ti jutro Mediću i dan ugodan , lipa priča nadam se da ima i nastavak

bicikl uvijek dobro dođe Medo

Možda je to nekakav ukleti noćni, neupareni bicikl i možda je bolje da ostane sam... Muški bicikl.
Dobro jutro.

Čupu je ubio grom a Braco se ubio s alkoholom. Obje supruge su dobro... Nisam pitao tko je čiji.

...mrtvac!

(...nežno ko rukom. na širokom šoru, tu negde pred zoru il pre..)

sad neznam ko je opasniji grom ili alkohol ,

I često na oba groba budu upaljeni lampioni. Neprimijetno.

I uvijek tamo u tišini gore neki lampijoni , onako neprimijetno ali jasni i vidljivi kao svijetionik u magli ,
ko to dolazi na grobove da se isplače i ispriča ,

Po mom mišljenju ovo je pričica sa sretnim završetkom. Ima puno nesretnijih i tužnijih. Svaki petak je jedna tužna priča.

I da...bila je i ova tužna dok nije udario grom. I ciroza.

a bicikl je sve ono šta je ostalo ,

Ženski bicikl

Raky, sjećam se tog pivkana. Bilo je to jadno pivo.

dvi nove mlade udovice u selu....... a ti se žališ.....

Raky, nemoj ništa zamišljati!

Nisu baš ucviljene. Jedna je nedavno plesala na stolu u birtiji. Dovezla se opel-astrom... Ova od bicikliste!

a, e , pivo ka pivo , konoba ka konoba
a uvijek je nešto potrebno da bi se sijećanja zaboravila ,
i kako reče moj prika , Šepavi , pijem i pivam s tim pokažem svoje emocije , drugčije neznam,

Ma s tri riječi možeš izreći čitav svoj život!

A štob ti....... Pa vidiš da poštuje crkvu u kojoj joj se muž do smrti molio.

Promatram, a komentiram obično tako da riječi ostanu u pijesku.

sofisticirane bogomoljke?

;)

konačno da si se opet primio pisanja ;)

Meija, trebao bih pričati u mikrofon a ne pisati. Jebga, kad se kasnije ne čujem. Kad pišem jedva čekam kraj.

piši Medonjo, piši.
možda i ja nastavim s pričama

;)

lijepo,medo...:)

Bez!
Hvala, ali znam je i duže...na dah!

27!
Uvijek izbjegavajte taj 26. Opasniji je od 13-tice

Bitno je da te metak neće ... http://youtu.be/hvRsUH7d3VY