***Numb***
Jedna je pjesma u meni zamišljena,
poput zlatne ribice ulovljena.
Ne mogu disati a kamo li se smijati,
nadam se da će vremena ipak vrijediti.
Većinu vremena ukočenost osjećam,
za manju ja još veću dobivam.
Ja ću se uspeti i za što se pitati,
za sjaj ću u tami prebivati.
Tragajući za svjetlošću zlatnom,
to čini se žrtvom razumnom.
Zaboraviš obitelj,zaboraviš prijatelje,
tako to započne i tako to završit će.
Ja ne mogu otvoreno zaplakati,
jer sam cijelog života znao šutjeti.
U mraku sam i u paklu,
prijatelja trebam ali prizvati ga ne mogu.
Nisam dobar i dobrote za nikoga nemam,
jer mi je jedina briga biti broj jedan.
Tražeći sjaj u zlatnoj svjetlosti,
ja cijelo ću nebo obasjati
i zvijezde naj sjajnije spaliti.
Tako će brzo padati i nestajati,
kao upaljaći prazni kašljucati i iskriti!
Link
Link
24.03.2014. u 22:58 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
ja se natjeram pa plačem
skinem se pa nad svojom izgubljenom čednošću
i onda se sjetim 1941 i tako
Autor: medjunoznabajka | 25.03.2014. u 6:45 | opcije
A ja se natjeram u bajku ući
šetati špiljom s upaljenom lući.
Ako na medvjeda kakvog naiđem,
paziti moram da ga zaobiđem.
Autor: RexThor | 25.03.2014. u 21:00 | opcije