čudan čovjek čudnog imena

Gabriel Garcia Marquez

"Kad bi Bog na samo jedan trenutak zaboravio da sam samo lutka
(marioneta) u jednom(kazališnom) komadu i poklonio mi komadić
života najvjerovatnije ne bih rekao sve ono što mislim,ali definitivno
bih mislio sve ono što bih rekao.
Vrednovao bih stvari,ne zbog onoga koliko vrijede,već zbog onoga što
znače,što predstavljaju.
Spavao bih malo, sanjao mnogo više,shvaćao bih da za svaku
minutu što zatvorimo oči,gubimo 60 sekundi svjetla.
Hodao bih kad bi se drugi zaustavili,bio bih budan dok bi drugi
spavali,uživao bih,kao u ukusnom sladoledu od čokolade,slušajući ih
dok mi pričaju.
Kad bi mi Bog poklonio komadić života,najobičnije bih se odjenuo i
potrbuške prostro na suncu ostavljajući otkriveno ne samo
svoje tijelo,već i svoju dušu.
Moj Bože,kad bih imao jedno srce,napisao bih svu mržnju na komad
leda i čekao svitanje zore.
Zalio bih svojim suzama ruže da osjetim bol njihova trnja i
sočan poljubac njihovih latica.
Moj Bože,kad bih imao komadić života....ne bih dozvolio da prođe
jedan jedini dan,a da ne kažem da volim,da ih volim.
Uvjerio bih svakog čovjeka i svaku ženu da su moji najdraži i
živio bih zaljubljen u ljubav.
Ljude bih naučio koliko griješe ne zaljubiti se kad ostare,a da i ne
znaju da zapravo stare onda kad prestanu zaljubljivati se.
Djetetu bih poklonio krila,ali bih ga pustio da sam nauči letjeti.
Starije bih naučio da smrt ne dolazi starošću,već zaboravom.
Mnogo sam naučio od njih,ljudi....
Naučio sam da cijeli svijet želi živjeti na vrhu planine,a da nisu svjesni da se prava sreća krije u načinu uspinjanja.
Naučio sam kako kad po prvi put jedno novorođenče svojom
malenom šakom stisne prst svog oca,drži ga stisnutim zauvijek.
Shvatio sam da jedan čovjek ima pravo gledati drugog s visoka
samo onda kad mu treba pružiti ruku da ustane.
Mnoge su stvari što sam ih naučio od njih i znam da,kad bi ih
spakirao u kovčeg što ga nosim sa sobom,umro bih nesretan.

Reci uvijek ono što osjećaš i učini ono što misliš!

Kad bih znao da će danas biti zadnji dan da te vidim kako spavaš,
snažno bih te zagrlio i zamolio Boga da mi dozvoli da budem čuvar
tvoje duše.
Da znam da je ovo zadnji put da te vidim kako izlaziš kroz vrata,
zagrlio bih te i poljubio i ponovo te pozvao da ti dam još više.
Da znam da je ovo zadnji put da ti čujem glas,snimio bih
svaku tvoju riječ da je iznova mogu slušati u beskraj.
Kad bih znao da su ovo zadnje minute da te vidim,rekao bih ti
koliko te volim i ne bih pretpostavljao da to ionako znaš!
Uvijek postoji jedno novo sutra i život nam daje druge prilike da
stvari napravimo kako treba,ali mislim da griješim jer danas je ono što ostaje i volio bih ti reći koliko te volim i da te nikad neću zaboraviti.
Sutra nije sigurno ni za koga,ni mlade,ni stare.
Danas bi mogao biti zadnji dan da vidiš osobe koje voliš.

Zbog toga ne čekaj više!

Učini to danas, jer ako sutra nikad ne dođe,sigurno češ zažaliti za
danom u kojem nisi našao vremena za jedan osmijeh,
jedan zagrljaj,jedan poljubac i da si bio prezauzet da i
ostvariš zadnju želju.
Gledaj da imaš blizu,uz sebe one koje voliš,reci im na uho ono što im
je potrebno da čuju,voli ih i lijepo se odnosi prema njima,
nađi vremena da im kažeš: "Žao mi je","Oprosti mi" ,"Molim te",
"Hvala", isve one lijepe riječi ljubavi koje poznaješ.
Nitko te se neće sjećati zbog tvojih skrivenih, tajnih,neizrečenih misli.

Zatraži od Gospodina Boga snagu i sposobnost da ih izraziš!"

...i Milcec

RIP ,Gabriel Garcia Marquez !..

Prelijepo :-)