vještičje kronike

Heroina na apaurinu
Feb 05
Bilo je to devedesete. Radila sam na Radio Rijeci kao urednica satiričke emisije “S primorske poneštrice”. U onom sistemu moja ekipa i ja znali smo žestoko zajebavati “komunjare” i zazivati propast trulog sistema. U Rijeci smo bili slušani onako kako je danas “Nedjeljom u dva” gledano. A onda se rodila hrvatska demokracija.

Žrtve onog sistema na čijoj smo mi strani bili dok je postojao onaj sistem u meni su prepoznale nekoga tko je svim srcem i dušom njihov. Zato me jednog jutra pozvalo u kavanu na Korzu, pokojnu “Učku”. S jedne strane stola kavu sam pila ja, s druge jedan pop i poznati riječki dječji kirurg.

Ponuđeno mi je da biram što ću raditi u budućoj jedinoj nam Hrvatskoj. Mogla sam ostati u Rijeci ili otići u Zagreb pa tamo sebi izabrati fotelju. Odbila sam i u idućoj emisiji Tuđmana proglasila zločincem, najavila krvavi rat u kome će izginuti sirotinja, narugala se Crkvi i himni… I dobila otkaz. U siječnju devedeset i prve.

Dok sam dobivala otkaz, Tončiju Vrdoljaku trebalo je neko vrijeme da prelomi, kolege nisu htjele sjediti u redakciji pored mene, znanci su, kad bi me na cesti vidjeli, bježali na drugu stranu, a kći, do tada vrlo dobra učenica, dobivala je jedinice jer joj mater “ima crvenu knjižicu”. Izraz njene učiteljice hrvatskog jezika.

Neznanci bi me ponekad pljunuli na Korzu. Tužila sam Hrvatski radio, nakon sedamnaest mjeseci vratilo me na posao. Status mi se nije popravio. Kolege su i dalje od mene bježale, glas mi se nije smio čuti, morala sam svakodnevno odlaziti na višesatne sastanke širokoga spektra a onda o tome napisati tri rečenice koje će pročitati spiker.

Nakon mjesec dana ponudili su mi pet tisuća maraka i papir na kome sam morala potpisati da dragovoljno odlazim i da nemam prema firmi “nikakvih potraživanja”. Da mi nisu dali one marke otišla bih bez maraka, oni to nisu znali. Bila sam dobra glumica, imala sam odlične živce, smijala sam se u redakciji kao da me do orgazma dovodi svaki susret sa kolegicama i kolegama koji su se veselili kad bi dobili smrznutu kuglu mlijeka kao dodatak plaći. Sjećam se da sam ja svoju kuglu odbila i da mi je mlađi kolega na tome bio beskrajno zahvalan.

Znam da oni koji su bili na Golom otoku od Hrvatske primaju neku lovu. Pare dobivaju i oni koje su mučili Srbi. Najebali smo jedino mi koje su devedesetih jebali Hrvati. Čudno. I nepravedno. Ako nisu heroji oni koji se bore protiv diktature, tko su heroji?

Službeno, ja sam obična ženska. Neslužbeno, ja sam turbo neobična ženska. Da sam onda onom popu i onom doktoru rekla DA moja bi se djeca vozila u ludim autima. Imala bi stanove i kuće. Ja bih živjela u dvorcu sa poslugom. Jednom godišnje milovala bih ćelave glave dječice oboljele od raka i govorila im kako su danas dobila psa a sutra će možda i lijekove. Pred izbore bih se fotošopirana kesila sa plakata. Nosila bih cipele od tisuću eura. Liječila se u inozemstvima. Muž bi mi bio vrhovni ili neki drugi sudac.

Pomislit ćete, mora da je fenomenalan osjećaj, pogledaš unazad… Rekla sam! Napisala sam! Govorila sam! Ljudi, bila sam pametna kad su svi bili glupi! Ja, hrvatski čudnovati kljunaš! Traj, la, la…LA! Svaka mi čast!

Nitko od ljudi koji me poznaju ne vjeruje mi da danas iz dubine srca žalim zbog svega što sam devedesete učinila. ŽALIM! Pizda mi materina. Znam, reći ćete da ja, za razliku od todorića koji imaju Hrvatsku, mirno spavam. Ja mirno spavam? Zato jer se nisam nakrala, zato jer glađu nisam umorila tisuće ljudi, zato jer nisam uništila budućnost hrvatske djece…

JEBEŠ MIRNO SPAVANJE! JEBEŠ! Noćas nisam oka sklopila! Pijem apaurine prije spavanja i poslije spavanja. Ja da mirno spavam? Todorići mirno spavaju. Njihovo hrkanje ubilo je moje snove, ubija moj san. Znam da će svi ti todorići jednoga dana crknuti u više ili manje strašnim mukama. Ni u crkavanju nismo jednaki. Dok oni budu crkavali znat će da su prije hropca živjeli. Oni i svi njihovi.

Dok ja budem crkavala gledat ću fotke svoga crkavanja prije crkavanja i vrištati užasnuta jer crkavaju prije crkavanja i moja djeca i moji unuci, crkavat će i praunuci ako ih bude bilo.

Ja sam devedesete bila živa i slijepa. Danas sam crkotina koja je progledala. JEBO MI PAS MATER!

evo i ova žena je ko i ja

psuje? a pa da oće to..to bi bio njen stil

da nisam svojim ušila slušala od nje koliku imovinu je stekla imala, kupila, naslijedila i prodala- što da školuje djecu vani koji su nezahvalno mijenjali fakultete, što da ona uživa sa svojim mlađim mužem i sama sa sobom- još bi se sažalila na njezin blog.
možda da kopiraš i blog gdje piše kako su djeca pijavica i kako ih je zajebala... čisto ravnoteže radi da se dobije slika zašto pije apaurine (ako pije)

stvar je u drugomdijelu txta...kolko nas /vas se osjeća ovak, ponekad? minutu u tri mjeseca? stalno?sjetise takve spike u neke teške dane?..nikad? i dalje zadovoljni sretni i bla..zbog svoje odluke?..

A onda mi je muž jedne subote donio kavu u krevet i upitao me, koga voliš najviše na svijetu? Tebe, rekla sam. A ja tebe, rekao je muž. Idući smo tjedan prodali sve što se prodati moglo. Moj nakit, slike, vikendicu, ostavila mi ju je pokojna majka koja je do posljednjeg časa spavala s fotografijom svojih unučića pod jastukom. Iselili smo se iz velike kuće i kupili malu. Toliko je mala da u njoj nema mjesta ni za unuče veličine vjeverice. Moje prijateljice govore kako unučad vole više nego vlastitu djecu.

""Pitam vas, tko danas voli vlastitu djecu? Zašto bismo voljeli lešinare koji ne mogu čak ni sačekati da im se roditelji pretvore u leš nego kljunove ubadaju u živo meso? A i ti unuci? Što to oni imaju bez čega ja ne bih mogla? Dovozili bi mi ih u šest ujutro, što je prestrašno jer ja spavam do deset. Ili bi ih ostavljali da spavaju kod nas, što je još gore jer bi mi noći postale pakao. Kaka mu se u dva ujutro, žedan je u tri ujutro, hoće mamu, hoće tatu, gdje mu je duda…

Nema šanse. Naučila sam koliko je velika istina da mala djeca piju mlijeko a velika krv. Dosta je bilo! Preda mnom je još najviše deset godina kakvog takvog života. Neću dozvoliti našoj djeci da nas umlate svojom djecom! Moj muž i ja, mi nismo poput vas. A kad sve potrošimo što imamo, prodat ćemo i kućicu u kojoj živimo i uvaliti se u neki moderni starački dom pa krenuti u kolicima na izlet u obližnji park ili kafić. Iz svoga ću novčanika do smrti izvlačiti samo keš ili karticu, nikad fotografije. Ja sam sebi svoja najdraža unuka. A kad umremo, muž i ja, djeci ćemo ostaviti dugove i pogrebne troškove."" Rudanica c/p dio

meni je samo kjivo kaj opet nema jata!! da baj bude ponovno pas im matej kojiko bih ih pokokao

pogni...ajde ovo samo gledaj kao primjer...ne sad kaj autoricapričao svom iskustvu..i koju pozadinu ima...temu gledaj zaboga

Kaže se mogla sam, ali nisam.
I nije mi odbojno ako čovjek vozi dobar auto i ako je uspješan. To meni ni najmanje ne smeta.
Mene smeta ako je pička, koja za to daje guzicu, svoju, moju, našu, nebitno....kurva nepoštena i isprepadana, a meni prodaje spiku- ma, mrš.

Ispričavam se na vulgarnostima koje koristim kao bih iskazala kako sam sposobna u kratkom roku duboko i emotivno cijelim bićem ući u spomenutu problematiku.

to pasemi jaspaji s psovkama budi pjijodna jebi im mamu svima

koju temu ladonna???

ne vidim druge teme osim da sada krivi devedesete, a one su joj najmanje krive za sadašnje stanje. i todorić joj je kriv što je sve što je imala spiskala.. ajd molim te..

joj pogni..daj ne nori...ovo je primjer..kako se čovjek ponekad osjeća
kad je pošten, ispravan, vjeruje u svoje ideale, neće zeznut neće se okoristiti ..i onda se pitaš kaj?

i pitaš se ko je tu glup?
i svašta nešto se pitaš, jer se pitaš

ladonna, oprosti
volim Rudanicu
ali je ne mogu povezati sa poštenjem i idealima
niti njezine blogove uzeti kao primjer i pouku

ona od pisanja živi
ona od preuveličavanja živi

ono od čega živiš nije ideal- to je posao

Kod mene Žarka već skoro desetljeće vedri i oblači i to čime- p.....
Na nju je namontiran naravno nekakav mozak. Sve to povezano komadom špage u jednu crnu rupu. Crnu to tamna noć.
A mogla se zvati i Ivana. To nije bitno. Bitno je da joj između ta dva organa fali ohohohoh toga puno.

Vjerujem da je čovjek rođen da bi bio čovjek i živio ko čovjek, a ne da bi bio p.... od čovjeka.

A to pokriva i odnose s roditeljima i djecom.

danas valjda depra dan:((
baš se pitam..
kolko sve u stvari ima smisla

meni danas telefoni pa se ničega primit konkretno..

nego svatko od nas važe- i onaj najmanji čovjek- što je u životu propustio a nije iskoristio.

ljudi su skloni kriviti politiku, predak, a ne tako rijetko i životnog partnera i rađanje djece.

teška vremena

Rudanica - super primjer kako napraviti dobar, jako dobar PR i unovčiti ga :)

osamdesetih sam bila udata gospoja za i danas uglednog gospodarstvenika. da sam zažmirila na jedno oko, sada bi se grijala negdje u toplijim krajevima na plaži.
i što??
da sada pijem apaurine što todorići imaju helikopter i jahtu, a ja obični gumenjak od bolje polovice?? moš mislit...

MENI JE SAMO ŽAO PAJA KOJE SAM ZAKOCKAO...

krele, ne znam kockaš li ili ne, ali znam onih koji su zakockali sve, digli kredite i njih zakockali..

ok posal..-off
stay well:)

PA NA ODVIKAVANJU SAM VEĆ GODINU I POJ ..NISAM NI PJIMIJISAO KOCKAJNICI.....A DA SAM KOCKAO JESAM....GODINAMA

OPAKO ZJO JE KOCKA

Bit će to sve ok.
Bok društvo, bok Dončice :-)*

E, zato ja odlazim.

pogni ima neki čudan smisao za čitanje! btw čitala taj članak o djeci i on je posve ok, pače onomad sam ga baš tu i zaljepila na blog! a da je istina da mi koji smo 90. tih bili drugačiji i proganjani zbog toga istina jest. a da nismo to unovčili ii da smo nekak i sad nepoćundi, jest. ma mi smo uvijek nepoćnudni zatko kaj smo svoji i mislimo svojom glavom a ne dupetom! fala bogu da ona nije jedina! tnx dono

žal mi ostavit staru, al kaj sad?

Pričekaj još malo. Ne ostavljaj mamu. Znaš kako je Potjeh tražio istinu i što mu je Sveznadar rekao?
Ne smiješ ostaviti djeda samoga. Tako i ti ne ostavljaj svoju mamu :-)*

jbt pa vi pojma nemate kaj je satira, farsa i ostali stilovi pisanja o nečem! btw ona stavi na papir ono kaj većina ima u svojim glavama. a to o djeci i životu s njima, zbog njih, oko njih i ostalih pizdarija, onak u šaljivom tonu...potpisujem! zato valjda i postoji razlika med nami...ne-vjernicima i vjernicima! mi ne-vjernici nemam drugi, zagrobni živiot pa u ovom živimo punim plućima i sebe! lako vama vjernicima, vi imate onaj pa možete s ovim radit kaj oćete i bit nekaj kaj niste!

piču maču !!!

VOLIM RUDANICU!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

hahaah mai
zakaj ti misliš da se ja danas nebum najeo onak pošteno ?
misliš da ću pojesti malo , a ostatak ostaviti za onaj drugi život , gore '
moš mislit , jer ne znam kaj bum tam dobil , možda nekaj neslano , ili papreno..i tak ...

a zapravo ne kužim kaj vas muče 90-te
i ja sam u njima živio i nitko me nije gnjavio , osim murje ...

s razlogom

tak je gpsm, takvu opičenu, udarenu, čudnu, drugačiju...često se ne slažem s njom i mislim da pretjeruej, ali je fenomenalna! treba imat muda sve to napisat, iako ne mislim da je baš ženstveno!

a tko koliko ima ....
to je stvar sposobnosti
netko će reći da se nešto stiče uvlačenjem , prodavanjem ...

pa vuče, možda zato kaj nisi javno rekao da francek i hdz ne rade dobro? možda stoga što ti nitko u familiji (meni pok otac koji je tada već bio debelo pokojni) nije bio ex jugo oficir? ha ha...bje tih godina takva paranoja da to nije normalno. znam kad mi je kćer iz škole donijela neki papir da moram potpisat da je ona hrvatska državljanka! ja nisam htjela, jer reko još nije hr nit priznata nit postoji hr državljanstvo...sve je još bilo sfrj i trebalo je vremena da se uspostvi država. a kako sam ja legalista i poštujem pravo ispalo je da su svi živi potpisali a ja ne. pa mi se dijete rasplakalo pa sam i ja popustila. paranoja čista tih godina. možda vuče vi koji ste u tome sudjelovali niste toga bili svjesni, ali bome mi neki koji smo mislili svojom glavom i nismo bili za hdz nije nam bilo lako. neću o tome koliki srbi su ostali bez posla tih godina na pravdi boga...samo zato kaj su bili srbi..etc..koliki su glavu izgubili samo zato kaj su bili srbi etc...znam, nakon toga je nastupio rat no u miru su se radile neke stvrari koje nisu dobre...sjetite se samo ubojstva rajhl kire, pa onog budišinog kuma..e.tc..ljude je samo noć progutala! zakaj? pa samo zato kaj su nekaj javno rekli i nisu podržavali tu mafiju i streljačke odrede koji su po noći likvidirali ljude! no, to su već tako zlorabljene stvari da mi se neda...nije baš bila takva idila vuče kak se tebi čini?

btw da se vratim na donin zapis i to kaj je autorica štela...poanta je koliko često se ko ljudi kajemo zbog nečeg što smo učinili ili pak nismo učinili misleći kako bi sada učinili drugačije. no, zabrijali smo posve pogrešno...zato je žena (dona) i ošla tako naglo! zanimljiva tema al očito ne za ovaj blog?

hm..imam valjda pravo na život :P

pupčanu smo vrpcu davno prerezali