Broken glass
Vedro nebo iznad grada,
kiša neće padat valjda.
Čak i sunca nešto ima
skrivenog med oblacima.
Oblaci su lijepi,bijeli,
lijepo vrijeme svatko želi.
Vjetar juri sad med njima,
po nebu ih rastjeriva.
Lišće šušti u krošnjama,
vjetar njiše ih granama.
U krošnje se sav zapliće,
med drvečem svoj mir išće.
A u kući dama lijepa,
nestrpljivo dragog čeka.
Kad će on njoj kući doći,
da ljubav će vodit moći.
Čeka dragog nestrpljivo,
gdje li on se izgubio.
Hoće li joj ipak doći
il će sama bit po noći.
Tako lijepa ko kontesa,
puna žudnje u tjelesa.
Njeno tijelo nesputano,
rad bi s dragim uživalo.
Što li njega je spriječilo,
gdje li on se zadjenio?
Zbog čeg njeno tijelo pati,
Kad će skupa uživati?
Gleda ona van s prozora,
noć je pala,stigla zora.
Košmar njoj je sad u glavi,
gdje li sad je njezin dragi.
Njezin dragi doć je htio,
al je neoprezan bio.
Dok je na nju on mislio,
opasnost je previdio.
Link
16.04.2014. u 20:08 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara