dan kojeg sam se bojala
otišao je. jutros. dok sam ja spavala, on je otišao zauvijek.
nikad nisam mislila da će tako izgledati. mogla sam zamisliti svoje uplakano lice, jecaje, očaj i suicidalne primisli... prijatelje kako me tješe i sebe kako izgubljeno lutam ostacima svog života... ali nisam mislila da će biti ovako. da se nećemo ni pozdraviti (ako ne računamo moj veseli "farewell" koji sam mu dobacila prije nego je napustio kafić gdje sam bila s društvom), da ću se jutros probuditi posve normalna i da će biti dan kao i svaki drugi. da mi neće osobito nedostajati. da će mi čak biti... drago što ga nema.
otišao je. otišao je zauvijek. čovjek u kojega sam utkala toliko sebe napustio je ovu zemlju i ovaj život.
konačno.
05.08.2003. u 11:19 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar