**Proljeće**
Zaboraviti ne mogu onaj dan
kad bez tebe ja sam ostao sam.
Tad palo je sunce i smračilo se,
sivo nebo za tobom plakalo je.
I sad,kada se sjetim na godine te,
divno je bilo živjeti uz tebe.
Podnijeti ne mogu više ni jedan dan
jer živjeti bez tebe više ne mogu sam.
Bez tebe je sve iznenada prestalo,
sreće je s tugom za mene nestalo.
I sad,kad nema te više tu,
tuga i bol su vječno u mojem srcu.
I svaki novi kišni dan
ja gledam u nebo uplakan.
Ti nikada više nećeš meni doći,
bez tebe će prazne biti noći.
Na dan kada sunce bude granulo
i uz pjev slavuja se razdanilo,
započet će novi sunčan dan
uz cvrkut ptica raspjevan.
Oko mene će biti veselje,
razigrana djeca i lijepe žene.
Uokolo po svuda zelenilo će rasti,
u njemu će cvijeće šareno cvasti.
Ja tada ću u zaboravu zaspati,
pokušat ću sreću za sebe ukrasti.
Ali srce mi moje dopustiti neće,
odavno u njemu je umrlo proljeće.
Link
Link
Link
Link
16.01.2014. u 23:41 | Editirano: 17.01.2014. u 0:00 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar