Kaj je ovo?

Bijeli se oblaci visoko popeli k nebu,
kako lijep je danas bio dan.
Miris cvijeća što opija u trenu
cijeli dan je učinio mi prekrasan.

I dok na plavom nebu mjesec bijeli pliva,
ja gledam ga kako iza oblaka se skriva.
Svoje misli sam uputio njemu
sjećajući se na jednu divnu crnu ženu.

Ona je žena koja sjajnu dušu ima,
u svome srcu svu toplinu sunca skriva.
Ona je žena kakve na svijetu nigdje nema,
svaka je druga pred njome samo sjena.

U njenoj blizini svi vrtovi cvatu,
u njezinim djelima mjesta nema blatu.
Njene su ruke nježne i vrijedne,
to ruke su najljepše crne žene.

I dok tako mislim,noć polako pada.
Gdje li je ona i što radi sada?
Hoće li ona ikad sa mnom biti,
hoćemo li pod istim mjesecom snivati?
Link
Link

uhuhat dok to čitaš, nije teško:-)))
Riječi su badava, ali imaju težinu, ček , sad ću smislit nešto ja, pa ti vratim, milo za drago, kažu pametniji od mene.
ali eto, prihvatim igru riječima ,probudim dijete u sebi i ajmo se igrat!:-)
Samo što ja nisam viješta ko ti pa mi treba malo duže,kasnije.

Ništa,ništa,pismica je to.Ništa osobno.
Lipe riči za lipu ženu.Ka i za saku ća se
tako vidi i osića.
Lip pozdrav,moran se ić sprimat.Triba
radit i za život zaradit...

ma znam, ne brini, ne boj se:-))))
begam i ja.

Lip pozdrav...Adio!