Umorni Bukovsky

PISMO SINU/KĆERI

Dragi sine/kćeri,

Sada još nisam posve ostario, a kada me budeš vidio takvog, budi strpljiv sa mnom i pokušaj me razumjeti. …ako se zaprljam u vrijeme ručka, i ako se ne mogu sam obući, budi strpljiv…

Sjeti se sati, koje sam potrošio, dok sam te tome naučio. I ako u razgovoru ponavljam iste stvari uvijek iznova, nemoj me prekidati… saslušaj me! Kad si bio malen, morao sam ti istu priču čitati uvijek iz početka, prije no što si utonuo u san.

Ako se ne budem želio kupati, ne ismijavaj me i ne vrijeđaj… Sjeti se kako sam te morao hvatati i izmišljati tisuću razloga, da bi ušao u kadu.

Kad opaziš moje nepoznavanje nove tehnologije, daj mi vremena i nemoj me gledati s podsmijehom na licu… Ja sam tebe naučio mnogo stvari: pravilno jesti, pravilno se obući, suočiti se sa životom…

Ako nekad u razgovoru zaboravim ili izgubim nit razgovora, daj mi malo vremena, da se prisjetim… i ako mi to ne pođe za rukom, nemoj se uznemiravati. Nije mi najvažnija stvar na svijetu naš razgovor, već to, da sam s tobom i da me znaš saslušati…

Ako ne budem želio jesti, nemoj me prisiljavati da jedem… Sam znam najbolje, kada mi je hrana potrebna, a kada ne…

Kada mi umorne noge više neće dozvoljavati da hodam, pruži mi ruku… jednako kao što sam je ja pružao tebi, kada si načinio prve korake.

Jednom ćeš spoznati, da sam ti usprkos svim učinjenim greškama, želio samo najbolje i pokušao sam te pripremiti na putovanje života.

Ne žalosti se, ne ljuti se i ne osjećaj se bespomoćan, kada me budeš gledao pored sebe takvog. Budi pored mene i pokušaj me razumjeti i pomoći mi… tako kao što sam ja pomagao tebi, kada si počeo živjeti.

Budi mi oslonac, pomozi mi zaključiti putovanje s ljubavlju i strpljivošću… Vratit ću ti osmijehom i neizmjernom ljubavlju, koju sam oduvijek čuvao za tebe.

Volim te sine/kćeri,

Tvoj tata/tvoja mama!

(Pratite nas na https://www.facebook.com/svetiAntePadovanski)

Ovo sam negdje već čitala...ali dirvljivo opet... i opet.. i tako jest...

Meni je prekrasno ovo s hodanjem...I kako smo se radovali tom prvom koraku....

Meni je sve prekrasno..jer sve tako jest... učili su nas , vodili ..brinuli... to samo treba uzvratiti na isti način..

uh. jesi morao sad, a?

bemti patetiku. ne umire ti se baš, jelda?

i sad to pročitam, a knedla. a ne umire mi se baš. a baš nisam raspoložena ni za samosažaljenje.
e pa, odjebi, medo.

neće mene još sto godina nitko oblačit i vodat za ruku.
nek i oni odjebu. u troskocima, štoviše.

ak ću balit, sebi ću balit.

jao pogodi me,i dani su mi opičeni,i takoc da....pišemo već

mislim, mala gamad neće još ni od doma otić kad ja počnem balit.

zapravo, još će tražit mesa i krumpira dok mi balončići već budu klizili niz bradu, vjerojatno.

udri Stkisa ,medo odhebulji

piši o krkanju a ne krepavankju to ti isto na slovo k mos i o k :))
izviiini?? .)

kako me lupaju
živci mislim

Styx, imaš muhe u očima. Moram ti to reči.
I samo si se istuširala a nisi dobro noge oprala.
Jebemti nostalgiju. Uvijek ju povežu sa starošću.

tehnologija? kad hologrami budu hodali po cesti, još će me i za to tražit ekstra bon.

pa neki pizdek mami jeftine suze ovim, a taj djece nije ni vidio.
jbt, žive će nas pojest prije nego se pomirimo sa sudbinom i iz očaja im napišemo ovakvo pismo:))

od-je-bi!
(btw, oš mi ih pričuvat par dana, ja bih malo zraka, a možd ti kupe sladoled ako te se sjete kad te bude trebalo čuvat?)

Anima, najviše čara ima u tim malim tajnama od kojih uporno bježimo. Znaš. " nikad neću ostariti. star čovjek je 15 godina stariji od mene. I tako uvijek i stalno.

e, misliš da će čuvat naše čaše s gebisima kad riknemo?

mogla bih im sad udarit na patetiku da sam ja čuvala za zubić vilu, pa nek i oni naprave mali mauzolej...

Nemoj čuvati djecu. Igraj njihove igrice s njima. Uživaj.

"ti si sinčić mamin, daj gebis nad kamin"

dobro, ok, baš mi ne paše to što i mali sad ide u školu. to jke još jedan moj korak bliže grobnici.

i nadam se da će mi bar mljet sarmu, a ne čokolino.

i to. nek igraju moje igrice kad ostarim. e, to će bit kvaka.
sve ću im vratit. na svoj 80. rođendan, odigrat će 80 partija čovjeće ne ljuti se. samnom. u vrijeme filma.

Patetika je znak starosti, ili znak slabosti. Uglavnom je nekakav ZNAK. I može mi biti . Hoću biti star i bolestan. Ne želim biti star i zdrav. Kurca će mi zdravlje...

*čovječe. čovječuljče, ne ljuti se:) o-sam-se-set. inače rikavam odmah:)

...kad ti onda pridaju manje pažnje?:)

I kao drugačije može biti kad imaju tak šašavu mamu.

e, znaš šta. pošteno ću ih nazajebavat kad budem stara i nemoćna:)

SVE ću im vratit. kasnit doma, imat dečka, ić na posao u spavačici (makar sam dvajst godina u penziji), probleme s probavom, fibre, regresije, penjat se po drveću s osteoporozom. SVE.

ok, i spirsat se živa:)

možd i koji joint spalim u osami svoje mračne sobice u koju će smjet ulazit samo kad zajaučem.

i tražim čašu vode taman kad legnu.

:)
ono "saaarma nije dobro smiksanaa. sitnije tooo"

tak. odmah mi je bolje. najti najt:)

Svakak pogledaj ova četiri nastavka. Oba su kao da su s bloga....
http://www.filmovix.com/videos/true-detective-2014-sezona-1-epizoda-1/

Znam da hoćeš i ponosim se s tobom za sve buduće generacije fosila i senilaca.

i još ćeš im govoriti: " Netko će vam jebati mater, prije ili kasnije!"

hm, dobra špica. ajd, mogla bih:)

Red je red i sve po redu.

Doći ćeš i ti na red.

evo, gledam.

btw, u jedno sam sto posto sigurna. ovdje. blog je čekaonica. baš kao jedna od onih kolodvorskih, s birtijom, u kojoj se neki zadrže duže, kraće ili stalno.
i svi gledaju prolaznike, i svi čekaju da život krene dalje.
osim onih koji riknu, kad god nekog nema tu, treba dat aplauz:)

odoh gledat detektive. možd imaju dobru kvaku:)
dražestan naklon, menuetski.
:*

Ti si divna žena za divan. I za moždani...

pobogu, a tko želi umrijet od dosade?:)

(nakon 15 minuta mi jasno što si mislio zašt ova dvojica... jel nađu sveti gral?)

koji je ono bio film gdje su onako divno lamentirali nad lešom? fargo?:)

Izdrži malo. to je uvod. Kasnije su pravi . Oba su otkačena i dijalozi su vanserijski. Uopće nisu obični ljudi.

i, vjerujem da je svrha starenja konačna pomirenost sa (od)umiranjem. u idealnom slučaju.
neprirodno bi bilo da sam to sada. škola mi, biološki, još uvijek traje. a da sam trenutka diplomiranja sve svjesnija, a jesam.
neka sam.
al još ne bih ciglu u glavu, ipak.

e, pričala nedavno s jednom ženom koja volontira u hospiciju. kaže da se ljudi koji znaju da umiru puno bolje pomire sa smrću nego oni kojima ona stiže i ćoška. važno je znati na kojoj si stanici, makar ti je i zadnja. istina doista je bitna.
vjerujem da tamo negdje pred kraj ostane tek podnošljiva količina nade, tako da možeš pustit.
tako da, vjerojatno, postoje dvije podnošljive smrti: ona koje uopće nisi svjestan, i ona gdje znaš da ti nema druge nego ići.
iz principa i inatljivosti obećajem da neću postati oportunistički religiozna ni u kojem obliku, nego da se prepuštam humusu i eventuano kojoj samonikloj tratinčici ponad kostiju.
ak mene pitaš, kaubojski pošteno od mene.

(iz offa)

(tnx)

Ja čekam nastavke u jedanaest serija. I svugdje znam gdje smo stali. Moš mislit.. To mi je kao kad čitam 5 knjiga odjednom. Čekam glavni lik, a on iz druge bajke. Postaje zanimljiva ta senilnost. Stalno nešto novo.

Noć. Svima!

:D
Dragi sine, za moj 70. roćkas poklanjam ti ovaj disk s izvornom verzijom Balade o Narayami. Nadam se da će ti poslužiti kao nadahnuće i poticaj. :)

vidi stiki kak se narogušila :)

sarkazam/ironija kao strah od starosti?
;)

sviđa mi se tekst...

Tekst je izvukla Styxa iz prosječnosti sa svojim direktnim pogocima u srž.

je. i nije.

:)

čini mi se da ne bum imala problem s godinama koje dolaze. jer mi starci ne idu na žifce, više od uobičajenog folklornog ponašanja ;)

e, pogledala 1. dve epizode, noćas do 3. dobro je:)